Preskoči na glavni sadržaj

Naučite kuhati pomoću video igrice

Ovog Božića otkrila sam i jedan potpuno novi oblik učenja kuhanja. Ispod naše jelke, našla se Nintendova DS video igrica, "Cooking mama".

Kuhati se može naučiti na bezbroj načina. Pomažući u kuhinji, listajući recepte, uz mamu, baku, prijateljicu ili muža, usamljenom metodom pokušaja i bacanja u smeće, a sve češće iz knjiga i televizijskih emisija. Ovog Božića otkrila sam i jedan potpuno novi oblik učenja. Ispod naše jelke, našla se Nintendova DS video igrica, "Cooking mama". Pretpostavljam da ju je Djed Božićnjak ostavio mojim klincima kako bi kod njih pobudio ljubav prema kuhači, te barem nakratko zamijenio sve one ratnike, aliene i monstrume, koji uglavnom nastanjuju video igrice za djecu.

Dala sam im tjedan dana fore, tijekom kojih su neprestano virtualno kuhali, pa ih izazvala na dvoboj. S glavnog sadržaja koji se sastoji od "Let's Cook" (Idemo kuhati), "Let's Combine" (Idemo kombinirati) i "Use Skill" (Naučimo tehnike), izabrala sam sendvič. Tek toliko, kako ih ne bi odmah i zauvijek obeshrabrila. Trebalo je uz pomoć štapića narezati (povlačeći okomite linije po ekranu) kobasicu, rajčicu i nasjeckati (udarajući lagano po ekranu) krastavac, pa onda sve skupa poslagati između dvije kriške kruha. "Mama" koja se pokazuje na lijevom dijelu ekrana nakon svake faze, smješkala se je cijelo vrijeme svojim lubenica-osmijehom, zvjezdicama u očima i pljeskala. Rezultat je glasio: oni 75 bodova, ja 100!

"OK, klinci! Još malo trenirajte, pa se javite!", poručila sam im i otišla u pravu kuhinju, na pravo sjeckanje i prave sendviče u koje se može zagristi.

Nakon samo dva dana, zatražili su revanš.

"Što ćemo danas kuhati? Nešto jednostavno? Pizzu? Lešo rižu?"

"Ne, mama, idemo kombajn!", hrabro su odgovorili.

Na meniju su bili špageti napolitana, svinjetina s curryjem i rižom, lešo riža, pržena riža, riža s piletinom, koje je trebalo kombinirati s goveđim steakeom, prženom ribom, prženom piletinom, svinjskim kotletima, prženim povrćem, pizzom, raznim kebabima, ručno zamotanim sushijem, juhom od svinjetine i povrća, miso juhom...

"Slatki sushi od tofua!", okrutno sam dobacila, pokušavajući ih preplašiti.

"Mama" nam je pomagala, objašnjavajući što se od nas očekuje. A, to je bilo:

1. Narezati tofu. "Mami" su zazvjezdile oči, dok je uzviknula "Very Good Job" (Vrlo dobro napravljeno).

2. Pripremiti umak, miješajući, smanjujući vatru i dodavajući razne sastojke, sve na vrijeme i po redu. Prvi put nisam na vrijeme dodala soja umak, drugi put šećer, a treći put mi je sve izgorilo. "Mama" je uzviknula "Failed" (Niste prošli), dok su joj iz očiju sijevale munje, pa dodala "Don't worry, mama will fix it" (Bez brige, mama će to popraviti).

3. Procijediti tofu. "Good Job" (Dobro napravljeno) stiže tek iz četvrtog pokušaja, jer sam bila prespora ili neprecizna, pa sam prolijevala izvan cjediljke. "Mami" su iz očiju sijevale munje. Grom i pakao!

4. Izmjeriti količinu riže. Bez većih trauma, "Mama" je bila zadovoljna.

5. Izmjeriti količinu vode.

6. Oprati rižu. Malo mi je bježala s tanjura, "Mama" mi je poručila "Good" (Dobro)!

7. Pripremiti rižu za motanje sushija. Ne biste vjerovali, trebalo je puhati u ekran DS-a, tj. mašinice i istovremeno rezuckati, kako bi se riža odlijepila. Ne znam kako, ali ta najkompliciranija faza prošla je bez poteškoća, "Mama" je pljeskala i vikala "Just like Mama!"

8. Zamotati rižu u tofu. Opet, grom i pakao! "Mami" su sijevale oči, dok je ljutito stiskala šake.

Konačni rezultat je poražavajući, oni 75, ja 40. Grom i pakao!!! Ispalo je da su u dva dana naučili spremati špagete, razvijati tijesto za pizzu, motati sushi, pohati povrće, rezati meso, čistiti ribu, za što je meni trebalo više desetaka godina. Opet, grom i pakao! Sijevalo mi je iz očiju, dok sam stiskala šake! "Just like Mama!" (Baš kao mama).

Kad me bijes prošao, a klinci se vratili ozbiljnijim stvarima poput ratnika, aliena i monstruma, uzela sam igricu u ruke. Zaključila sam da "Cooking Mama" poznaje samo azijska jela ili ona zapadnjačka na istočnjački način. Nema kolača budući da ih Japanci ne jedu. Osim toga, ne miriše, ne poštuje realno vrijeme, ne koristi ruke i što je najvažnije, ne može napuniti trbuh. Ali, nije rečeno da za koju godinu...

:(Još nema komentara

Budi prva/i, podijeli svoje mišljenje o slici i pomozi nekome u odabiru savršenog jela.