Međimurje

Geografski položaj

Meso iz tiblice (dimljena svinjetina spremljena u masti) je jedan od lokalnih specijaliteta, kao i kosana mast (kuhani špek, nasjeckan i ohlađen).

Malo površinom (svega 730 km²), Međimurje se smjestilo na samom sjeveru Hrvatske, između rijeka Drave i Mure, uz granicu s Mađarskom i Slovenijom.

Gornje Međimurje nisko je pobrđe koje se nastavlja na Slovenske gorice, s najvišim vrhom Mohokosom, visokim 344 metra. Donje Međimurje nizinskog je reljefa.

Klima je kontinentalna, s ponekad naglim temperaturnim skokovima. Međimurje pripada vlažnijim krajevima Panonske nizine, a zbog relativno velike vlažnosti tla, često se javljaju magle.

Povijesni utjecaj

Naseljeno još od prethistorijskog doba, Međimurje je do danas podnijelo mnoge strane vladare koji su, naravno, ostavili i posljedice u obliku gastronomskih utjecaja.

Najprije pod vlašću Rimljana, Huna i Avara, u 6. su ga stoljeću naselili Slaveni. U 13. stoljeću postaje poprište borbi Arpadovića i štajerskih gospodara Ptuja.

Kao granično područje, do 1918., kada ulazi u Kraljevinu SHS, za njega se otimaju Ugari i Hrvati.

Kasnije je još jednom pod Mađarima (1941. - 1945.), a zatim u sklopu Hrvatske.

Karakteristike kuhinje

Međimurje se smjestilo na samom sjeveru Hrvatske, između rijeka Drave i Mure, uz granicu s Mađarskom i Slovenijom.

U tradicionalnoj međimurskoj kuhinji postojala je bitna razlika između svakodnevnih, jednostavnih obroka, pripremljenih od dostupnih sezonskih namirnica, i bogatijih i skupljih jela za nedjelje, te još svečanijih za posebne prigode, blagdane, svadbe i slavlja.

U siromašnijim, posebno težačkim obiteljima, meso se nije jelo tijekom tjedna, no jela su se jednostavna, ukusna jela, rađena prema mađarskim, njemačkim, slovenskim i podravskim receptima, prilagođenima godišnjim dobima i raspoloživim namirnicama. Siromašna jela tijekom zime bazirala su se na brašnu (posebno kukuruznom), krumpiru, grahu i kiselom zelju. Od kukuruznog, ječmenog i raženog brašna pekao se i odličan domaći kruh.

Krepke juhe bile su naročito omiljene, i ljeti, i zimi. Neke su se temeljile na mlijeku i mesu (pretepena juha), a hranjive kisele juhe i gulaši doimaju se kao pravi mađarski specijaliteti. Naravno, nedjeljom je ručak započinjao klasičnom juhom od peradi (kokošja juha) ili neke druge vrste mesa, s puno korjenastog povrća ili krumpira.

Obična, ali zapravo vrlo zdrava, gusta variva s povrćem od krumpira, graha, mahuna, graška, kiselog zelja, krastavaca, opskrbljivala su dragocjenim vitaminima i mineralima.

Krumpir dinstan na crvenom luku i svinjskoj masti, začinjen crvenom paprikom, jedan je od najčešćih priloga uz meso, a poznat je pod nazivom kalampajsani kalamper!

Za doručak ili užinu jele su se razne kaše od grubo mljevenog brašna "pofurenog" vrelom vodom, a to su najčešće bili ječmena kaša ili kukuruzni žganci, kojima se ponekad dodaje i mlijeko i bijela kava. Djeci se davao močnjak na mlijeku: u vrelo se mlijeko zakuhalo kukuruzno brašno i šećer, a uz dodatak jaja, jeli su ga i odrasli.

Proizvodi od kravljeg mlijeka mnoge su othranili, a i danas je vrlo popularno jelo sir s vrhnjem, te poznati sir turoš, koji se u podravskom kraju naziva prge. Radi se o svježem siru začinjenom solju i crvenom paprikom, oblikovanom u stožac, koji se zatim suši ili dimi.

Žličnjaci i krpice neki su od proizvoda od domaće tjestenine, a jeli su se u juhi, preliveni mašću, uz meso ili s makom.

Od zaboravljenih jela spomenut ćemo i šošku - kiselica popečena na zaprški i prelivena vrhnjem.

Meso iz tiblice (dimljena svinjetina spremljena u masti) također je jedan od lokalnih specijaliteta, kao i kosana mast (kuhani špek, nasjeckan i ohlađen) te goveđa pržolica (odresci ispečeni na naglo, zatim pirjani sa slaninom i začinima te s povrćem zapečeni u pećnici). Od mesa se najviše jela perad, svinjetina (s proizvodima poput krvavica i čvaraka) te divljač (posebno u plemenitaškim slojevima). Uz pečenu puricu, patku ili gusku poslužuju se mlinci, a perad se često punila i heljdinom kašom te jela s kiselim zeljem.

Ljeti se osvježenje tražilo u sezonskim salatama od rajčice, paprike i luka, ili krastavaca s kiselim vrhnjem i češnjakom, te krumpirovoj salati s lukom, a začinjavale su se, danas zaboravljenim, bučinim uljem ili svinjskom mašću.

Spremala se i zimnica od povrća (zelje, krastavci, paprika, cikla) i voća (pekmezi i džemovi od šljiva, krušaka, marelica). Jednostavni seljački kolači pripremali su od brašna, voća, domaćeg sira, oraha i maka (kukuruznjača, zlevanka, krapci s tikvama, trepa - od brašna, ribanih jabuka i vrhnja, štrukli sa zeljem ili sirom, orehnjača, makovnjača).

Rodni vinogradi međimurskog kraja daju vrlo kvalitetna vina, posebice bijela: kraljevina, moslavec, graševina, žuti muškat, rajnski rizling, bijeli i sivi pinot...

Autor: Irena Zrinski, novinarka

Završila je studij modnog dizajna u Zagrebu, talijansku modnu školu Callegari, te kolegij filmske i kazališne kostimografije u Londonu. Piše za ženske magazine, časopise o unutarnjem uređenju i Coolinariku!