Obiteljsko uživanje u obrocima

Kad prođe razdoblje dojenja i bočica, kad na dnevni red dođe tema koju i kako pripremljenu hranu jesti, onda je važno poznavati zdravu prehranu i mudro prenijeti to znanje djetetu. Djeci je potrebno osigurati redovite prilike za obiteljsko, zajedničko uživanje u obrocima. To je prilika da se članovi obitelji nađu i razgovaraju. To je i vrijeme kad dijete uči o prehrani, pripremi hrane, pravilima ponašanja, razgovoru, dijalogu - vrijeme za međusobno izmijenjivanje ideja, mišljenja i osjećaja. To ne znači kako neće biti nesuglasica u vezi s pitanjem što će se, kako i koliko jesti. Te nesuglasice postoje u svakoj obitelji te ih je dobro rješavati razgovorom.

Djeca znaju kad su gladna, a kad su sita

Djeca vrlo rano nauče slušati svoje tijelo. Znaju kad su sita i pokušavaju nam to poručiti. No, mi ih uvijek ne slušamo. Beba miče bočicu od usta - majka je gura natrag; dvogodišnjak gura tanjur od sebe, majka se igra aviona ili auta ne bi li dijete otvorilo usta. Tjerati dijete da jede kada mu njegovo tijelo govori da je sito, znači slati poruku: "Ono što ti tvoje tijelo govori - to se ne računa, to nije važno. Ja znam što ti je potrebno, a što ne, ti to ne znaš".

Izbjegavajte prigovaranje, preklinjanje i podmićivanje kako to ne bi postalo vaš problem i kako se ne bi počelo sve vrtjeti oko hranjenja i borbe za moć. Kada takvo dijete dođe u tinejdžersku dob i pojavi se pritisak da konzumira drogu ili pristane na neželjene spolne odnose, čut će poruku koju je uvijek čulo: "Nije važno što ti osjećaš. Mi znamo što treba. Naime, poznato je da je način na koji djeca odgovaraju na ozbiljne prijetnje tinejdžerskih godina: promiskuitet, ovisnost o drogama i autodestruktivno ponašanje povezan s tim koliko sebe poštuju, cijene, koliko dobro slušaju vlastito tijelo. Dijete koje je naviklo slušati vlastito tijelo, čut će njegove poruke jasno, te će ih povezati s ostalima ako je od rane dobi stjecalo iskustvo da ga slušaju i poštuju.

Ako djeca kažu da su sita, vjerujte ,jer je u pitanju mnogo više od prehrane i lijepog ponašanja za stolom. Za vrijeme jela može se ponuditi više izbora, ali treba biti siguran da su oni praktični i izvedivi. Može se reči: "Želiš li pola sendviča ili cijeli?", a ne "Što želiš za ručak?". Ako dijete kaže: "Hamburger!", što ćete učiniti ako nemate hamburger u hladnjaku?

Dajte djetetu izbor, ali ograničen realnim mogućnostima, a kako djeca postaju starija, povećavajte im odgovornost u donošenju odluka.

Jednu za mamu, jednu za tatu, jednu za baku.....

Imate li dijete koje odugovlači s jelom? Nemojte mu prigovarati. Samo recite: "Htjeli bismo jesti s tobom. Bit ćemo ovdje još 10 minuta. Ako ne budeš gotov, nema problema, pustit ćemo te da pojedeš u miru". Pustite ga da samo dovrši jelo. Izbjegavajte prigovaranje, preklinjanje i podmićivanje kako to ne bi postalo vaš problem i kako se ne bi počelo sve vrtjeti oko hranjenja i borbe za moć.

Izbirljiva djeca uglavnom potječu od roditelja sklonih panici. Neka djeca ne bi imala problem s hranom da roditelji nisu toliko pazili i brinuli se o tome. Ako je roditelj pretjerano zabrinut u odnosu na količinu i vrstu hrane koju dijete pojede, djeca brzo shvate da imaju moćno oružje koje mogu upotrijebiti da ih uvuku u sukob (ako imate takvo izbirljivo dijete, nemojte mu servirati varivo, jer ono zna da je unutra nešto što ne voli i usmjerit će se na traženje toga).

Dođi, vrijeme je za jelo

U nekim obiteljima vrijeme za jelo nije vrijeme kojem se pridaje važnost. Djeca jednostvano uzmu nešto što nalikuje jelu i sjednu pred TV. Ta djeca nemaju mogućnost nešto podijeliti s drugima, nemaju priliku naučiti ponašanje za stolom, nema interakcija s drugim članovima obitelji. Ono malo forme koja postoji određeno je televizijom, npr. vrijeme između dva filma ili crtića djeca koriste da otiđu po još hrane. To možemo nazvati vremenom za hranjenje, a ne vremenom za jelo.

Važno je da odvojimo malo vremena u našem užurbanom dnevnom ritmu za obroke sa svojom djecom. Bilo bi dobro kad bi roditelji mogli barem jedan obrok dnevno provesti sa svojim djetetom, odnosno, kada bi cijela obitelj mogla pronaći posebno vrijeme svakog dana da se okupi za stolom, podijeli hranu, dobre misli i žive razgovore. To i ne mora svaki put biti baš za stolom. Može se otići na izlet ili u restoran (po mogućnosti ne fast food), no bit je u tome da odvojimo vrijeme kada ćemo zajedno jesti i razgovarati. Ako možete pridobiti svoje dijete da razgovara s vama za vrijeme jela, ono će s vama razgovarati i kad postane tinejdžer, jer je naučeno da je vrijeme za jelo i vrijeme za dijeljenje.

Važno je zapamtiti

• Za djecu je važno da postoji pravilan raspored hranjenja (npr. tri ili pet obroka dnevno).
• Poštujte djetetov osjećaj gladi i sitosti. Kroz razgovor ih učite da sami znaju prepoznati kad su gladni, a kad su siti.
• Izbjegavajte inzistiranje na određenoj količini hrane koju bi dijete trebalo pojesti. Umjesto toga, ponudite djetetu zdravu hranu.
• Često podsjećajte dijete da za međuobrok uzme voće ili povrće.
• Dopustite djetetu da istražuje. Što više zna o hrani (npr. gdje raste, kako se priprema), više će u njoj uživati.
• Potaknite dijete na fizičku aktivnost. Ograničite gledanje televizije na dva sata dnevno i potaknite ga da se ide igrati vani. Ne dozvolite djetetu da jede pred televizorom.
• Dobro bi bilo da obitelj zajedno objeduje što češće.
• Potičite zdrave navike hranjenja kod djeteta i riječima i ponašanjem.
• Novu hranu servirajte s onom poznatom od ranije.
• Potaknite dijete da proba novu hranu, ali nemojte ga prisiljavati . Ako dijete odbije, prihvatite to mirno i pokušajte ponovno nakon nekoliko tjedana.
• Budite primjer djetetu. Ako vide da odrasli vole jesti određenu hranu, veća je vjerojatnost da će ju i sami probati.
• Nije dobro koristiti hranu kao kaznu ili nagradu u odgoju.

Autor:
Doc.dr.sc. Gordana Buljan Flander, psiholog i fizioterapeut

Izvor: bebe

Časopis Bebe popularan je mjesečnik namijenjen trudnicama i mladim roditeljima u kojem se može pronaći sve o i oko beba i predškolske djece.