"Ni krajem , ni sredinom , već...'nako...":Božićna potkriža

BOŽIĆNA POTKRIŽA

Sjećam se, kao da je jučer bilo ,strikina kruva miješena rukama njegovim ,tako dugo da se u njima i ukvasi , skuhanog suhog mesa i svinjskih koža za potkrižu.

Miško , striko moj ,  srednjeg rasta , za pola pedlja niži od mog tate , suvonjavi starčić, imao je poseban adet u miješenju kruva za Božić.

Najprije je dugo prao tanjušne ruke , brisao ih čošetnjakom brižno , kao da dijete briše poslije kupanja , a onda prosijavao mlivo u načve po tri puta. Onda je uzimao veliki muški rubac , presavijao ga na trokut i njime povezivao glavu , da ne daj Bože , koja „ zlaka s glave pane u kruv“, a onda se vraćao načvama i mlivu u njima.

Rukave košulje je zagrtao uz podlaktice do lakata , a onda mrvio u mlivo friški kvasac , kupljen na pazaru u Fojnici , dodavao po frtalja pregršća tuzlanske krupne soli i započinjao mijesiti kruv.

Miješao je najprije kvasac , mlivo i sol , a onda pomalo , curak po curak dolivao mlakušastu vodu nalivenu na izvoru ispod kuće , a ugrijanu u loncu na fijaker šporetu, baš za ovaj kruv.

Dok to radi mrmlja nešto sebi u bradu , a meni se čini kako moli litanije svetog Franje Asiškog , gnječi , i stišće , prebacuje tijesto sa jedne strane načvi na drugu , pa onda sa ruke na ruku , a meni se čini kako mu nešto šapće , pa ti se čini kako će mu sad , baš sad ispasti iz ruku i načvi, al' jok , ne ispadne.

Mijesi tako striko kruv i misli o kćerima , jesu li se namirile udajom , hoće li koja banuti i ovoga Božića da božićkuje s ćaćom i materom i čini se zaboravio tijesto u rukama .

Odmahne ponekad glavom kao da muhe tjera , a zima je i otkuda muhe u taj vakat , a onda opet mijesi i prebacuje tijesto , a ono kvasa i diže se i diše. Ponekad popravi nakrivljeni rubac na glavi i opet zanesen mijesi i prebacuje tijesto , gnječi ga i miluje ,tijesto nadolazi pod rukama , stavlja ga u tevsiju , mokrim rukama ga premazuje i gurne u relnu da se peče.

Loži on vatru i pokatkad baci pogled na suhovinu, što se kuha u veliku loncu na platama , je li se raskuhalo probava  , i nije , pa opet loži vatru i okreće kruv u relni.

I kruv bi pečen i suhovina skuhana i oboje stavlja na kamenu pozidu ispred kuće da se brže ohladi , a ja jedva čekam hoće li se brzo ohladiti, kako bih kusnula mesne ćorbe i zagrizla strikin kruv.

Uzeo bi on onda limeni tanjur , nasuo mesne vode, bez mesa u njoj , jer meso je za potkriže , odrezao škriljku kruva i turio preda me šutke .

Uzmem ja škriljku među prste , pritisnem je , pa pustim, a ona se opet raširi i zamiriše na pokošena polja , na vareniku koja se podgrijava ukraj šporeta , a one rupice u njoj sve jednake – istovjetne , k'o da ih je metrom mjerio.

Ni prije , a ni poslije nikad nisam jela takav kruv , u rukama ukvašen , ispod brkova zamiješen i na grabovim drvima u fijakeru ispečen.

Što bih dala da sad mogu zalogaj strikina kruva izjesti i zaliti ga mesnom vodom od kuhane suhovine pred Božić,  a sve  za potkrižu , ljubav i bratovu mjezimicu , a to sam valjda bila ja , a možda , kažem možda i nisam .

Eh , da mi je sad samo zalogaj stikina kruva …, samo zalogaj…

potkriža- izrezana pogača na tanke šnite prelivena  vodom od suhog mesa i posuta tim mesom

adet-običaj , navika

čošetnjak- vezeni ručnik od pamuka ( obično ukrašavao čoškove-kutove sobe)

načve- drvena plitka posuda koja je stajala na sanduku sa brašnom i u kojoj se sve mijesilo- sva tijesta

pregršće- sve što se može uzeti u dva skupljena dlana - pregršt

frtalj- četvrtina kg- ovdje četvrtina pregršta

banuti- iznenada doći

vakat- vrijeme

pozida- kameni zid

tevsija - posuda za pečenje , tepsija , pleh

relna- pećnica

turio - stavio

varenika- kuhano slatko mlijeko koje se duže kuhalo na vatri da se dobije lijep kajmak

fijaker - peć napravljena od lima oblika fijakera

mjezimica- miljenica