iva-rw
Hmmm, da..... VEGETA! Ne samo da oplemenjuje jela, već sama pomisao na nju ozari mi lice i osjetim onu ugodnu toplinu oko srca, nostalgično me vraćajući u djetinjstvo: boravak kod moje drage bake koja je, još uvijek, u našoj kući, simbol dobre, domaće kuhinje, a sadržaj iz te male plave vrećice ulijetao je u gotovo svako jelo. Kao čarobnim štapićem, zamahnula bi svojim spretnim prstima iznad posude i rekla: "Eto, još stavimo malo Vegete i jelo je gotovo!". Moje bi oči tada zabljesnule divljenjem i osluškujući mirise, potrčala bih prema stolu i počela pripremati tanjure, žlice, vilice...
A kako preskočiti ona iščekivanja "Malih tajni velikih majstora kuhinje" s nezaobilaznim Oliverom? Pravi mali ritual, iščekivanje tih desetak minuta na televizijskom programu. Danas nisam više sigurna je li to bila večer četvrtkom, što je ionako manje važno, ali znam jedno: narednih dana ja bih na balkonu pripremala svoje prve kulinarije: s laticama cvijeća, malo lišća i malo zemljice... sve se to promiješalo, dodalo malo vode i na kraju jedna mala tajna: malo Vegete. Da, prave Vegete! Moja tajna i moj nestašluk, jer kada baka ne bi gledala, zavukla bih svoju ručicu u plavu vrećicu i uzela malo "čarobnog" praha kako bih i ja, kasnije u svojoj igri, pripremila "magične" juhe, maneštre ili možda sarmice.
Sada sam malo starija i prešla sam na prave namirnice, a po reakcijama mojih ukućana, na putu sam da slijedim svoju baku.
No, bio je jedan period u mom životu kada sam gotovo i zaboravila što znači kuhanje i općenito pojam domaće kuhinje: za vrijeme mog boravka u Americi. Tamo se uz učenje, rad i neki čudan tempo života i življenja izgubio dio mene?!
Jer slobodno mogu reći da je kuhinja i kuhanje to nešto što me upotpunjuje. Restoran, menza ili gotova jela iz mikrovalne potisnuli su ova lijepa sjećanja.
I tako, jednom redovitom šetnjom po dućanu, kada napamet samo stavljate nešto jestivo u kolica, ugledala sam Nju: "Malu plavu vrećicu"! Nakon mog uvoda, ne trebam vam opisati moj ushit i sreću! Nije mi trebalo dugo da pronađem želju i inspiraciju za sljedeći obrok. Mmmmmm, prava, kuhana juhica i domaće sarme. Domaće? Pa da, uzmete malo tog čarobnog praha, zapucketate prstima iznad posude i što reći, nego DOBAR TEK vam želim, jer znam da je sad sigurno savršen!
-
Tagovi
-
Iz Prehrambenog rječnika
-
Uvjeti korištenja i autorska prava
© Podravka d.d. 2003.—2012.
16 komentara do sada…
Lijep članak,jako lijep.Ti si i o vegeti ispričala romantičnu priču.
Trebala si ga povezati s grupom'Nostalgija'
Vegeta je na neki način ušla u sve naše živote. Ni jedna imitacija nije joj ravna. Mene uz to vuče nostalgija prema drugom prozvodu Vegete kao što je kokošja juha... Iako su danas juhe maksimalno razrađene opet na neki način ova juha ostaje jedna i jedina. Neponovljiva.
Tako je i tvoja baka uz Vegetu, u tvom djetinjstvu postala legenda u svojoj kuhinji i domaćim receptima.
Lijepo si prenjela drugima svoje misli i osjećaje...
Moram reći da sam zaključila da ste svi malo mlađi od mene, ja još pamtim Ivu Serdara s Karapandžom, prije Mlakara! Imam čak i prilično istrošene knjižice s receptima iz tih dana, a i sve kasnije, naravno. Ali originalna Vegeta je stvarno bila dobar dodatak jelima.
Kako je lepo prisetiti se tako nečega...pa ja sam naučila kuhati uz Stevu i njegove odnosno vegetine recepte. I danas volim pogledati poznatog majstora i uvek me podseti na VEGETU...pozdrav svima. Vreme prolazi ali dobre stvari su uvek samo dobre....