Šume se sastoje od oblosti. Stabla su obla. Krošnje. I one su oble. I lišće. I šum lišća u šumi je obao. Šume se uvijek prilagođavaju oblosti Zemlje. I kada se Amazona snima iz zraka vidi se njezina zaobljenost. Oblost šuma je općenito sigurno paralelna sa oblošću Zemlje.
Šume se sastoje od oblosti. Stabla su obla. Krošnje. I one su oble. I lišće. I šum lišća u šumi je obli. Obli je i zvuk udaraca kljunom crvenglavog djetlića o drvo. I taj zvuk se oblo širi po šumi od stable do stabla. I širenje šuma je oblo, šume se uvijek prilagođavaju oblosti Zemlje. I na fotografiji Amazonske prašume snimljenoj iz zraka vidi se njena oblina, njezina usklađena zaobljenost sa planetom. Oblost šuma je općenito uvijek paralelna sa oblošću Zemlje.
Ali postoji jedna šuma koja se nalazi uz cigansko selo koje je nazvano po Vlasima kojih više ovdje nema. I koja je obla u suprotnom smjeru od Zemljine oblosti. Šuma čija je oblost okomita na zemljinu oblost. Korijenje te šume pritišće odozdo. A krošnja u zraku, ona nosi težinu korijena i drži stabla da ne padnu u ono što je suprotno od gravitacije. A što nema svoje ime jer ne postoji riječ u mom jeziku koja opisuje ono suprotno od pojma gravitacije. Ta riječ postoji samo na vlaškom jeziku kojeg ovdje više nitko ne govori.
Ptice u ovoj šumi grade gnijezda pod zemljom, smotana u korijenju. Srne trče unazad u toj šumi. I žabe skaču prema nazad. I daždevnjaci se gegaju sa zadnjim nogama prema naprijed. I kada sam ušao u tu šumu samo sam prema unatrag gledao, u prošlost. Sadašnjost je prestala postojati, kao i budućnost. Samo sam unazad mogao misliti. A to je najčešći razlog smrti ljudi u divljini. Opasniji od medvjeda i veprova. Ljudi kada se izgube u divljini umru od jedne misli koja ih progoni upornije od divlje zvijeri: Gdje sam pogriješio, kako sam ovdje završio.
Ne znam koliko vremena je prošlo od kada sm ušao u ovu šumu. Došla su dva cigana, izvlačili su srušena obla stabla iz šume. Sa njima su bila njihova gola djeca sa oblim trbusima. Koja su tražila kune od mene. Mislio sam u sebi kako mora da i kune u ovoj šumu trče naopačke. Pokušao sam objasniti djeci da nemam novce sa sobom, da su mi u autu, a da ne znam gdje mi je auto, da sam zalutao. Djeca su glasno navaljivala i polako me odgurivala i vodila u jednom smjeru. Prema autu, jer oni su znali gdje mi je auto, na njih ova šuma ne djeluje. Izveli su me iz šume i doveli do mog auta. Iz pretinca za sitni novac sam im zahvalno dao sitniš.
Ti obli komadići mješavine bakra, nikla i cinka. Njima sam otkupio nazad svoj život.
Naučio sam lekciju. Sada kada se približavam predmetima i ljudima jako pazim. Gledam na koju stranu su obli. Da se ponovo u njima ne izgubim.
A drugi dio mene jedva čeka. Da mi opet pažnja popusti, da se opet izgubim. Niti džepovi puni metalnih utega od slavuja, tuna i medvjeda neće me tada zdržati. Da se otopim u oblosti.
:(Još nema komentara