Ljudi skloni disanju

Naišla sam na tekstić koji sam napisala prije nekoliko godina kada mi je umrla baka. Malo je djetinjast, no prilično iskren; u stilu školskih zadaća naslova Moja baka. No, draga uspomena u svakom slučaju!

Netko te sanjao prije nego si uopće postojao i netko te volio više nego si razumio. netko te je učio raditi fritule i nekome si falio. nekoga nisi redovito zvao i sada mrziš telefon, studiranje i nemar. netko te vidio posljednji put i nekom si zadnja živa slika. netko je bio malen i ko smokvica a srcem većim od svemira. netko je imao zelene oči i široko krilo za tebe svaki put, bez obzira da li si rastao i postajao sve teži. netko ti je pričao gluposti poput one da muškarci ne smiju zapravo nositi traperice jer mogu postati neplodni. kod nekoga si se u 1. i 2. srednje prije nego ideš vani potajno šminkao, netko ti je vječito subotom davao 20 kuna misleći da s time možeš puno, a zapravo nije ni bio svjestan koliko puta ti je kupio cigarete koje je najstrože branio. netko nije mogao popamtiti sve tvoje prijateljice ali je uredno pitao za njih. netko nije kužio šta je upis godine, šta je uvjet i prijemni, samo je pitao jesi li i kako li si. netko je nekoć davno obećavao 100 eura po ispitu samo kako bi te natjerao da učiš.

i zapravo poželiš jedan dan napisati knjigu o Nekome, da svi znaju koliko je sjajan bio.

i nitko nije plakao kao taj Netko kad bi ti išao u Zagreb. 

zapravo nikad nitko nije više plakao s tobom, zbog tebe ili tebi kao taj Netko. taj netko ti je nudio svoje stare grudnjake ne shvaćajući da naramenice debele 4 prsta jednostavno više nisu in i da ti nisu nimalo privlačne. nikad te nitko nije osim Nekog lovio po kući i oda za tobom s pijaton juhe i tira da je pojideš. niko ne kao Netko nije davia ribom. ali nisi nikog volio više od Nekog.

nitko nije imao više krunica, gospi, sv. slika i ostalog razno raznog promidžbeno propagandnog crkvenog materijala, i nikome se nisi sve do nekidan prestao rugat zbog toga, ali tek sada vidiš da je Nekome to bilo više od same potrebe da kao hrčak gomila nepotrebne stvari. i sad bi se najradije rugao s Nekim na račun sv. familije napravljene od maslinova drveta koji nemaju oči usta ni nos, da možeš.

i Netko samo tebi nije faljiva ime kad bi vas se 9 unučadi skupilo, dok je sve druge često zamjenjivao. al sve vas je mazio i pazio, i sve vas je nalemao bar nekoliko puta u životu al svima je i ljubia kasnije tu crvenu i bolnu guzicu. taj netko ti je zalipio najveću trisku koju pamtiš kad si imao 5 godina jer si se igrajući polomia, doša kući plačuči, nastrada ko žuti jer si smotan i onda te još poslalo leć. a onda te odveo na sladoled.

ajme kako si se nedavno izvikao na nekoga jer te nikako nije mogao svatiti da to šta ti nosiš dimije ne znači nužno da mijenjaš vjeru ili se udaješ za muslimana. Tada nisi shvatio zafrkanciju kojom te maltretirao netko danima već ali - požalio si iste sekunde povišene tonove i preslabe živce ali se nikada, evo do sad nisi Nekome ispričao.

taj netko je ručao u podne, i uvik je tebe cima da ručaš s njin, a tebi je tada bilo vrime tek za kavu i išlo ti je na živce, i ta upornost, pa svakog dana zaboga. netko te zvao da spavaš s Njim u krevetu kada si bio sam doma, ali nikad nisi jer si bio preponosan priznati da te prazna kućerina ježi pa si spavao sam ali s upaljenih 1oo svitala, ko betlehem. sada će ta kuća biti vječito prazna zar ne? sada Te više sva svitla ne mogu nadoknaditi.

al netko je bio divan. najdivniji. topao i najtopliji.

netko je imao jednu univerzalnu priču koju je pričao svim unucima, a ti si je naravno kao najstariji čuo najviše puta, priču koja se sastojala od siromaštva i činjenice da je njihov magarac za vrime rata bio toliko gladan da je Nekome pojeo haljinu. i možda ti se tada gadila ta priča, jer si vjerojatno 1oo puta čuo, ali sada bi dao sve da je čuješ. s nekim si pio kavu svaki dan, baš onakvu crnu i bez šećera kakvu voliš. netko ti je svaki put njurgao da je kava pretanka a bila je jača od 1oo KS.

netko te volio preko 20 godina, netko te zapravo nikad nije savjetovao kako da preboliš, i nikad ovaj Grad nije bio prazniji i tmuriniji i nikad nije bilo besmijslenije. nikada nisi manje znao di ti je Kuća, nikad nisi bio izgubljeniji i nikad nije bilo čudnije. taj Netko moja je Bakica i sada neki drugi svijet, ako on stvarno postoji, čini ljepšim mjestom.