Broccoli
Što je to što nam dočarava i uljepšava atmosferu svakog Božića? Ima li ičeg ljepšeg od njihovog neodoljivog mirisa i nevjerojatno dobrog okusa! Da, to su svima poznati i stoljećima omiljeni medenjaci, tradicionalna peciva poznata po cijelom svijetu.
Med, šećer, brašno, jaja, lješnjaci i najfiniji začini sastavni su dio starih i stoljećima čuvanih receptura za medenjake. Medenjaci se peku već stoljećima, a profinjeni recepti i jedinstven okus osigurali su im svjetsku slavu.
Pravljenje medenjaka ima dugu tradiciju. Već u 12. stoljeću u manastirima njemačkog govornog područja pekli su se kolači zaslađeni medom. Tako su redovnici često jeli medenjake zaslađene paprom, naročito uz pivu i vino, kako bi izazvali žeđ. Naribani medenjaci korišteni su u samostanskim kuhinjama kao začini, sredstvo za zgušnjavanje jela i bojenje. Iz samostana ovo fino pecivo stiglo je i u gradove gdje se služilo tijekom blagdanskih dana, naročito na svadbama i krštenjima.
Začini s Orijenta
U 15. stoljeću orijentalni začini stigli su u Europu preko Venecije i Genove. Od tada su se tijestu za medenjake počeli dodavati cimet, klinčić, anis, korijander, muškatni oraščić, kardamom i šafran. Budući da su se u Njemačkoj tada svi začini koristili pod nazivom ''papar'' (Pfeffer), nazvani su i kolači od papra (Pfefferkuchen).
Nürnberg - grad medenjaka
Zahvaljujući veoma pogodnom trgovačkom položaju, pogotovu u trgovini sa solju, Nürnberg je još u srednjem vijeku poznat po medenjacima pa je dobio naziv "Grad medenjaka". Svi začini od kojih su se medenjaci spravljali korišteni su u velikim količinama. Med koji se koristio za pripremanje medenjaka poticao je iz šume u okolini Nürnberga, a začini s obližnjih pijaca. Gotovi medenjaci mogli su se naći na svim trgovačkim putevima i izvan Njemačke. Uskoro je to postalo poznato ime i širom svijeta. Danas se i u Njemačkoj kao i u ostatku svijeta jedu nürnberški medenjaci koji ne smiju nositi ovaj naziv ukoliko zaista nisu iz Nürnberga.
Tradicija s velikim "T"
Čim se godina primakne kraju, niz nürnberške ulice počne se širiti miris medenjaka. Tada preko 4 000 vještih ruku slastičarskih i pekarskih majstora počne proizvoditi medenjake. Svaki proizvođač ima svojstveni recept koji se prenosi s generacije na generaciju i strogo je čuvana tajna. U Nürnbergu su naročito omiljeni tzv. Elizini medenjaci koji spadaju u specijalitete ove esnafske zajednice. Oni se pod ovim imenom peku još od 1808. godine. Ime su dobili po Elizi, veoma lijepoj kćeri jednog od nürnberških majstora koji su pripremali najbolje medenjake. Nakon njegove smrti ljudi su im dali ime njegove kćeri, koja je bila isto toliko lijepa kao i sami medenjaci.
O Aachelskom printu i Baselskom kolaču
Još prije više od tisuću godina u njemačkom gradu Aachenu pripremali su se kolači s medom i to pomoću drvenih modlica na kojima su urezani razni motivi. U njih bi se stavljalo tijesto, dobio bi se oblik i kasnije bi se pekli. Zbog toga su još u 18. stoljeću ovi kolači dobili naziv Printe. U vrijeme tzv. kontinentalne blokade 1808. godine Napoleon je smanjio upotrebu šećerne trske i meda pa si običan narod više nije mogao priuštiti te kolače. Jedan stanovnik Aachena, po imenu Heinrich (Henry) Lambertz napravio je ne tako skup i ukusan sirup za printe. Osnova recepta ni do danas se nije mijenjala. A na temeljima njegovog izuma stvorena je istoimena tvornica medenjaka ''Lambertz'', koja je i dan danas poznata po svojim proizvodima. Za više informacija pogledajte: www.lambertz.de
Opčinjenost medenjacima prenesena je i na Švicarsku, koja je također poznata po svojim Baselskim medenjacima. I za njih je vezana duga povijest. Naime, medenjaci su u Baselu poznati još od 14. stoljeća. Ali se pravi recept za Baselske kolačiće pojavio tek početkom 18. stoljeća. Osim tradicionalnih sastojka, Baselski su medenjaci karakteristični po tome što je u njima osim meda osnovni sastojak i višnjevac. I to iz dobrog razloga što je Basel u to doba bio veliki proizvođač rakija od višanja i trešanja.
Bez obzira da li se ova poslastica radi ručno u malim slastičarnama, pekarama ili na tekućoj traci u tvornici slatkiša, samo je vrhunska kvaliteta dovoljno cijenjena. Zato je ovaj kolač postao omiljen i njegova kvaliteta više ne poznaje granice.
© Podravka d.d. 2003.—2012.
21 komentar do sada…
Baš sam uživala čitajući i saznavajući nove stvari :D