Si pensan da san nikako ja vajk bila sprid oca, da san vajk letila sprid njega a hodila vajk uzad tebe. Tvoje srce, tvoje duša, tvoje tilo vajk je sve davalo od sebe, vajk si pensala na druge i dan danaska ti pensaš na svih, jenomalo biš tribala frmati ali ti i dalje peštaš i mastiš. Neka reče ki ča će ali ti si prava Istrijanka; krepat ma ne molat!
Si se rodila brez struje i brez vode, si resla i vrime i brime te mastilo, ali kako kamik nisu te slomili forši jeno malo oškrgali pero tu si z nami usrid fameje kako najlipša roža. Ti si prava hćer, ti si najstarija sestra, ti si najbolja preteljica, ti si najštabelija žena, ti si mojemu bratu i meni mater.
Ča brig i pensiri smo na te hitali i hitamo. Kad san bila malo dite si me zvala šviškica i lase si mi svaku večer rukami češljala. Lase si mi svaku drugu nedilju prala a ja bin škičala i pokle ocu tekla ko bi mi drugu mater naša a ti si se nato smijala. Kad san jeno malo naresla san bila čička ka ni mogla trpiti da na česti s drugima govoriš i za ruke san te potezala mamamamamamamamamama alu šu a ti biš meni; ma češ dati mira!!! Puna pensiri si bila a ja bin ti još he davala pak biš mi vrnjaču pokazala.
S kosiron si jenu sestru branila i pute joj kazala, drugu sestru u život tornala, nikad ne zabin ta lita kad si z dela tekla u vituru i na duge pute hodila i šezdeset miljari kilometri u po lita učinila.
Aš ti nikad nisi bila samo mater, ti si bila svima za potribu i svakemu si pomogla i svakemu biš potekla. Tvoja je vajk bila ča neš, moraš, na prven mistu je delo a pokle guzica, ala sad ovo, alu šu, ala homo, vajk si rivala naprid. Tvoj brat mi je jedanput reka neka buden uporna i dosljedna kako i ti! Kad san postala divojka si me zvala đenefera, san se obukivala kako ti nikad ne biš i vajk biš mi rekla ma lipa hći moja biži ča od mene da ne bi ki pensa da si moja, kako maškara si! A tvoja mat mi je robu šila i tvoj otac štorije od mladosti povida.
Kad san si mladića našla oni put si me putila i kako š njin, i kako njegove štimati. Osnovnu školu san finula i zajno si mi rekla da rabin po litin delati, joh je meni kako san bila rabijana (ljuta), ma ča ja ću morati delati, srića i Bog da si me gonila. U srid lita kad su moji pretelji na moru ležali ja san s kurjeron (autobus) u Grandiće na kampanju hodila, u suzan san motiku držala i pensala nego mi je grdo. Fala ti i na ten, ča si me navadila da se od dela i zemlje živi. Samo ti znaš kako ti je bilo kad si sina ženila a mater ti je ležala na smrtnoj postelji. Cili rod si štimala i sve vajk obahivala, nikad ti se niš ni grustilo. Je bilo grdo vrime i vrime brez šoldi pak si oprla konobu, tri dela si delala, kako profešoreša u školi, kako šefica na željeznici i kako obrtnica.
Glavu u borši više nego na ramenu si imala aš si delala po cile dane i noći. Se domišljaš po onoj najvećoj teplinji usrid lita nas dvi na noge od crikve bimo se skalale na more do Puntice. U moru bile a more ni vidile. Tvoje noge su mastile po cile dane, i noć bi pala a ti si još delala, svi bi doma pošli i oniput si regulivala svoju kužinu i pensala ča moraš sve jutri učiniti a jutro je bilo vreda pred tobon. Lipi moj pinkpanter, one tvoje ruke zgorene, duša premorena ma ti si se umila smijati da bi te cija Medulin čuja. Kad san rodila po sinu si već dva put baba bila, si čuvala sve svoje unuke, nidan te ni pita ko moreš, ko ne moreš, bin ti donila Leticiju od šest miseci, skalala i pošla na delo brez pensiri. Pokle dela bin došla po dite i još si me naila, ma ne samo moj trbuh nego i moju dušu, aš sve grdo ča mi je bilo ja bin ti povidala a ti bi to lipo pomela s moje duše. Puna pacijence (strpljivost), puna mudrosti putila bi me ča da delan. Na muža bin jadna bila a ti biš zetu dala za pravo, Bogu fala, aš da si mi dala za pravo kako ulje zgor vognja (vatre) bimo zgorili.
Štabela, štabela si mamo moja. Južinu (ručak) biš delala s dvima unukah, biš he vrgla gori na kužinu i študijala misiti i kuhati i njih zabaljati a jena poli uha drugoj su bile. I četrta unuka se rodila, se domišljaš mamo sve tri piće male biš u karocelu vrgla (kolica) i na placu po spežu hodila. A one šinjore s place bi đelože bile kako ti sve umiš i rivaš. Tuklo te i vrime i brime ali mamo moja ti si još tu trda kako stina. Mamo moja lipa nikad te ne zabimo!
:(Još nema komentara