Nema što, neke žene su vječni gosti u vlastitoj kuhinji, neke se mogu pohvaliti specijalnim večerama kojima su ih poslužili, neke vremenom postanu dio inventara. Nema pravila, svako dijeljenje frižidera, štednjaka i sudopera je jedinstveno.
Sjedila je za kuhinjskim stolom u bijeloj vjenčanici. Ruku prebačenih preko naslona stolice, gledala me blistavim pogledom mladenke koja se sprema za oltar.
"Ne brini, znam u što se upuštam... On je sjajan, volim ga. Apsolutno je nesposoban za rješavanje papirologije, znaš ono, banke, krediti, plaćanje na rate, kartice i slično. U braku ću isključivo i uvijek sama morati brinuti o tome, kao i o nabavci, roditeljima i ostalim obiteljskim problemima. Ali, s druge strane, sigurna sam da će biti sjajan domaćin. Vjeruj mi, u samo nekoliko mjeseci dostigao me u kuhanju. To je zato jer mu mama nije dala da se približi loncima, kao "nije to za muško...", a on je jedva dočekao. Možda će mi dozvoliti da ponekad ispečem kolače, jer ih ne voli i ne jede. Evo, već si je kupio meksičku i talijansku kuharicu, wok, mali ekspres lonac i kojekakve kuhinjske igračke. Njega to opušta, veseli, a uz to je uredan i strpljiv. Jedini će problem biti održavanje težine", nasmijala se i napuhnula obraze.
I, dan danas, nakon 15 godina, njihov brak funkcionira na isti način.
Nema što, neke žene su vječni gosti u vlastitoj kuhinji, neke se mogu pohvaliti specijalnim večerama kojima su ih poslužili, neke vremenom postanu dio inventara. Nema pravila, svako dijeljenje frižidera, štednjaka i sudopera je jedinstveno. Netko voli boraviti samo uz jedan od komada bijele tehnike, netko se izmjenjuje, netko treba voditi računa o cjelokupnom setu. Najvažnije je da se nitko ne osjeća zapostavljenim, iskorištenim i podcijenjenim.
Bilo bi pogrešno reći da su od pamtivijeka samo žene kuhale.
Bilo bi pogrešno reći da su od pamtivijeka samo žene kuhale. U kuhinji su boravili i muškarci. Kuhali su za slavu i novce. Francuski kraljevi su imali muške kuhare, kao i venecijanski duždevi ili američki predsjednici. Ulazak muškaraca u "obične", obiteljske kuhinje stvar je posljednjeg stoljeća.
Kod mene se povijesna promjena još nije dogodila. On je još uvijek na razini jutarnje kave i podgrijavanja gotove hrane u mikrovalnoj pećnici. Ponekad se okuša u kompliciranijim pothvatima poput tostiranja kruha ili cijeđenja tjestenine. Nije da ga opravdavam, ali stvarno ima "dvije lijeve". Istovremeno, ne gubim nadu. Kad moram na put i nema me po tjedan ili dva, iz principa (možda i manje plemenite lijenosti i osvetoljubivosti) ne ostavljam spremljenu hranu u frižideru i zamrzivaču i ne telefoniram nakon svakog obroka da se uvjerim da se nisu potrovali. Nije da mi ne dođe... ali se suzdržim!
Uvijek kad sam u gostima kod prijateljice iz gornjeg dijela teksta, uživam u još uvijek nesvakidašnjoj podjeli uloga. On sve bolje i bolje kuha. Ona više ne mora napuhavati obraze. Savršeni domaćin sad već ima i jockere, punu policu kuharica i svakojakih kuhinjskih pomagala. Razradio je i tjedni plan kuhanja i nabavke, a uz to se bavi i perilicom. Savršenstvo, zar ne?! Pa ipak, ponekad mi ona prizna da se zaželi kuhače i nečega što je kuhala njena, a ne njegova mama. I čim ga nema, zauzme položaj uz štednjak i uživa!
:(Još nema komentara