Kratka povijest piva

Opće je prihvaćeno da povijest piva počinje slučajnim otkrićima. Loše spremljena zrna povukla su vlagu i uz pomoć sveprisutnih divljih kvasaca fermentirala u zanimljivu smjesu. Ljudi su je kušali te otkrili njezin neobičan okus, hranjivost i, naravno, opojnost.

Sve se to dogodilo i počelo jako davno u Mezopotamiji. Točio se "tekući kruh". Uglavnom, priča o pivu stara je podjednako kao i priča o kruhu. Što je bilo prvo? Pivo ili kruh? Pitanje je to koje još uvijek postavljaju povjesničari hrane. Neki su prilično radikalni pa kažu da je čovjek zbog piva počeo uzgajati žitarice.

Vrlo je vjerojatno da su i kruh i pivo izmislile žene. I u Mezopotamiji su slavili i štovali Ninkasu, staru sumersku božicu piva. U Egiptu su uz pivo vezane Hathor i Tenenit. Finci su vjerovali da su pravo pivo izmislile tri žene: Osmotor, Kapo i Kalevatar. Pripremajući svadbu, dodale su pivu slinu medvjeda i divlji med i tako je nastao pravi "ale".

Kad pogledamo u kakvoj alkofilskoj civilizaciji živimo, promatranjem ljudi i običaja možemo sa sigurnošću zaključiti da je pivo bilo prvo.

Znanstvenici se slažu da su pivo i kruh nastali istovremeno, ali ni tu zabava ne prestaje. Postavlja se pitanje što je nastalo kao nusprodukt. Je li pivo nusprodukt kruha ili obrnuto. Kad pogledamo u kakvoj alkofilskoj civilizaciji živimo, pustim promatranjem ljudi i običaja možemo sa sigurnošću zaključiti da je pivo bilo prvo. Prvo se valjalo dokopati napitka koji omogućava pomak svijesti i blizinu božanskog, a kruh je, kao i obično, tek u drugom planu. Zato pametni znanstvenici, arheolozi i antropolozi koriste termin beerbread spajajući pivo i kruh u istu riječ, ne želeći dati prvenstvo ni jednom ni drugom.

Racionalna je znanost iz "čuda" fermentacije isključila božansku nazočnost. Ali, siguran sam da je mnogi ponovno i ponovno otkrivaju uživajući u opuštajućem osjećaju koji daje taj prehrambeni proizvod.

A od čega se radilo prvo pivo? Vjerojatno od pšenice i ječma. Iako se tada možda i smatralo da je ječam bolji za pivo, a pšenica za kruh, ona je ipak bez sumnje bila vrlo važan element starih piva.

Tek 1516. g. bavarski zakon o čistoći piva Reinheitsgebot kaže: "Pivo se radi od ječma, hmelja i vode.“ Tog se zakona drže Nijemci, a ostali vole dodavati i jeftiniji kukuruz i rižu. Općenito se kaže da su najvažnije pivarske zemlje Češka, Njemačka i Belgija. Česi su u Plzenu izmislili klasični zlatni lager, pivo koje je postalo stil, pils. Nijemci su pivarstvo razvili do savršenstva, a Belgijanci su u pivu najveći eksperimentatori. Njihove trapističke male pivovare poput Chimaya ili Orvala primjer su i stila i kvalitete. Belgijska voćna piva koja nastaju spontanom fermentacijom vrhunac su ekstravagancije.

I na kraju, rasvijetlimo opće poznatu glupost. Često neuki ljudi misle da se pivo proizvodi od hmelja! Što bi bilo zanimljivo, ali nemoguće.

Hmelj se dodaje pivu samo kao začin koji daje ugodnu gorčinu, pjenu, ali i konzervira razvoj nepoželjnih bakterija te pridonosi procesu bistrenja. Hmelj nije sastojak piva od samih početaka. Pivo se začinjalo i cimetom, đumbirom, ružmarinom...

Naravno da je hmelj postao popularan jer pivo više ne mora imati veliki postotak alkohola da se ne pokvari. Ako ne mora imati velik postotak alkohola, znači da se ne mora trošiti previše ječma pa pivo postaje jeftinije i ostvaruje više profita. Ugodno s korisnim.

Autor: Željko Šatović, G.U.L.A.

Pisao sam za razne novine (Polet, Jutarnji list, Globus, Studio, Playboy). Zanimaju me povijest i antropologija hrane te lov na smrčke.