Preskoči na glavni sadržaj

Oči moje!

U zadnje vrijeme primjetila sam da slabije vidim na lijevo oko. Zaključak je bio: porasla mi je dioptrija, moram promijeniti naočale.

U međuvremenu mlađi sin odlučio se na lasersko skidanje dioptrije. To me potaklo da idem i ja s njim. Možda ima šanse i za mene, bez obzira na godine. Uostalom to će odlučiti stručnjaci, mislim si, jer da bi se obavila ta operacija potrebne su prethodne opsežne pretrage.

Tako je i bilo. Naručeni. Primljeni. Pretrage.

Sin ima zdrave oči, odličan kandidat za lasersko skidanje dioptrije. Naručen za četvrtak.

A vi gospođo.....pričekajte!!!! Nešto nije u redu s lijevim okom!!!!

Pozvan profesor, specijalista za pozadinu oka. Uslijedili dodatni pregledi. Aparati kao u svemirskom brodu. Printer radi. Nizaju se slike i nalazi. Profesor klima glavom. Nije dobro. Odvajanje mrežnice, degeneracija žute pjege (makule) i rupa na mrežnici.

Gadna dijagnoza. Što hitnija operacija. Vitrektomija.

Sinu skinuta dioptrija. Oporavak kratak. Odbacio naočale. Preporođen je. Ja presretna.

Odlazim na tešku operaciju sa dugotrajnim i neizvjesnim oporavkom.

Ipak nisam paničarila, bojala se ili ne daj Bože sažaljevala se.

Krenula sam hrabro s nadom u izlječenje. Uz veliku podršku mojih najbližih, supruga i sinova, rodbine i prijatelja znanih i onih neznanih. Hvala Vam svima!

I sad sam tu. Već sa vidljivim oporavkom i još većom nadom u konačno ozdravljenje.

Ali dani su dugi u tami. Razne misli naviru. Sređujem ih. Neke i zapisujem.

Hvala vam oči moje što ste mi tako vjerno služile veliki dio mog života.

Hvala vam za besprijekorni vid koji sam imala do svojih četrdesetih.

Hvala vam što ste mi omogućile da vidim sve što sam željela vidjeti a i ono što nisam.

Hvala vam za sve!

I oprostite, oči moje, što vas nisam cijenila dovoljno! Oprostite na svim onim trenucima kada sam vas mučila šminkom, nespavanjem, dimom, vjetrom, prašinom i svim ostalim za što sam bila svjesna da vam ne godi, ali se nisam obazirala. Vi ste jednostavno bile tu i služile mi. Svakodnevno ste mi darovale savršen vid i to je bilo normalno. Bar sam tada tako mislila, ili bolje rečeno, nisam ništa mislila, to se podrazumijevalo.

Sve ono što nas ne muči, sa čime nemamo problema, jednostavno ne primjećujemo. Ne dajemo dovoljno važnosti. Ne cijenimo. Ne čuvamo. Ne njegujemo.

Tako sam se i ja ponašala prema vama, oči moje.

Kako sam bila nezahvalna a toliko toga lijepog sam vidjela u svom životu, zahvaljujući vama.

Kako bi mogla vidjeti čovjeka koji je sada moj životni suputnik., da nije bilo vas?

Kako bi mogla vidjeti iskru u njegovim očima?

Kako bi mogla vidjeti sreću na njegovom licu, kad smo si davali bračne zavjete?

Kako bi mogla vidjeti plodove naše ljubavi, našu dragu dječicu, da nije bilo vas, oči moje?

Ali tako se ne razmišlja kad smo zdravi. Tako ne mislimo kad smo mladi i kad se podrazumijeva da imamo sve savršeno i zdravo.

Tada smo još i nezadovoljni ako oči nisu boje koje bi željeli ili nisu oblika kakvi nam se sviđa. Ne razmišljamo da one nisu samo ukras našeg lica, nego mnogo, mnogo više.

To dobro znaju ljudi koji nisu imali sreće da se rode sa zdravim očima i oni koji su tokom života nesrećom ili bolešću ostali bez njih, odnosno, bez vida.

Sada sve više razmišljam o tim ljudima i mogu svatiti težinu njihova hendikepa ali i snagu i volju, da unatoč svemu, idu hrabro dalje u život.

Zato, obećavam, oči moje, da ću u buduće u ovo života što mi je preostalo, cijeniti vas mnogo, mnogo više, paziti vas i njegovati više nego ikad.

Sa svime je tako u životu, trebaš nešto izgubiti (ili biti blizu toga) da bi to znao cijeniti.

A oči su naše blago. Spominju se u narodnim poslovicama, u ljubavnim izjavama, u zakletvama, u usporedbama, izrekama.

One su sinonim za ISTINU i ISKRENOST. One ne lažu. Sve se vidi u njima i kroz njih i zato su toliko važne.

Neke izreke, poslovice i usporedbe:

Čuvat ću te kao zjenicu oka.

Oko moje malo.

Vidim ti u očima.

Gledaj me u oči.

Širom otvori oči.

Boli kao da si me dirnuo u oko.

Da Bog da oslijepila ako lažem.

.......... nadopunite, ima ih još, ne mogu se sada sjetiti...

Oči su ogledalo duše. (hvala Anka-1955)

Majkin očnji vid. (Neumorna)

Progledaj! (Mhammrich)

Otvori oči. (Amska)

Oči su prozor u svijet. (u jednoj oftamološkoj ordinaciji)

Vaša Kumababa. Gledam Vas!

:(Još nema komentara

Budi prva/i, podijeli svoje mišljenje o slici i pomozi nekome u odabiru savršenog jela.