Ovo je mjesto koje ne treba puno riječi.... cvjetno i zeleno... prepuno najmanjih tratinčica, maslačaka... ali i ruža, grmova aronije, ružmarina, lavande, procvalilih voćaka, japanske trešnje, magnolije.... visećih vrtova... prepuno je svega... dođe vam da idete iz kutka u kutak, sve redom, da zastajete posvuda pomalo i razgledate, sve te vrste, boje... uživate u mirisima, od trave pa sve do ruža...
Ovo je dakle jedno barem za mene lijepo mjesto... mjesto koje nećete naći označeno na turisstičkim kartama i prospektima, mjesto koje nije poznato kao top destinacija, ali je to kao što rekoh mjesto s dušom i srcem... mislim da je njegova posebnost i u tome, što se nalazi na prostoru koji je prije mnogo godina pripadao vojarni ili kasarni, zvali smo je tzv, mala kasarna, ona u gradu, jer smo imali jednu veliku malko izvan središta grada, koja se doduše tu nalazi sve do danas... neću vas puno gnjaviti detaljima iz prošlosti, reći ću vam samo jednu malenu crticu, sjećanje, koje vuče korijene još iz davnih dana srednje škole i usmjerenog obrazovanja... kraj kasarne je put vodio prema autobusnom kolodvoru, tu smo često prolazili, s ulične strane se nalazila portirnica, s onim prozorčićem na otvaranje, a tu je uvijek bio dežurni vojnik, portir, koji bi znao tu i tamo onako kriomice škicnuti kroz staklo, tko to prolazi ulicom, ponekad bi i mahnuo i tako...bilo je to davno, a što je bilo poslije, znano je, nećemo o tome, ta sjećanja ćemo potisnuti duboko, duboko u ladicu sjećanja... jer ovo rascvjetalo mjesto, prepuno boja, govori u prilog boljoj budućnosti i nastavku života, a prošlost treba ostaviti po strani zar ne...
A danas ... mjesto za potrebite, nemoćne i stare,... mjesto molitve i mira... ovdje se susreću recimo sve generacije, od onih najmanjih, pa sve do najstarijih... tu su svi uvijek dobrodošli, rado se vraćaju... osjeća se nekakav mir, spokoj... i ja sam tako došla jednom zgodom i ostala... život je pun oprečnosti, slučajnosti, ili nije, prosudite sami...
Ja sam vam htjela slikom pokazati ovo " moje mjesto ", a baš sam se raspričala, zato evo neću više... lijep pozdrav s širokog sokaka do neke druge zgode, a sada vas slikom vodim kroz ovaj prostor, nadam se da će vam se svidjeti...
:(Još nema komentara