Mlijeko kroz povijest

Mlijeko je jedna od najstarijih namirnica na svijetu. No, iako su se životinje iz porodice sisavaca, koje su svoje mladunce hranile mlijekom, kroz razdoblje starijeg kamenog doba, pa i ranije, lovile zbog mesa i kože, povijest upotrebe mlijeka za prehranu ljudi započela je tek u mlađe kameno doba.

Mlijeko je namirnica, bez koje bi mnogima život bio nezamisliv. Bez njega ne bi postojali ni: mliječni sladoled, čokoladno mlijeko i mliječna čokolada.

Naime, u tom se razdoblju čovjek, osim ratarstvom, počeo baviti i uzgojem životnja, ne samo zbog vuče, kože i mesa, već i zbog mlijeka. Vjerojatno ubrzo nakon što je počeo koristiti mlijeko preteča današnjih domaćih životinja, goveda, ovaca i koza, pukim je slučajem otkrio način na koji se dobiva sir. U glinenoj posudi ostavio je mlijeko, koje se ukiselilo i postalo gušće, da bi na kraju postalo sir.

Temeljem povijesnih dokaza, već su ljudi u području Mezopotamije uzgajali krave i bavili se mužnjom i preradom mlijeka. O tome svjedoče ostaci glinenih posuda, te slikarije na zidovima hramova, na kojima su prikazane scene mužnje i dobivanja mlijeka i sira, a potječu iz razdoblja oko 5000. godine prije nove ere. Nekoliko stoljeća kasnije, već su i Egipćani koristili mlijeko u prehrani, ali i u svrhu održavanja ljepote, što je prikazano na brojnim reljefima i svicima papirusa.

Prastara azijska ratnička plemena, uz mlijeko i sir, poznavala su i osvježavajući napitak kefir, te što je posebno zanimljivo - mlijeko u prahu. Da bi ga dobili, vrhnje koje su obirali s mlijeka stavljali su u plitke posude i sušili na suncu. Dobiveni prah nosili su sa sobom na osvajačkim i pljačkaškim pohodima, a po potrebi bi ga miješali s vodom i krijepili se.

Antičko doba i srednji vijek

Mlijekom, ali i njegovim prerađevinama, sladili su i svi antički narodi. Grci su već 2000 godina prije nove ere koristili mlijeko i sir ne samo za prehranu, već su ih prinosili u čast bogova. Uz to, osim što se sirom i mlijekom trgovalo, mlijeko se, a posebno sirutka, koristilo i kao sredstvo za pospješivanje zdravlja, te njegu i očuvanje ljepote kože i kose. O mlijeku i životinjama koje ga daje pisao je Aristotel, a o siru primjerice Homer.

Mlijeko i sir bili su udomaćeni i u antičkom Rimu. Rimljani su poznavali različite vrste mekih, tvrdih, te slanih i slatkih sireva. Primjerice, oko 300. godine prije nove ere car Dioklecijan donio je pravilnik koji je regulirao kvalitetu i cijenu sira. Sirom su se na svojim osvajačkim pohodima krijepili i rimski vojnici, koji su narode u mnogobrojnim rimskim provincijama upoznali s tehnologijom dobivanja sira.

U razdoblju ranog srednjeg vijeka, u kojem je zbog povijesnih okolnosti zamrlo ratarstvo, barbarski su narodi (Huni, Goti, Germani i Franci) uglavnom živjeli od mlijeka, sira i mesa.

U kasnijim razdobljima srednjeg vijeka, centri mljekarstva i proizvodnje sira postali su mnogobrojni samostani, koji su sirom opskrbljivali plemićke dvorove i gradove. Mlijeko i sir bili su i baza samostanske prehrane, pa je iz starih izvora vidljivo da je tjedno svaki redovnik imao pravo oko kilogram sira.

Na sajmovima, koji su se održavali u vrijeme različitih kršćanskih blagdana oko samostana i crkava, uz ostalo trgovalo se i mlijekom i njegovim prerađevinama. Naravno, i u ovo doba kao i ranije, pa sve do razdoblja industrijalizacije, svježe mlijeko bilo je rezervirano za pastire i seosku populaciju, te plemenitaše i ljude iz gradova, koji su si mogli priuštiti brzu dostavu.

Suvremeno doba

Prastara azijska ratnička plemena, uz mlijeko i sir, poznavala su i osvježavajući napitak kefir, te što je posebno zanimljivo - mlijeko u prahu.

Uvjeti za novo razdoblje u povijesti mlijeka stvoreni su kada je 1822. godine Louis Pasteur otkrio proces pasterizacije, koji je jako kvarljivom mlijeku osigurao trajnost i učinio ga pogodnim za industrijsku proizvodnju, nakon čega je mlijeko postalo dostupno svim društvenim slojevima.

Nakon dugotrajne vladavine mlijeka u bocama, slijedeći važan događaj u povijesti mlijeka i njegove opskrbe zbio se u SAD- u 1915. godine. Te je godine dovitljivi vlasnik tvornice igračaka iz Ohia prijavio novi patent, kartonsku kutiju za mlijeko Pure-Pak. Ipak, prvo mlijeko u tetrapaku zbog tehničkih se problema u proizvodnom procesu, kao i zbog otpora prema novom, pojavilo tek desetak godina kasnije, nakon čega je nova ambalaža polako ali sigurno osvojila cijeli svijet.

Mlijeko je bez sumnje hranjiva i zdrava namirnica, bez koje bi mnogima, a posebno gurmanima, život bio nezamisliv. Osim što se od mlijeka dobivaju različite prerađevine, među kojima prednjače razne vrste sira (Francuzi poznaju oko 750 vrsta sira), vrhnja, maslaca i mliječnih napitaka, kefira, jogurta, kiselog mlijeka, bez mlijeka ne bi postojale ni tri najomiljenije namirnice: mliječni sladoled, čokoladno mlijeko i mliječna čokolada.

Iako se poslastica nezamisliva bez mlijeka - mliječni sladoled pojavio mnogo ranije, sve do 1660. godine bio je rezerviran samo za trpeze okrunjenih glava i plemića. Na radost svih ostalih, te je godine dvorski kuhar, Talijan Francesco Procopio u Parizu otvorio kavanu u kojoj su se prvi put u povijesti prodavale različite vrste mliječnih sladoleda i sorbeta.

Čokoladno mlijeko izmislio je 1689. godine sir Hans Sloane, koji se za vrijeme svog boravka na Jamajci zainteresirao za gorki, te po vjerovanju domorodaca i ljekoviti napitak, koji se dobivao od prženih zrna kakaa kuhanih u uzavreloj vodi. Po povratku u Englesku, on je, umjesto u vodi, pržena zrna kakaa kuhao u mlijeku i dodao im šećer, čime je dobio prvo čokoladno mlijeko u povijesti. Čokoladno se mlijeko ubrzo našlo i na tržištu pod nazivom ''Sir Hans Sloane’s chocolate milk''.

Dvjestotinjak godina kasnije, 1875. godine, u Švicarskoj je rođena mliječna čokolada. U tu je svrhu proizvođač čokolade Daniel Peter u svoju čokoladu umiješao kondenzirano mlijeko proizvođača Henrija Nestlea.

Autor: Valerija Rodek, diplomirani pedagog

Piše tekstove s područja pedagogije, psihologije, poslovnih vještina, zdravog života, gastronomije…