glavni sadržaj ove stranice | glavna navigacija
Mit o vlasniku kafića

Mit o vlasniku kafića

Kad naručiš espresso, blagajnik te pita "one o two shots" ili "single o double" ili "solo o doppio", što bi sve značilo isto, tj. kratki ili dupli.

Objavljeno:
21.02.2008.

Ispijanje kave jako je ozbiljna stvar. I to u svakoj varijanti, bilo da se obavlja u vlastitoj ili nekoj drugoj prijateljskoj kući, bilo u kafićima. U našem podneblju ispijanje kave sinonim je užitka i socijalizacije, a mi mu, osim toga, ovisno o raspoloženju, često pripisujemo ulogu nagrade, isprike, zamjene, točke na i.

Nedavno sam pročitala da su za sve krive koze. Naime, jednom je davno jedan neuki pastir s etiopljanskih visoravni primijetio da su mu domaće životinje nestašnije i izdržljivije kada bi brstile određenu vrstu crvenih bobica. Pa je jednog dana, tek toliko da koza ne bi bila brža i oštroumnija od njega i sam počeo zobati. Pretpostavljam da je kasnije bobica slučajno pala u vatru i zamirisala. Nakon toga je isto tako slučajno upala u vruću vodu. I, to bi bilo to, kava. Dalje je sve bila stvar sofisticiranije dorade i usavršavanja rituala. Zanimljivo je da je proces po radnim imenom "od koze do šalice" još uvijek u tijeku, te da okus kave i ritual njenog ispijanja nije svugdje dostigao istu razinu razvoja.

Razlike u kavi - Italija vs. Amerika

Što se tiče sadržaja, tj. ukusa, Italija, domovina espressa i cappuccina, je nedvojbeno ispred na evolutivnoj ljestvici. Razliku velikim dijelom treba zahvaliti nekom Gaggiji koji je polovicom prošlog stoljeća izmislio mašinu, koju bismo neupućenima mogli opisati kao ekspres lonac za kavu, koja pod pritiskom cijedi koncentrat crvenih bobica. U međuvremenu ispečenih i samljevenih, of course! Međutim, u toj istoj Italiji je forma iliti ritual ostao prilično zanemaren. Drugim riječima, kafići odgovaraju benzinskim crpkama za ljude. Uletiš i na brzaka, s nogu i u dva gutljaja, popiješ kratki espresso.

Što se pak tiče kofeinske povijesti na sjevernoameričkom kontinentu ona se sigurno ne može pohvaliti europskim sofisticiranim sadržajem, pa ni formom, mada treba priznati da u posljednje vrijeme bilježi nagli i potpuno originalni razvoj. Do prije pet, šest godina, točnije sve do povijesne prekretnice u obliku Starbucksa, jedinu kavu koju si mogao popiti u Americi rado sam nazivala "tamnom tekućinom za ispiranje crijeva". Radilo se o ubitačnoj crno-smeđoj splačini u tekućem obliku, apsolutno bez okusa, (mogla se mjeriti jedino s francuskom?!) koja ti je stizala u ruke u ogromnim kartonskim čašama. Taj polulitarski tamni i vrući klistir nije, osim nepobitnih medicinskih svojstava, služio baš ničemu, ni užitku, ni stimulaciji adrenalina. Pa, čak ni druženju, budući da se rijetko pio kod kuće, a kafići nisu postojali. Tako se "lijek" satima srkao po ulicama, autobusima, klupama, uredima. Što je djelomično kao navika ostalo i danas.

Nakon toga na kofeinskoj crti vremena slijedi renesansa u instant varijanti. Rađa se crni liofilizirani prah kojeg je dovoljno umiješati u vodu ili mlijeko. U prvim pokušajima tekućina - domaćin je morala biti vruća kako bi se smeđa zrnca rastopila. Današnja tehnologija je pak toliko napredovala da dopušta da napravimo Nescafe i s kockicama leda. To renesansno rješenje su Amerikanci pili u kućama i uredima, dok je po domovima počela era "filtera". Mumificirane primjerke iz tog povijesnog razdoblja je moguće pronaći u svakoj, ali baš svakoj, hotelskoj (i motelskoj) sobi u Americi. Vrčić za filter kavu uredno složen na stoliću do lavaboa. Prastar (vjerovatno i neupotrebljiv), prašnjav, napola izgoren ili rastopljen, fosiliziran u kamencu.

Nakon toga, polovicom 90-tih, na scenu stiže američki Robespierre pod imenom Howard Schultz, nakon kojega ništa više neće biti kao prije. S njim povijest kave ulazi u moderno doba. Na sreću, ambicije gospodina Schultza su daleko premašivale onu da postane "vlasnikom kafića", pa tako nakon boravka u Europi, a naročito nakon iluminirajućeg iskustva talijanskog doručka u baru s cappuccinom i briošom, odlučuje da sličan doživljaj učini pristupačnim i ostalim svojim sunarodnjacima. U rodnom Seattleu otvara prvi Starbucks kafić u kojem se, osim purgativne američke splačine, mogao popiti odlič..., dobro nemojmo pretjerivati, dobar espresso. A, što je možda još važnije, njegov kafić je imao šank za "s nogu" i nekoliko manjih stolova sa stolicama "za socijalizaciju". I nevjerojatno je što se otad dogodilo!!! Kafić za kafićem, gospodin Schultz se danas može pohvaliti s preko 10 000 Starbucksa širom svijeta!

Zašto se ništa slično nije dogodilo u Europi, koja obiluje kreativnošću i lokalnom tradicijom? Osim početnog problema da kod nas "otvoriti kafić" predstavlja vrhunac uspjeha, a "otvoriti dva" već loše miriše, vrlo je vjerojatno da gospodin Schultz na Starom kontinentu nikada ne bi postao revolucionarom. (Da li su u Europi revolucije još uvijek moguće?!). Američko tržište je ogromno, bogato i prilično homogeno. Tako u bilo kojem od tisuća i tisuća američkih Starbucksa možete pojesti isti sendvič ili kekse, dobiti jednaku kvalitetu kave u istoj čaši, gledati u iste postere, eventualno poslušati istu muziku (nedavno su počeli izlaziti i CD sa znakom Starbucksa). Grozno?! Ni manje, ni više nego ispijanje kave svakog dana u isto doba u istom kafiću ispod kuće. Ili ne?!

Dobro, da se ne biste zabrinuli da sam se skroz naskroz poamerikanizirala, mada sva ta Starbucks kava u venama nagriza moja najdublja uvjerenja o europskoj degustativnoj superiornosti, priznajem da "to" što ti prodaju u kartonskim čašama pod nazivom espresso, nije točno ono što sam godinama bila navikla konzumirati.

Starbucks ponuda

starbucks 6.jpgMoja kofeinska degeneracija počela je od naziva. Naime, morate znati da je Starbucks štampao rječnik svojih proizvoda u obliku prospekta s fotografijama, kako biste se mogli snaći u bogatstvu i raznolikosti ponude. Na početku se nisam mogla načuditi narudžbama poput "tall vanilla capuccino with soy milk" ili "big spicy gingerbread latte with skim milk", te različitim varijantama jedne te iste mješavine kave i mlijeka, poput "frapučina", "mokačina", pa sve do staromodnog cappuccina. Osim toga, ponuda se mijenja iz sezone u sezonu, kao u najboljim restoranima. U jesen naročito ide Pumpkin Spicy Latte, mlijeko sa začinima poput đumbira i papra, te sirupom od bundeve iliti buče, što sam probala i ostala živa! A, trenutno je hit sezone Gingerbread Latte. Ni espresso, koji bi po ovdašnjim mjerilima trebao spadati u kameno doba, nije pošteđen leksičkih devijacija.

Dakle, kad naručiš espresso, blagajnik te pita "one o two shots" ili "single o double" ili "solo o doppio", što bi sve značilo isto, tj. kratki ili dupli. Ti mu kažeš to prvo, one ili single ili solo, i budi siguran da ćeš dobiti ono drugo, two ili double ili doppio, jer ono prvo za njih jednostavno ne postoji. Ničeg tako količinski mizernog nema u Americi. Kad ti pruže tvoj kratki-dupli espresso u najčešće prevelikoj kartonskoj čaši od 4 dl, moraš za zajednički "stol sa začinima", gdje je poslagano mlijeko svih masnoća, šećer svih boja i kalorija, te cimet i kakao. Začiniš kako te volja, pa promiješaš drvenim štapićem. Nema keramičkih šaličica o koje udara i zvecka metalna žličica. Nema ni lizanja te iste žiličice, nakon pobiranja šećera i pjene s dna. Kartonska se čaša jednostavno pokrije plastičnim poklopcem s rupicom za srkanje. Iskreno, to još nisam savladala. Uglavnom se nagutam zraka ili mi ode u krivo, zaključujem da se radi o nekoj urođenoj mani.

Vjetrovi američke kofeinske revolucije odnedavno pušu prema Istoku. Čitam da je Starbucks započeo otvaranje kafića, ili ih je možda točnije nazvati "čajića", u Kini. Izgleda da je gospodin Schultz odlučio naučiti Kineze kako se pije "čajičino".

Autor: tracy
tracy avatar

Kuham, jer sam radoznala. Pišem, jer sam zaboravljiva.

Tagovi ( Što su tagovi? )

Tagiranje sadržaja jedna je od mnogih privilegija registriranih korisnika coolinarika kluba. Registrirajte se, pa da počnemo!

drink_my (1), kavica (1)

23 komentara

  1. Evellina

    Re: Mit o vlasniku kafića

     | #1
    21.02.2008., Evellina
    He,he,he… Tracy, odlican clanak. Nikada nisam bila “preko bare”, ali ovo sto si napisala samo potvrdjuje moje misljenje o Amerikancima i njihovom odnosu prema kavi.
  2. ivana1986

    Re: Mit o vlasniku kafića

     | #2
    21.02.2008., ivana1986
    Odličan članak..
  3. DIANA

    Re: Mit o vlasniku kafića

     | #3
    21.02.2008., DIANA
    Draga Tracy, uvijek me iznova oduševite svojim člancima. Ne znam koji je bolji. Inače volim piti kavu i kad putujem van granica uvijek nastojim probati “neku drugu” vrstu kave. Na benzinskim pumpama kod nas, nude se različite vrste kava u konzervama (0,33) i moram priznati meni su odlične. :-) Nescaffe sa zdrobljenim kockicama leda sam probala i nije mi nešto, radije popijem Icecaffe. Veliki pozdrav uz želju da uskoro čitamo ponovo neki zanimljiv članak od Vas.
  4. mylkee

    Super članak

     | #4
    21.02.2008., mylkee
    Pravi espresso je onaj od 1-2 kapi :) U Italiji je kafa stvarno po mom ukusu, kad kažeš – Café, dobiješ lijepo normalni espresso, a ovdje kod nas moram da naručujem naopako : kratki espresso bez mlijeka :) zato što to malo ko pije, začudo. Te polulitarske čokolade i slično nisu prave kafe
  5. manuela-g

    Re: Mit o vlasniku kafića

     | #5
    21.02.2008., manuela-g
    tracy, super članak, kao i uvjek! znaš kaj, sva ova frapučina, bučočina, i ostala -ina koja nabrajaš mi isto djeluju laksativno s oproštenjem :) mislim da bi prosjećan amerikanac otegnuo papke da popije pravu, tursku, kavu :)
  6. mure

    Re: Mit o vlasniku kafića

     | #6
    21.02.2008., mure
    Doza humora i ruganja ( ako se ne varam ) prema Americkoj kavi mi je simpaticna, sviđa mi je …. bravo
  7. Little-fish

    Re: Mit o vlasniku kafića

     | #7
    21.02.2008., Little-fish
    Hm…kava, koliko “filozofije” oko jednog napitka. Neko voli slađu, neko slabiju, neko “da konja obara s nogu”... Ko bi svima ugodio :) Istini za volju, u Francuskoj i Španjolskoj nisam uspila popiti kavu koja bi se mogla nazvati KAVA. Živila “naša” Turska koju možemo, prema potrebama trenutka, prilagoditi sebi ;)
  8. pamperina

    Re: Mit o vlasniku kafića

     | #8
    21.02.2008., pamperina
    Aautorka clanka : ” Do prije pet, šest godina, točnije sve do povijesne prekretnice u obliku Starbucksa, jedinu kavu koju si mogao popiti u Americi rado sam nazivala “tamnom tekućinom za ispiranje crijeva”. ” Wallingford ili Folgers su kafa boljeg kvaliteta od vecine kafi u USA koje se naravno na marketinskom trzistu prije Starbucks,naravno,Sturbucks je uveo style pijenja kafe,narocito visokih kalorija i previse secera,no tip je uspio ostvariti vlastiti cilj,araditi novac
  9. pamperina

    Re: Mit o vlasniku kafića

     | #9
    21.02.2008., pamperina
    manuela-g :”mislim da bi prosjećan amerikanac otegnuo papke da popije pravu, tursku, kavu ” nije tacno,uostalom amerikanci vole SVE probati,ipak to je nacija kojoj strane kulture nisu strane
  10. pamperina

    Re: Mit o vlasniku kafića

     | #10
    21.02.2008., pamperina
    mure : “Doza humora i ruganja ( ako se ne varam ) prema Americkoj kavi mi je simpaticna, sviđa mi je …. bravo ” da,ta ista americka kafa,u ovom slucaju Starbucks ,hara trenutnom svijetom,ma koliko imali negativno misljenje o istoj kafi,jer istu kafu ne pijem,osim ako je klasicna,no poenta je amerikanci znaju kako prodati,znaju nacin poslovanja, a njen vjerni student je upravo Europa,koja ironija,zar ne

    Broj korisnika kojima je ovaj
    komentar koristan: 0 od 1

     

  11. tanjalove

    Re: Mit o vlasniku kafića

     | #11
    21.02.2008., tanjalove
    Super članak Tracy , sviđa mi se što si nam približila svijet kave i američki način uživanja u njoj. Čula sam da će se uskoro i u Zagrebu pojaviti neki shop od Starbucksa pa jedva čekam da vidim kako to izgleda. Inače , prvi put za Starbucks sam pročitala u Vrag nosi Pradu …...
  12. jersey-girl

    Re: Mit o vlasniku kafića

     | #12
    21.02.2008., jersey-girl
    kad sam prije parv godina prvi puta dosla u ameriku u posjet zavrsila sam u strabucksu. moja kolegica i svekrva su narucile kav, a ja bas i nisam bila zainteresirana za pregledavanje ponude pa kad sam cula ice coffe rekla sam i meni to. dobila sam na kraju crnu kavu u plasticnoj prozirnoj casi sa slamkom, a najsmijesnije mi je od svega bilo kad su mi u vrucu kavu natrpali led. i taaaanaaaa eto moje ice cofee!
    sljedeci put sam ipak malo proucila ponudu i narucila cafee latte tj. po nasem kavu sa mlijekom.
    sada pijem samo nescafe koji si sama kod kuce napravim, ova njihova kava iz aparata mi nikako ne odgovara!
  13. Milicza

    Re: Mit o vlasniku kafića

     | #13
    22.02.2008., Milicza
    Tracy,kao i svaki tvoj članak,ovo sam pročitala u dahu.Ne volim konfekcionalizaciju u hrani i piću,kao što je to tamo u Americi uobičajeno.
    Volim kavu i pijem je samo ujutro,jer je za cijeli dan preteška i pemasna.Ponekad i ne popijem kavu,ako nemam vremena.Kava mi je užitak i opuštanje,uživancija,čak i 6 godina nakon što sam prestala pušiti.Ne pijem kapučino,mokačino,i ostali čino.Ne volim nes,ne volim kozerve i ice-coffe.Volim pravu stvar.Volim i tursku kavu.U Turskoj i ne postoji drugačija kava osim turske,ustvari ima espresso,ali rijetko i skupo,ali je dobar!Isto tako volim i čaj,ne razne brljotine,nego pravi čaj.(usput,kupila sam matcha čaj,i neki bijeli nepalski jedan po 1700 kn/kg,a drugi čak 3000 kn/kg….da ne povjeruješ.Nije me preoduševio nijedan..)Volim i vino pravo,a to znači skupo.Kad se trujem sa te tri stvari,trujem se pravim stvarima,malo ali dobro.

    Broj korisnika kojima je ovaj
    komentar koristan: 2 od 5

     

  14. Pitija

    Re: Mit o vlasniku kafića

     | #14
    22.02.2008., Pitija
    Tracy članak je super! Malo ironije ,puno istine ,po koja povjesna činjenica i sve skupa je zanimljiv i čitljiv članak…Mrak :))Volim kavu ali sve te nadomjesne tvorevine me nisu oduševile…Ledenu kavu volim ali ju i ne smatram kavom To je za mene i moje cure fino osvježavajuće piće za vruće ljetne večeri,popodneva….A ona mirisna turska kava ona ima svoju posebnu čar za mene… Kad bi znala pričati kakve bi priče o nama mogla ispričati….Koliko puta sam sjedila sa šalicom kave a misli su letjele,letjele i letjele….
  15. LeChef

    Re: Mit o vlasniku kafića

     | #15
    25.02.2008., LeChef
    Tracy super članak!! Kad sam prvi put ušla u Starbucks, nisam pojma imala što da uzmem pa sam na nagovor prijateljice uzela Icecoffee, i moram priznat da mi se svidio. Možda je to zato što je bio ljeto pa mi je prijalo. Drugi put mi je prijateljica uzela sama nekakav čino i zamalo sam se izbljuvala. To je bio zadnji put da ulazim u Starbucks. Evo sad se još čudim što little-fish nije mogla naći poštenu kavu u Španjolskoj, jer ja sam se baš nauživala dobre kave u Madridu.. Tako da, vjerojatno sve ovisi o ukusu, jer pravom kavom smatram onu tursku u koju kad skuham ne trebam dodavati mlijeko. ..
    Ali živio gospodin Howard Schultz što je uspio razviti toliku mrežu “kafića”...
  16. macko

    Re: Mit o vlasniku kafića

     | #16
    28.02.2008., macko
    Članak je vrhunski. Profesionalno, čestitam.

  17. Re: Mit o vlasniku kafića

     | #17
    15.03.2008., renci11
    bas sam se odusevila clankom!uvijek mi je gust saznati nesto novo! ja inace ne pijem nikakvu kavu, ne pase mi nikako! naravno, nisam mogla odoljeti starbucksu u parizu, pa sam probala i svidjela mi se jer je vise bilo mlijeka nego kave! cini mi se da je to kafeterija za nas koji nismo poznavatelji i ljubitelji dobre talijanske kave, nego nas zadovolji i starbucks! hvala na super clanku!
  18. tracy

    Re: Mit o vlasniku kafića

     | #18
    16.03.2008., tracy
    Hvala svima na prenesenim iskustvima i komentarima!
  19. krvava

    Re: Mit o vlasniku kafića

     | #19
    20.03.2008., krvava
    Ja sam veeeeliki ljubitelj kafe. Mislim da sam svoju prvu popila sa 5 godina. Ljubav je nasljedna – naslijedila sam je od tate.
    Najviše volim tursku kafu, ali ni dobar espresso nije mi mrzak. Ujutro uglavnom njega pijem. U Egiptu sam probala neke vrste espresso kafe i sve su bile strašno začinjene (čokolada, cimet, đumbir i sl.) i moram priznati da su grozne.
    U svakom slučaju članak je super, baš mi se sviđa. I da, hvala na uputstvu, jednom kad dođem negdje gdje ima Starbucks zaobilazim ga u velikom luku.
  20. lexy

    Re: Mit o vlasniku kafića

     | #20
    03.04.2008., lexy
    Kad sam bila u Beču išla sam u Starbucks i popila veliku bijelu kavu koja je bila odlična, ali je bila toliko vruća i jedno par puta sam opekla jezik, dok sam provjeravala da li se ohladila. Naravno, bio bi manji problem da sam uzela malu , a ne veliku kavu – ali ipak računajte da je to bilo maturalno putovanje i da mi je stvarno trebala dupla doza kofeina :)
  21. danchie

    Re: Mit o vlasniku kafića

     | #21
    prije 6 dana, 13h, danchie
    Super članak, odmah mi se pije jedan espresso Italiano :)
    Bila sam jednom u nečemu jako sličnom Starbucksu (San Francisco mislim da se zvalo…) i, iako mi se ležerna atmosfera jako dopala, kava koju sam pila imala je okus po šećeru, vaniliji, karameli… ali najmanje po kavi… Ja sam to nazvala masakrom kave :) A da ne govorim o mom trbušku koji se kasnije napuhao kao balonček… Ali za slatkoljupce super :D
  22. tracy

    Re: Mit o vlasniku kafića

     | #22
    prije 4 dana, 21h, tracy
    Hvala cure!
    Slažem se da su Starbucks, kao i San Francisco i slične kave, pretpostavljam i one koje je probala Krvava više napici koji podjsećaju na kavu, nego “kava”. Ako ih se kao takve prihvati, nema problema! Ali, ako hoćeš kavu…

  23. Re: Mit o vlasniku kafića

     | #23
    prije 4 dana, 11h, MiniMe
    Priznajem … ja sam Starbucks junky. Njihov najveći cappuccino mogla bi piti svaki dan. Zao mi je što Starbucksa jos nema u Zagrebu. P.S. u Njemačkoj možete birati između kave “to Go” koju dobijete u papirnatim/plastičnim šalicima ili “hier trinken” što znači u pravoj šalici (koja je duplo veća nego ono što inače pijemo), By the way … mjere u Njemačkoj su manje nego u USA … u USA najmanje pakiranje ima veličinu njemačke srednje šalice. Hvala na zanimljivom tekstu.

povratak na vrh

Komentiranje je jedna od mnogih privilegija registriranih posjetioca. Registrirajte se, besplatno je!

Klub Coolinarika

Cool Chef

roler avatarroler
Slavonski Brod, Hrvatska

Maštovita jela za odrasle i djecu njena su specijalnost. Od svih recepata najviše se ističu slastice, a ideja za palačinke zaista joj ne nedostaje. Tako je osim titule Cool Chefa zavrijedila i titulu kraljice palačinki :-)

glavni sadržaj ove stranice | glavna navigacija