Nedjeljom dokoličarim više nego drugim danima. Ipak ustajem prije svih i koristim barem sat da prošvrljam coolkom i nađem nešto zgodno za ručak. Tako bijaše i ove nedjelje...
Čitavo jutro mi se u glavi vrtila jedna zgoda od prije koju godinu, kad smo kod susjeda Muje (nije iz vica stvarno je Mujo), ribolovca i vrsnog kuhara, barem što se tiče upecane ribe, lizali prste i halapljivo jeli što nam je iznio na velikom ovalnom pladnju. Iako se svi iz toga društva volimo šalit, vladala je neobična tišina, narušena mljackanjem i uskoro otpuhivanjem, jer je bilo dosta ...
Poslije obilnog obroka, gladeći pune trbuhe i ispijajući žedno špricere pitam ja susjeda:
-Je li,kako ti spremaš ovu ribu, u šta je uvaljaš, pa je tako krckava i slatka?
-U griz i jaja.- odgovori on jednostavno na šta ja ne razmišljajući lupim:
-Grizi ti jaja.
Nastao je opći smijeh, jer je to zvučalo vrlo dvosmisleno, a susjed je poslije govorio kako je mislio da sam ja mrtva ozbiljna i da samnom mora oprezno razgovarat ... HE!
No ovo nije bio povod za priču koju želim ispričat. Nedavno sam kupila oljuštenu heljdu, koju se dugo nije moglo naći u našim trgovinama i odlučim upravo za nedjeljni ručak napraviti nešto "heljdično" ... Listam recepte i nađem nešto što mi po svemu odgovara. Imala sam sve potrebno za to jelo i odluka je pala. Pljeskavice od heljde. Rekoh sebi jednostavno je, ma hajde da probam.
Počela sam polako, kontam imam vremena, pa stavim prvo kuhati heljdu. Piše tamo 10-15 minuta, količina vode mi se činila mala pa dodam još 1 dl za svaki slučaj. Za to vrijeme ću sjeckati tikvu. Pokupim tikvu i odem u dnevnu sobu uz TV , preko naočala gledam film, pa malo tikvu i nož u mojim rukama. Sjeckam, sjeckam...
Iz kuhinje dopire lagano šištanje plina i kontam na slabijem je plamenu neće heljda brzo. Udubljena u sjeckanje tikve i film osjetih miris ...heljde?
Trk u kuhinju, onako kako mi godine i kile dopuštaju, a kuhinja puna dima. Mislim se kad prije prođe 10 minuta i trčim otvorit prozor i vrata što izlaze na terasu. Oblak dima krenu van ...
Brzo iz šerpe izručim heljdu koja, gore po vrhu izgleda sasvim u redu i mislim mogu ju upotrijebit. Probam koje zrnce, kuhano je samo mi malo šmek ... nekako vuče na dim 😁 ...Ostavim hladiti, svakako treba da se hladi.
Čitav 1 cm ostalo je na dnu šerpe zalijepljeno i ugljenisano, naspem vodu, a oblak pare se diže meni u facu, zamagliše mi naočale, skinem ih ... Šerpa ide van na terasu, palim svijeće, otvaram širom sve ...Moji će prigovarat zbog hladnoće, ali i zbog smrada sigurna sam.
Susjeda koja je brala mušmule nešto niže moje kuće pita pržim li to kavu, ne odgovaram ja i nestajem u kuhinji. Do mene dopiru njezine riječi:
-A tako miriše na kavu.
Bila je možda raspoložna da joj ispričam moju nezgodu, ja nisam ..."Idi s milim Bogom" pomislim i vratim se mojoj heljdi. Promiješam, primaknem nos, njušim, osjeti se na zagorjelo ... Spremam sad sve ostalo u malo većoj količini luka i tikve nego je pisalo u receptu i nadam se da ću moći upotrijebit heljdu. Svako malo probam, čini se dobro, ali kad progutam vrati mi se onaj miris kroz nos ... očekujem "izvjetriće" taj miris dima ... uzalud.
Nije i neće govorim sama sebi i dalje kušajući, a već muljam neku drugu kombinaciju, jer više nemam vremena za polagano spremanje ručka.
Tako sam izmislila novi recept 😉 ...
Pljeskavice sa lećom ...crvenom. Poslužila sam ih uz pirjani svježi kupus. Svima se dopalo i meni moram priznati, ali sigurno bi mi bile puno ukusnije, da mi cijelo vrijeme nije bio prisutan ukus izgorene heljde u ustima i da nisam ispuštala dimne signale kroz nos od toga, dok su moji sasvim lijepo jeli i usput uživali u klopi. Čak se i kuhinja dovoljno prozračila i ponovo ugrijala dok su svi okupili, pa nisu imali pojma šta se tu događalo.
Pouka: Ne miči iz kuhinje dok ne skuhaš heljdu.
:(Još nema komentara