Krštenje mošta

Početkom studenog svaki vlasnik vinograda koji drži do sebe, svojeg vina i društva započinje s pripremama za proslavu Martinja. U isto vrijeme Krunoslav Čolo, najpoznatiji i najbolji martinjski biškup, odnosno krstitelj mošta postaje najtraženija osoba u Varaždinu i okolici. On već godinama na Martinje oživljava stari narodni običaj kojim tradicionalno završava vinogradarska godina, a vezan je uz kalendarski dan Sv. Martina, skromnog i vrlo omiljenog sveca, kojemu je narodna predaja osim brige za siromašne pripisala i ukidanje zabrane poganske svečanosti kojom se nekad slavilo sazrijevanje vina. Svoju pomno osmišljenu i režiranu ceremoniju bazira na usmenoj predaji i etnografskim tekstovima o Martinju te Križevačkim štatutima zapisima iz davne 1696. godine koji gostoljubive domaćine upućuju u tajne organiziranja uspješnih zabava među kojima je i proslava Martinja.

U posljednje vrijeme poznati martinjski biškup svoje krštenje mošta, na radost brojnih gostiju, zaljubljenika u tradiciju Martinja, uprizoruje u ambijentalnom restoranu Zlatne gorice okruženom velikim vinogradom na Banjščini nedaleko od Varaždina. Osim Krunoslava, u ulozi uvjerljivog i slikovitog biškupa, u zanimljivoj, veseloj i zabavnoj ceremoniji krštenja sudjeluju i ostali životopisni likovi, ministranti, gospon sudec, stoloravnatelj, fiškuš ili vinotoča te kum i kuma moštu. Mošt se uz prigodne govorancije krsti posipanjem sa soli, a krštenje se odvija za stolom koji je pretrpan jelom, pićem i jesenskim plodovima, primjerice kobasicama, makovnjačom, orehnjačom, zlevkom, vinom, moštom, češnjakom, lukom, jabukama i kostanjima. Naravno, na obrednom stolu nezaobilazna je i tradicionalna martinjska pečena guska, koja je po predaji u davna, davna vremena ulovljena i ispečena ni manje ni više nego za kaznu jer je svojim gakanjem otkrila Sv. Martina koji je bio tako skroman da nije želio postati biskup te se stoga sakrio u grmlje.

Posebno duhovit dio krštenja su martinjske molitve i litanije u kojima biškup uz asistenciju prisutnih veselih pajdaša moli trsek, grojzdek, jagodicu, kaplicu i bačvicu da u razdoblju koje dolazi između ostalog, k njima što češće dojde dobra govedina s hrenom, dobro zelje z rebricami, dobre klobasice i devenice, tusta guska z mlinci, kisela repa s bunceko, te da ih jednako tako što češće okoraži bistra graševina, fini rizling, mladolični portogizec, dišeči muškat, zlatna žlahtina i dobrostojeća noja. K tome, mole i da ih Bakus zbavi primjerice od maloga priroda, prazne posude, šuplega barilca, prismujene pečenke, pepelove gibanice, pesje govedine, smrdljivog bučkuriša i netečnoga tuduma te oslobodi od raspuknute čuture, tuče nesrečne, mraza hudoga, orehovog duhana, hmajnih ženskih tere ne daju kluče od pelnice te male porcije i premalih kupic. Nakon litanija u kojima se prizivlje oslobođenje i od aktualnih nedaća, primjerice norih krav, prehlađenih čučekof i slovenskih piranih, ceremonija krštenja završava riječima:
" Mošt je pokršten, jedite i pijte, svega se vžijte, za tanec noge nabrusite i za mužiku vuha pripremite", nakon čega slijedi zabava do zore uz jelo, piće, pjesmu i ples.

Autor: Valerija Rodek, diplomirani pedagog

Piše tekstove s područja pedagogije, psihologije, poslovnih vještina, zdravog života, gastronomije…