Oni Rimljani koji su mogli birati najviše su jeli svinjetinu
Svinjetina (suilla, porcina)je bila izuzetno značajna u prehrani Rimljana, te je bila najčešće konzumirana životinja u Italiji (sus, porcus, porca, aper). Nešto je drugačija situacija bila u provincijama gdje među ostacima faune s arheoloških nalazišta uglavnom dominira domaće govedo, dok je odnos svinje i ovikaprida podjednak, mada i tu ima određenih regionalnih različitosti,
Popularnost svinjetine u rimskoj prehani očitava se u preko pedeset različitih načina kako se pripemala svinjetina. Pretežno je riječ o receptima koji su sačuvani u Apicijevoj kuharici . Slanina (lardum) nalazila u zalihama hrane koje je vojnik nosio sa sobom za vrijeme ratovanja. Vegecije naglašava da se u slučaju najmanje sumnje na neprijateljsku invaziju sve naminice moraju spremiti u logor dok se svinje i ostale životinje koje ne mogu biti zatvorene moraju se zaklati i odrediti za sušenje. Meso se sušilo, solilo i dodavali su se razni začini i med da se dulje održi svježim . Sušena šunka (perna) i slanina jela se sama ili se kuhala sa začinima i voćem (smokve). Sačuvano je trideset i šest recepata kako se moglo prirediti cijelu ili dio svinje. Moglo se je puniti, ispeči, ispržiti ili kuhati, a zatim preliti raznim umacima ili medom. Poznato je šest vrsta kobasica kojima je temeljno meso svinjetina. Za prehranu se koristila i svinjeća jetra, rodnica, vime, želudac, rep i papak. Meso i iznutrice se sjeckalo, miješalo s drugim mesom, pa čak i ribom od čega se radilo jelo patina koje je dobilo naziv po zdjeli u kojoj je pripremljeno. Svinjska mast (laridum) se koristila umjesto maslinovog ulja. Po svemu zaključujemo da je gotovo svaki dio svinje bio iskorišten u prehrambene svrhe. Iz antičkih izvora sačuvani su i izvještaji o svinjama koje su dosegle izvanrednu veličinu kao i podaci o uzgoju svinja.
https://www.coolinarika.com/preview/recept/odojak-s-lovorom/
:(Još nema komentara