ISTINITA PRIČA JEDNOG PSA! (šesnaesti nastavak)

Magi i moja gazdarica su jako dobre prijateljice i često su zajedno, to jest, Magi dođe k nama na par dana, na odmor. Kao što sam vam već pričala, tada je to predivno druženje, šetnja i zabava. Ili točnije, bilo je to nekad tako.

Od onog dana kad se Mika umiješala u moj život, čini mi se da je sve krenulo nizbrdo.

Ja više nisam bila jedina Magina ljubimica i jedina njena zabava. Čini mi se da je Mika postala Magina ljubimica broj jedan. Stalno su se mazile, Magi ju je nosila u naručju po cijelom dvorištu, nutkala ju svakakvim delicijama.

Dobro, ne mogu reči da je mene skroz zapostavila i zanemarila, i dalje smo se igrale i mazile i išle na dugačke šetnje i jele fine poslastice. U stvari, meni nije ništa falilo, dapače, imala sam više pažnje i nježnosti nego kad nje nije bilo.

Ali, meni smeta što se, taj dotepenec od mačke, uvukao pod kožu svima, od mojih gazda, do svakoga tko dođe u našu kuću. I moram vam priznati, teškom mukom, da joj to uspijeva odlično, bez puno truda.

Onako se umiljavati, maziti, previjati i savijati oko nogu ljudi i pri tome nešto mumljati, ili kako to vi ljudi kažete, presti, stvarno je dosadno i mora se primjetiti.

A kad ju onda dotaknete rukom i pomilujete, izluđuje me to vaše oduševljenje njenom mekom i podatnom dlakom i moram reagirati.

 Kako drugačije nego lavežom.

Jasno dajem do znanja da mi se to ne sviđa i da sam i ja tu.

Ponekat se sjeti našeg dogovora o zajedničkom podnošljivom životu i pobjegne, a ponekad ushićena pažnjom i sigurnošću, koju joj pružaju ljudi, zaboravi na sve i razljuti me toliko, da to mora završiti svađom.

Još sam do nedavno mislila da jedino mi psi, a posebno ja, znamo svojim umilnim pogledom udobrovoljiti svakoga i dobiti ono što želimo. Ali sad vidim i priznajem), da su mačke i tu u prednosti! Bože moj, samo da to ne dozna moj pasji rod!!! Koje sramote!

Pa sad recite kako da ih mi psi ne mrzimo?

Da ova moja životna priča ne preraste u tužaljku i opisivanje mačkinih vještina, moram brzo prekinuti s tom temom i priječi na nešto ljepše, veselije i zanimljivije iz mog života, a čega ima jako puno.

Zato, dragi moji čitatelji, idemo dalje s pričom o mom životu, o mojim lijepim doživljajima, pa i nešto manje lijepim, ali bez Mike.

Jedni od njih, a koji još traju (pričala sam vam već nešto o tome ranije), su doživljaji s gospođom A (tako ću je zvati) koja je godinama svakodnevno dolazila kod nas. Dolazila je u prizemlje naše kuće, gdje je meni jako dugo bio zabranjen pristup. Pravila!!! Sjećate se?

Tamo su  svako jutro odlazili i moja gazdarica, gazda i mladi gazda. Povremeno su dolazili i odlazili i neki nepoznati ljudi. Ja sam za to vrijeme morala biti sama, na katu iznad. Uglavnom sam provodila vrijeme spavajući na svom finom, mekom krevetiću, ali me ipak razdirala znatiželja, šta se to dolje dešava i zašto ja ne mogu biti s njima.

Misterij je riješen onog dana kad sam dobila dopuštenje da uđem u taj dio naše kuće i kad sam imala svoje mjesto pod kancelarijskim stolom svoje gazdarice. I kao što sam vam već pričala, to se mjesto zove ured ili kancelarije, gdje moji gazde odlaze na posao.

Šta rade? Neznam!

Neznam ni kako se može zvati rad ili posao, kad stalno sjediš, tu i tamo popričaš u neku spravicu i buljiš u neki mali televizor, na kojem, da  stvar bude još blesavija, uopće nema slika.

Ali tko će u potpunosti razumijeti vas ljude, nebi mogla da mi je devet mačjih života (opet ja spominjem mačku).

U tim kancelarijama, gazda i mladi gazda, imaju svaki svoju sobu i svoj stol s televizorom, a moja gazdarica sjedi u velikoj sobi za nekim ogromnim iskrivljenim stolom, na čijoj drugoj strani je, gore spomenuta, gospođa A.

E, ta gospođa A je glavni lik ovih mojih sljedećih priča.

Kao što sam vam već pričala, ona se jako boji pasa.

U djetinstvu je imala loše iskustvo s nekim neotesancem naše vrste, koji ju je ugrizao, možete zamisliti, za trbuh!!!!

Iako sad već ima puno godina i misli da se je riješila tog straha, ja znam da nije, jer ga lako nanjušim na velikoj udaljenosti.

Strah ljude tjera da se prema nama ponašaju neprirodno. Ili nas izbjegavaju i zaobilaze, ili uvjereni da se nemaju čega bojati, naročito pasa svojih prijatelja, presmiono nam prilaze.

Isto ponašanje vrijedi i za ljude koji mrze životinje, ili samo nas pse. Ima ih koji nas mrze ne znajući ni sami zašto, jednostavno kažu da nas ne podnose. No, to su već neki kompliciraniji problemi s kojima se mora baviti netko drugi, a ne mi. Srećom da i takve ljude možemo lako prepoznati svojih savršenim njuhom i instinktom.

Stoga, poučeni iskustvom, uglavnom lošim, uvijek smo na oprezu..

Nikad ne znate kad će taj njihov strah ili mržnja nadvladati razum i onda,  jao si ga nama.

Krivo protumače neki naš pokret, osjete se napadnuti, pa onda oni napadaju. Najčešće nogom po našoj njušci.

Uh, da znate kako to boli!!

Iz tih razloga, ljude kod kojih namirišimo strah i netrpeljivost, imamo pod posebnim nadzorom, pogotovo ako često moramo biti u njihovoj  blizini.

Ovo kratko predavanje sam morala umetnuti u moju priču, kako bi lakše pratili i razumijeli moje doživljaje s gospođom A.

Samo da još naglasim, prije ikakvih opisa naših doživljaja, da gspođa A mene jako voli i istinski mi se raduje. Isto tako, ni ja ne mogu njekati ljubav prema njoj, ali tu ima i nekih drugih jako izmješanih osjećaja, iz čega proizlazi taj čudan odnos koji vlada između nas dvije.

I tako kreću naše priče. Kancelarijske dogodovštine.

Kad smo već kod kancelarije, samo da još spomenem nešto o mojoj pasmini Kao što se saznali na početku moje priče, ja sa Jack Russell terier, čistokrvni ili ne, sad nije bitno. Ljudi ko ljudi, uvijek nanovo pitaju moje gazde jedno te isto pitanje „Koje je pasmine?“

Meni se posebno dopalo, što je moj mladi gazda jednom znatiželjniku odgovorio da sam ja „kancelarijski terijer“.  Njemu je to bio zadovoljavajući odgovor, a i ja sam sasvim zadovoljna nazivom, jer znam da sam gonić i još kancelarijski, šta ćeš bolje i važnije.

A u sljedećim nastavcima, vidjet ćete da sam opravdala taj svoj novi naziv!

NASTAVLJA SE .......

PS. Molimo drage čitatelje da oproste na gramatičkom i inim pogreškama, jer tekst još nije  lektoriran. Hvala.