...taj mračni predmet želja!
Maškare su nan pasale, u zraku se ćuti miris proljeća, onako iz daleka.
"Nekako s proljeća" bliži nam se i Uskrs, a Uskrs bez pince nije Uskrs. Kad samo izustim pinca, odmah mi u misli dođe nona, neprikosnovena i samoproglašena vladarica svih pinci u našoj užoj i široj obitelji.
Sjetim se kako je to nekada bilo. Priča je ovako išla:
Nona bi važno objavila "jutra ću zamesit pince", a to je bio cjelodnevni posao. Najprije se sa svojim sestrama nadjačavala: "ja, ma ja ću stavit 12 jaj, a ti?, a masla? baren 25 deki, ne nisan ga kupila na mrkate, sama san ga storila..." kada bi ustanovila da je ipak ona ta koja će staviti najviše jaja, najviše putra i najviše svega ( jer da je samo jedna od sestara rekla da će ona staviti 12 jaja, nona bi ih stavila 13) mogla je početi. Uz put bi brundala " ma ne more se stavit manje od 25 deki masla, aš to bi bilo suho, ja ne znan kakova će njoj ta pinca bit". Zamjesila bi , moja nona, tako pincu i tukla , tukla, tukla...tijesto sa palentarom, a ja sam ,onako mala, mislila da je to najteži posao na svijetu i da ja nikada neću raditi tu pincu, a nona bi mi govorila "vidiš kad se ovako delaju mehuri, to ti znači da je sad dosta". A onda dizanje tijesta! Ne tu, ne tamo, ne va onaj kantun , ne na propuh, ne blizu vrat, ne kod poneštre...da se testo ne prehladi!
Negdje pred kraj dana bi se pince stavljale peć. Radila ih je uvijek nekoliko i stavljala peć jednu po jednu u stare crne padele koje su bile uske i duboke, tako da su pince imale oblik panetonea.
Izgledale su savršeno, sjajne, glatke, kora je bila pečena uvijek "taman", ni premalo ni previše.
Kad nona više nije bila u moći toliko tuć pincu, tron je naslijedila moja mama. Mama je svake godine sa strahom nosila pincu noni, jer svake godine bilo je nešto: "ja, ma ti je zgorela zdola" ili "ja, ma ti je nekako suha, koliko si masla stavila?" ili "ma ni ti se baš digla"....Kad baš ništa nije mogla reć jer se mamina pinca i digla, i ni bila zgorena zdola i ni bila suha bi rekla "ni lošo, ni lošo, ma ni to, to".
Dugo sam zazirala od pince, mislila sam da je ispeć pravu domaći pincu nemoguća misija. Jednog dana sam se ipak usudila i uspjela. Miriši kao pinca, izgleda kao pinca, pa ja sam ispekla Njezino Veličanstvo Pincu.
:(Još nema komentara