Daleko najbolji pekmez koji sam ikada jeo je pekmez od drena kojeg radi moja mama Maja.
- Objavljeno:
- 14.12.2006.
Neki rade zimnicu, a neki je dobiju od mame. Ja sam zadovoljan sa svojom muštardom, suhim gljivama i pekmezom od murve, ali najbolje proizvode i dalje dobivam od mame, ustvari dobiva moj sin od bake. Daleko najbolji pekmez koji sam ikada jeo je pekmez od drena kojeg radi moja mama Maja. Takav pekmez može napraviti samo mama ili baka, ne zbog toga što vjerujem u onaj lažni mit da mame dobro kuhaju, nego zato jer za taj pekmez treba toliko truda i živaca da se neće bilo tko upustiti u tu avanturu.
Prvo treba ići u šumu i nabrati dren ili kako se još kaže, drijen, drenj, drenak, drenjinu. Zatim treba odvojiti koštice mukotrpnim pasiranjem. A sad tek dolazi ono pravo! Koliko drena, toliko šećera i sve to miješati da postane jednolična masa, oko otprilike 3 (slovima: tri!!!!) sata! Pa sad da vas vidim. Tri sata ne traje niti jedna meksička sapunica koja bi vam mogla odvratiti pažnju od napornog i monotonog posla.
Ali bez te muke nema pekmeza. I to kakvog! Pekmeza u kojem su sačuvani svi vitamini koji bi kuhanjem nestali. A kako je tek dobar u palačinkama i kolačima ili samo na kruhu uz bijelu kavu ili još bolje uz meso poput brusnica.
Ali puno, puno bolji.
Tagovi ( Što su tagovi? )
Tagiranje sadržaja jedna je od mnogih privilegija registriranih korisnika coolinarika kluba. Registrirajte se, pa da počnemo!
10 komentara
Komentiranje je jedna od mnogih privilegija registriranih posjetioca. Registrirajte se, besplatno je!
Moje akcije
Klub Coolinarika
Cool Chef
ratatouille- perth, Australija
Život u dalekoj Australiji nije ju spriječio da bude dio cool ekipe. Sklona je eksperimentiranju u kuhinji, a rezultat su zamamna jela koja marljivo bilježi fotoaparatom. Čestitamo!

![[REGISTRIRAJ SE]](/css/cssimg/buttons/registriraj_se.gif)

meni je u “lošem” sjećanju ostao pekmez od šipaka i sada u jagodicama osjećam vatru od milion njegovioh dlačica.kada se sjetim pasiranja zlo mi dođe . ali ipak slast od domaćeg pekmaza i sada osjećam. dobra su to vremena bila
Puno posla ali pravi uzitak.
Plod je crvena, duguljasta koštunica, kiselkastog, ugodnog okusa. Raste gotovo svuda, ali ponajviše po suhim, sunčanim, kamenitim stranama svijetlih listopadnih šuma, u zajednici s drugim grmljem i šibljem.
U ljekarničke svrhe, kao pomoćno ljekovito sredstvo, od drijena se koriste samo plodovi i, rjeđe, kora. Cvjetovi i listovi drijena ne koriste se ni u kakvom obliku kao pomoćno ljekovito sredstvo.
Iako cvijet drijena cvate već u ožujku, njegovi plodovi sazrijevaju tek u jesen. Obično se beru kad su posve sazreli, od rujna do studenoga. Međutim, i nezreli plodovi drijena ljekoviti su. Kiselkasta, još nesazrela bobica drijena (lako ćemo je prepoznati po tome što skuplja usta kad je pregrizemo) upotrebljava se protiv proljeva, odljeva krvi, katara crijeva i grozničavih stanja zbog bolesti probavnog sustava.
Plod drijena i kora, priređeni kao čaj, liječe bolesti crijeva. Naročito dobro pomažu kod proljeva i groznice.
Od posve zrelih plodova drijena pripremaju se pekmez, slatko, voćni sok i vino.
Više na: http://www.zzjzpgz.hr/nzl/33/drijen.htm