Valika
Već tradicionalno Novu godinu započinjem sarmom. Zaista, već se godinama rano ujutro nakon dočeka, sladim slasnom sarmom, nekad bakinom pa maminom, a u posljednje vrijeme, svojom. No, moram priznati da unatoč naslijeđenom receptu i umijeću, moje, a i sve prethodne sarme ne bi bile tako ukusne da nema i savršenog kiselog zelja koje već četrdeset i tri godine na varaždinskom placu prodaje gospođa Fanika.
Sve te godine gospođa Franciska Pomper koristi vlastito zelje koje obitelj uzgaja na polju nedaleko od Varaždina i sama ga kiseli na tradicionalni način te ga po svom vlastitom receptu oplemenjuje samo solju, paprom i lovorovim listićima. Za svoje ukućane kiselo zelje najradije kuha sa svježim svinjskim karmenadlima ili ga pirja te služi uz domaće krvavice uz koje obavezno pripremi još i žgance ili krumpir narezan na ploške i kuhan u slanoj vodi. Kada kuha sarmu, u mješavinu mesa i riže obavezno doda sitno nasjeckanu domaću slaninu, mljevenu papriku te naravno Vegetu, a u lonac obavezno ubaci i dimljeni buncek narezan na veće komade.
No, osim za kiselo zelje gospođa Fanika je majstorica i za kiselu repu koju za svoje kupce jednom tjedno kiseli na vrlo zanimljiv, starinski način. Za kiseljenje najprije umijesi tijesto za kruh od podosta kukuruznog i pšeničnog brašna, svježeg kvasca i mlake vode te ga ostavi da se diže na toplom čak četiri do pet dana. Potom u veliku posudu nariba svježu repu i nalije toplu vodu te doda i razmuti prethodno pripremljeno tijesto za kruh. Naribanu repu potom pusti da u toj kvasnici odstoji na toplom tri do četiri dana dok se ne ukiseli, a zatim je nosi na varaždinsku tržnicu i prodaje brojnim zadovoljnim kupcima.
© Podravka d.d. 2003.—2012.
14 komentara do sada…
Prva asocijacija na zimske delicije: čvarci, bunceki i kiseli kupus u svim oblicima i formama, kuhan ili kao salata sa bukovcem..
mi doma nebi ni kuhali sarmu i zelje na milion načina da nemamo svoje domaće ukiseljeno zelje, onak kak to rade naši stari….