tracy
Ne znam što sam očekivala. Već sam neko vrijeme željela posjetiti Nicoteru i Tropeu, dva mjestašca u talijanskoj regiji Kalabriji, koja drže svjetski primat u savršenoj prehrani. Ovog mi se srpnja želja ostvarila.
Kad smo usred ljetne vrućine stigli u Nicoteru, trg i okolne ulice bile su potpuno prazne. Jedino je kafić bio otvoren, ali i on bez gostiju. Unutra se moglo čuti tek lamatanje ventilatora, koji je služio za rastjerivanje muha, dok je stariji gospodin za šankom velikom bijelom maramicom brisao znojno lice i vrat. Možda sam očekivala vesele, mršave starice krezubog osmijeha, ali oštrog uma, i znatiželjne starce, kojima štap ne služi ni kao noga, ni ruka, već kao znak raspoznavanja.
Vlasnik me kafića zbunjeno pogledao kada sam ga upitala "gdje su ljudi". Objasnio mi je da se trenutno svi odmaraju i da će tek oko 18 sati trg i klupice u malom parku oživjeti.
Nicotera je mjestašce na zapadnoj strani talijanske regije Kalabrije. Kako se ne nalazi na moru i nema značajnijih kulturnih i umjetničkih vrijednosti, turizam je ovdje nepoznanica. Međutim, u određenim znanstvenim krugovima riječ Nicotera izazva trenutne asocijacije jer je riječ o gradiću sa savršenom mediteranskom prehranom. Dakle, ti starčići koji su se strpljivo zavukli u kuće pred užarenim ljetnim suncem dostigli su ono čemu veliki dio zapadne civilizacije teži - prehranom do (dugo)vječnosti!
Talijanski nutricionist Antonino De Lorenzo napisao je prije nekoliko godina knjigu u kojoj tvrdi da je savršena dijeta upravo ona kojom su se hranili stanovnici Nicotere 60-ih godina prošlog stoljeća. Osim toga, prije više godina, učinjeno je i veliko međunarodno istraživanje u sedam zemalja svijeta na temu prehrambenih navika - Nizozemskoj, Grčkoj, Italiji, Finskoj, SAD-a, Japanu i bivšoj Jugoslaviji. Ispitano je oko 12 000 ljudi između 40 i 59 godina, kako onih koji su živjeli u gradovima, tako i onih sa sela. Rezultati su pokazali da su u mediteranskim zemljopisnim regijama slučajevi kardiovaskularnih bolesti bili upola manji. Najzdravije su se hranili stanovnici Krete, talijanske Kalabrije i naše Dalmacije. Ali, kao "glavni pobjednik" istraživanja proglašena je upravo - Nicotera.
Dakle, što to jedu starčići koji trenutno uživaju u popodnevnoj siesti?
Svakako crveni luk (kapulu) koji raste u tom okružju, a naziv je dobio prema obližnjem gradiću "cipolle rosse di Tropea". Bogat vitaminima C i E, željezom, kalijem, kalcijem, cinkom, magnezijem. Sladak, vrlo probavljiv (kad je uspjelo meni, može uspjeti svakome), najbolji je sirov s rajčicom i malo maslinovog ulja. I dalje: osim maslinovog ulja i crnog vina, ljute papričice i slatke paprike, povrće i samoniklo bilje, češnjak, voće, ribu, žitarice i mahunarke. Meso rijetko ili nikad.
Međutim, prevedeno u naše prilike, ovu savršenu prehrambenu piramidu mogu slijediti samo oni koji si tijekom popodneva priušte luksuz da se ispruže te oni koje smatramo siromasima. Mediteranska je prehrana u krizi, upozoravaju stručnjaci. I ne vjerujem da je ikako moguće ponoviti prehranu iz Nicotere tijekom 60-ih godina. Na primjer, gdje pronaći samoniklo bilje, svježu plavu ribu, vrijeme potrebno da se listići povrća dobro očiste i operu, biološko sezonsko voće?
Oko šest sati popodne trg se napunio staricama koje su u pregači nosile listiće maslačka kako bi ga polako nožićem očistile dok razgovaraju sa susjedom. Netko je u ruci otvarao mahune boba, netko čistio breskvu.
Podrazumijeva li možda prehrana iz Nicotere, osim prirodnih, sezonskih i lokalnih namirnica, i život bez budilice, mobitela ili računala?!
© Podravka d.d. 2003.—2012.
18 komentara do sada…
Upoznavanje ovakvih bisera mi još jednom potvrđuje da se smisao života može otkriti i gledajući uvijek kroz isti prozor (to se odnosi prvenstveno na mene)!
Hvala ti i ovaj puta što si s nama podjelila svoja putovanja, svoja razmišljanja i viđenja ljudi i događaja, hrane i prehrane i puno, puno toga.Hvala!
Kad doživimo nešto takvo pomislimo kako bi bilo lijepo kad bismo uspjeli i mi živjeti na sličan način, umjesto načina na koji živimo….opetovanog kretanja od točke A do točke B i natrag sa nebitnim varijacijama na isto, ali već i mi bismo za to trebali promijeniti stanje svijesti, što mislim da je više neizvedivo, za našu djecu je pak utopija.
Koliko god to strašno zvučalo, oni bi uz takav način života svi pomrli vrlo brzo od dosade. ;))