
Bilo je to bezbrižno vrijeme za nas djecu. Radničke sedamdesete, u kojima je svaki odlazak u Trst bio praznik, 'fićo' je bio auto iz snova, a mi, klinci, cijelo smo ljeto provodili u čoporu, od strane roditelja bezbrižno prepušteni skrbi onih malo starijih partnera u igri. Predgrađe u kojem smo odrastali tada je, uz kokice i pajceke, bilo sličnije selu nego ambijentu 'očajnih kućanica.' ![]()
Baka, mamina mama, živjela je s nama. Gledano unatrag, čini mi se da je bratu i meni predstavljala oba roditelja, dok su nam mama i tata bili nešto poput starije sestre i brata. Baka je kuhala, brinula o nama kad bismo se razboljeli... u vrtić nismo išli, a odlazak u školu bio je nezamisliv bez toplog obroka - bilo doručka ili ručka.

Dječja naivnost i želja za drugačijim pokazivali su se u smiješnim sitnicama: dok su neki naši prijatelji bili 'osuđeni' na komad kruha s paštetom, bratu i meni, odraslima na finoj domaćoj hrani, sporadična pašteta je bila izvor neizmjernog veselja.
Tek tijekom godina shvatila sam koliko je truda (i ljubavi!) baka uložila za svaki obrok koji nam je pripremila. Uštipci i toplo mlijeko za ranojutarnji doručak prije škole, 'najprije ručak pa sve ostalo' nakon škole... miris pečene bundeve ili krumpirovih pola u hladnim večerima kad bismo ušli u toplu kuhinju... sigurnost, u kojoj smo odrastali, bila je podcrtana finom bakinom hranom na koju nikad nismo morali čekati.
Uz baku sam, kroz igru, naučila kuhati. I danas pamtim svoj prvi pokušaj razdvajanja bjelanjka od žutanjka: i bjelanjak i žutanjak su završili na podu!
Ali baka je znala utješiti, drugo jaje već je bilo uspješno 'odrađeno' (ono malo žutog u bjelanjcima - zanemarite!)... i tog dana sam, s najobičnijim biskvitom s komadićima jabuka bila najponosnija desetogodišnjakinja na svijetu. ![]()


Listam bakinu kuharicu... prisjećam se šapakoje smo pažljivo vadile iz kalupića. Ooo, slatke li su bile, bogato uvaljane u šećer u prahu - i masne (doslovce, rađene sa svinjskom mašću)!
- ali tako fine! I finih bakinih napolitanki, sa slasnom kremom od nekuhanih jaja. Danas se ne bih usudila raditi takvo što... ![]()
Opet, najživlja sjećanja nisu pohranjena u kuharici: neodoljiva domaća juha iz koje sam još prije ručka dobila svoj poriluk... ljetni umak za meso s puno domaćeg povrća (gle čuda, i tad mi je bio draži umak od mesa?!)... domaći grašak s mrkvicom i puuuno obožavanog kopra... prefina 'kuruza'...
Rijetko se vratim bakinim receptima. Jednostavno, tijekom godina svatko razvije svoj ukus; tako su se i moji kulinarski ukusi i sklonosti tijekom godina mijenjali. Zahvaljujući roditeljima, i danas uživam u blagodatima domaćih jaja, povrća bez pesticida, ali kao da sve to ima drugačiji miris i okus (ako takvo promišljanje nije znak starosti ...?!). No ipak, uz puno slatkih kulinarskih tajni koje mi je baka poklonila, neka jela ostaju na mom meniju - bez obzira na masnoće, kolesterole i slične 'bauke' kojima nas svakodnevno plaše - jer bakina kuhinja je najbolja! ![]()
80 komentara do sada…
Ponosna sam sto si moja cool prijateljica i sretna sto sam imala priliku da te bolje upoznam:) Pusa najveca!!:)
predivan članak
super članak koji čovjeka vrati u predivne i bezbrižne dane djetinjstva...
Predivan clanak!
Odmah sam se setila svoje bake i nekih jela iz detinjstva koja me i danas podsecaju na nju: takodje sapica, supe, sosova, reform-torte, kompota od visanja na vrhu ormana....To su tako lepe uspomene! 