javorica
Halloween se ove godine slavio malo ranije s Berlitz Clubom i Coolinarikom. U petak, 22. listopada okupili smo se kako bi naučili nešto o Halloweenu, ispitali svoje znanje o ovom blagdanu, isprobali recepte s bundevom i zabavljali se učeći s izvornim govornicima engleskog jezika sa svih strana svijeta. A evo što smo naučili. 
Halloween se u današnje vrijeme smatra isključivo američkim blagdanom obilježenim bundevama, slatkišima i horor filmovima. Međutim, Halloween nije nastao u Americi, već u Irskoj. Kelti su slavili Novu godinu 1. studenog, pa im je Halloween ili Samhain (sow-in), kako su ga oni zvali, bila Stara godina koja im je predstavljala početak zime i ljudske smrti. Vjerovali su da te noći mogu komunicirati s duhovima pokojnih članova obitelji i prijatelja te da im zli duhovi mogu činiti štetu na usjevima i sitne nepodopštine. Druidi su palili velike vatre gdje su ljudi žrtvovali životinje i palili usjeve. Tijekom slavlja, nosili su kostime i proricali budućnost jedan drugom.
U 7. stoljeću, nakon proširenja kršćanstva, Papa Boniface je odredio da se dana 1. studenog slavi Dan svih svetih, ali se sada vjeruje da je pokušavao nadomjestiti keltsko slavlje sa slavljem kršćanskog podrijetla. U 11. stoljeću, 2. studeni se proglasio Dušnim danom pa su se ljudi kostimirali u svece, anđele i đavole, palili su vatre i paradirali po gradu.
Kada su se Irci u 19. stoljeću u velikim brojevima naselili u Ameriku zbog nedostatka hrane u domovini, donijeli su sa sobom svoje tradicije, koje su se onda ispreplitale s američkim jesenskim festivalima i Halloween je lagano dobio svoj američki oblik. Amerikanci su se počeli kostimirati i ići od vrata do vrata tražeći hranu i novce.
Irci su rezbarili repe i krumpire zbog legende o Jacku, pijancu i šaljivcu, koji je prevario đavla tako što ga je natjerao da se popne na stablo i nacrtao je križ ispod njega pa nije mogao dolje. Kada je Jack umro, nije mu bio dozvoljen ulaz u raj zbog njegove zločestoće, a đavao mu nije dao ulaz u pakao jer ga je prevario. Međutim, bilo ga je žao pa mu je dao malu vatricu, koju je stavio u izdubljenu repu kako bi duže trajala. Kada su Irci stigli u Ameriku, naišli su na bundeve, koje su im bile puno praktičnije za rezbariti zbog veličine, pa je tako počela tradicija rezbarenja bundeva u Americi.
Halloween je uvijek bio povezan s praznovjerjem i misterijem. Kelti su za svoje duhove ostavljali dodatne tanjure na stolu i hranu na ulazu u nadi da će im pokojni članovi obitelji i prijatelji doći. Mnogi su rituali bili povezani s traženjem budućeg supruga kako bi se mlada djevojka osjećala sigurnom da će se udati do idućeg Halloweena. Ako je djevojka pronašla prsten u pire krumpiru, bila bi sigurna da će se uskoro udati. Ako ne bi bila sigurna za kojeg će se prosca udati, napisala bi inicijale svih prosaca na lješnjake i bacala lješnjake u vatru. Onaj lješnjak koji bi izgorio do kraja bila bi njena vječna ljubav. Bio je ritual i s bacanjem ljuske od jabuke, gdje bi vidjela inicijale svog ljubljenog. Domaćini su prije pečenja tradicionalnog barnbrack kruha zamotali prsten ili komad slame u tkaninu i ubacili u kruh i onaj koji je našao prsten bi se uskoro vjenčao, a onaj koji bi pronašao slamu bi živio lagodnim životom iduću godinu dana.
Danas je Halloween više komercijalan blagdan koji se slavi svugdje pomalo, a pogotovo u Americi. Amerikanci troše 6.9 milijardu dolara godišnje na ovaj dan, što na kostime i tulume, što na slatkiše i hranu. Neki ga gledaju kao dan za slavlje, slatkiše i zabavu, a drugi kao nešto nesveto i nepotrebno. U svakom slučaju, to je dan o kojem svi imaju svoje mišljenje i čvrsto se drže toga, a i dan o kojem će se uvijek pričati.
© Podravka d.d. 2003.—2012.
11 komentara do sada…
No, na Grobniku je, u nekim davnijim vremenima, sljedeća noć bila od veće važnosti, noć između Svih Svetih i Dušnoga dana.
Večernja zvona na dan Svih Svetih zvonila bi bez prestanka od 8 do 10 sati navečer. U to vrijeme su svi bili u kućama okupljeni u molitvi jer te noći izlaze duše pokojnika u “posjet” svojim živima naviještajući tko će slijedeći od ukućana umrijeti – palili su se lumini, po jedan za svakog ukućana, pa onaj čiji bi prvi dogorio, prvi je na redu… Od straha i želje da što dulje gore (duljina gorenja je predstavljala duljinu života) gotovo da se i disati prestajalo da strujanje zraka ne bi plamičak ugasilo… Nisu se otvarala ni vrata ni prozori samo da bi se spriječilo strujanje zraka…
Lijepo je drzati do svoje tradicije, ali kada stvari predju granicu onda je to tuzno i zalosno.
Grozne stvari se desavaju i kod nas nevezano za Noc vjestica ili su vecina dana i noci postali takvi :)
Ne zivim u Americi ali znam one koji zive da se uglavnom tada dobro zabavljaju, za strahote nisam cula, a bude svega vjerovatno al sumnjam ista manje ili vise nego inace :)
I ovde se preko Okeana slavilo vise u petak nego u nedelju…Nedelja je bila za decicu, bundevice, kolace i bombone…defilovali su “strasni” djavolci, zecici, pilici…”ljuti” plisani lavovi crvenih obrascica, strasni gusari i minijaturne princeze…Od straha smo delili slatkise sa obe sake…Ipak su najstrasniji bili maskirani pirati i zeke, tri kuce dalje od moje – oni su “provalili” i u kuhinju i “zbrisali” dva puna tanjira kolaca…i ceo bokal soka od malina…od straha smo im delili salvete i vlazne maramice da obrisu tragove “zlicina”...
...
Ovo je samo da te podsetim na nase Kanadske “strasne” obicaje i da te pozdravim i pozelim mnogo srece i uspeha u radu…(skola jezika je nemerljivo znacajna …bogatstvo koje se dobija, otvara vrata sveta…)
šta pripremate za trpezu tog dana?
Ovisi, ali meni osobno je najdraža juha od bundeve...