Kruh na lokvarskom stolu

Kruh znači život, on daje snagu, opskrbljuje naše tijelo energijom za svakodnevne aktivnosti. Kruh je oduvijek bio dio svakog obroka i u prenesenom smislu je značio blagostanje (imati kruh u rukama, imati kruha u kući, ići trbuhom za kruhom...). Kruh je dio temeljnih tradicijskih jela, slastan zalogaj svakog Lokvarca nekada i danas. U kući mora biti kruha. I naši su se stari brinuli da bi uvijek bilo kruha u kući, da bi bilo zaliha kruha te se nekada kruh pekao jednom tjedno, najčešće krajem tjedna. Navečer bi domaćica pripravila kvas tako da je sasušeni komadić kruha od prošlog pečenja razdrobila i namočila u mlakoj vodi s malo brašna ili su malo sirovog tijesta zamotale u krpicu i spremile ili su ga za sljedeće pečenje čuvale u šalici pokrivenoj krpom. Od pojave kupovnog kvasca prestao se upotrebljavati domaći kvas.

Ujutro se domaćica digla rano, oko 4 sata i u naćve ili mentrugu prosijala brašno, dodala sol i uvečer pripremljeni kvas, dobro zamijesila i izmijesila tijesto da bude glatko i da se lako odvaja od ruku te ga pokrila krpom i ostavila dizati na toplom. Poslije je domaćica tijesto odvajala u manje dijelove ili kuglice ili po želji, a dio bi odvojila i spremila u krpicu (da se ne osuši) za sljedeće pečenje kruha. Od 1. svjetskog rata počeli su se u Lokvama zidati dimnjaci, peći i štednjaci te se kruh pekao u pećnici. Do tada se kruh pekao pod pekom na ognjišću. Prije stavljanja kruha u pećnicu domaćica ga je prekrižila uz blagoslov: "Bože, pomozi!" Nakon pečenja kruh se izvadio i premazao vodom te pokrio.

U svakodnevnom životu i blagovanju lokvarski se čovjek odnosio prema kruhu s posebnim štovanjem: prije rezanja nožem se načinio križ na donjoj kori uz zaziv: "Križ Božji i Marija!" Za obrok se nije rezalo više kruha nego što je bilo potrebno, vodilo se računa da rezana strana bude okrenuta prema sredini stola kao i da je donja kora na stolu. Mrvice su se sakupljale, po njima se nije gazilo, a ako je kruh i pao, poljubili smo ga i pojeli. Kruh se nikada nije bacao.

Miris kruha i okus bude u nama uspomene na djetinjstvo, na osobe koje su nam ga pripremale, a kojih više nema. Posebno su nam snažni mirisi i okus obrednih kruhova. Bez njih se ne mogu zamisliti Božić i Uskrs, s tim se kruhovima od davnina postupalo kao s poslasticom. Ti su se kruhovi blagovali lomljenjem i jeli kao prvi zalogaj za Božić sa žujicom i mesnaticama, a za Uskrs s nadelom, šunkom, jajetom i mladim lukom. Te vrste kruhova pokazuju koliki je značaj imao kruh za godišnje i životne blagdane.

Za Uskrs se u Lokvama peče slatki kruh, s njim se jedu šunka i nadelo, naši stari su ga nazivali miliprot. Zove se jajnik. U sredinu se stavi tvrdo kuhano jaje. Svakom djetetu u obitelji pekao se poseban mali jajnik, a za obitelj veći i ukrašen pletenicama. Po pečenju korica mu se premaže strajbanim žutanjcem ili umije slatkom vodom.

Na Badnjak u Lokvama pečemo župnik, slatki okrugli kruh odozgo ukrašen Malim Isusom, zmijom (simbol zdravlja), grožđem i barilcem (simbol obilja), ribom, suncem i zvijezdom (znakovi kršćanstva) i golubom (simbol mira) te na dnu znakom pričesti.

Na nekada skromnijem svatovskom stolu bio je obavezno kuglof (od dizanog tijesta) s narančom ili jabukom u sredini. Kuglof se nosio i u babinje, rodilji u pohode. U pohode obitelji umrloga, za varvanje, nosile su se buhtle. Od kvasnog tijesta spravljale su naše mame i majke, a mi smo običaj održale, pugatice: slatko dizano tijesto nadjeveno rogačem (karubnjača), orasima (orehnjača) ili makom (makovnjača). U neimaštini slatki nadjev je mogao biti spravljen od kuhanog s vrhnjem, putrom i maslom ispasiranog krumpira. U takvu pugaticu od krumpira u tijesto se stavljao kimelj. Ove su slastice bile i ostale i danas osnova svakog svečarskog stola.

Kruh je tradicionalno tijekom stoljeća bio osnovna namirnica goranske lokvarske prehrane i u svakodnevnom i blagdanskom njegovom običaju kruha bila je poruka "Neka nam ga Bog nikada ne uskrati!". Na nama je današnjima vratiti mu to počasno mjesto, jer mu ono i pripada.

Autor teksta:
Mirjana Pleše, predsjednica Udruge "Ljubitelji lokvarskih starina"