Gastarbajterska je tuga pregolema!

Prepoznajemo se mi na zapadu. Dakako da se prepoznajemo !!! Kad vas put nanese na siroke kovane ceste Münchena, Berlina, Stuttgarta ili Frankfurta, samo okruzite ocima i prepoznacete nas. Po suskavim trenerkama, Adidas ili Nike patikama, po obrijanim glavama, klempavim usima brojanicama na zapescu, po krunicama objesenima oko vrata. Po debelim lancima, prstenju i narukvicama. Po patvorenim markiranim parfemima.

Znat cete da smo tu negdje u raznoraznim imbisima gdje treste "narodnjaci" i gdje se uveliko serviraju cevapcici s domacim kajmakom... Prepoznat cete nas po tuzi u ocima........ Cut cete nadaleko nas govor isprepleten jekavicom i ekavicom, pobratimsko tapsanje po ledjima i po gromoglasnom bacanju kljuceva i mobitela o stol.

Tko jace tresne, taj je veci gazda..

Kad na ceti vidite parkirane nabrijane makine s kockastim plavobijeli znakovima ili "nisane" na prenjoj haubi, tu smo mi...I jos ako cisla i krunice stoje objesene na retrovizor, ne mozete pogrijesiti..Necu pricati o bijelim carapama i izbacenim rukama za vrijeme voznje.To svi znate. Statusni simboli

Imam stari auto, ali je MOJ !! Doduse terenac koji trosi skoro 20 litara, a po svemu sudeci cu ga se ubrzo rijesiti i preci na manji, koji se lakse tenkira... Star jeste, kao sto rekoh, ali je MOJ Nismo bas generacija, ali...Punoljetan je

Ja sam prije nekoliko mjeseci prvi put u zivotu uzela bankovnu karticu u ruke i platila s njom, jer sam dobila 20 posto popusta na placanje karticom, kao poklon bon svoje banke. I da nisam kupovala neku vrijedniju stvar za stan, ne bih ni to.

Ima vec nekoliko mjeseci kako sam jednoj priji dala nekih 100-tinjak eura i zena valjda zaboravila vratiti. Da stvar bude gora, neki dan se sakrila od mene kad sam dosla po dijete u vrtic i onako raspaljena sam otisla k njoj ravno kuci i rekla da mi uopce nije stalo do tih para, koje sam vec prekrizila a nisam ih pravo ni dala, nego sam zalosna sto se od mene bjezi kao da imam sugu !! To me raspalilo do daske, a u medjuvremenu sam cula da nisam jedina...Ima ona takvih sitnih dugovanja na sve strane

E, ona ima nokte, nema veze sto nisu skupi, kostaju barem 30-tak eura i 4 sata sjedenja u salonu za manikiranje. To kad izracunas, 4 sata ciscenja ili nekog posla po 12 eura po satu i onih 30 koliko kosta najjeftinija maniKURa, taman je mojih 100 eura koje mi je duzna....

Oho !!! Imala sam ja tih rodica i poznanica jako puno koje su silom prilika navaljivale da dodju kod mene da rade. Pa kad su vidjeli koliko se radi neke su se vec prvi dan okrenule na peti i tazile da idu kuci... Ne znam sta ti ljudi misle. Mozda smo mi gastarbajteri i ogorceni zbog toga na nasu domacu raju. Ovdje se radi dok fakat krv ne propisas. Svatko ko je bio zna o cemu govorim.

Ako ja mogu turirati 10 sati bez kave, pauze, cigarete, sendvica i vode, zasto ne bi mogla i jedna od njih ??? Ovo je jako zalosno, ali istinito. Ja nisam dosla iz bijede i neimastine u tudjinu, cak stavise, svi su se cudili sto sam ostavila dobar i superplacen posao u Hrvatskoj i ogrezla samo jednog dana u jednom restoranu, peruci tanjure i tave za nekih 10 maraka po satu...Bilo mi je ocajno, bila sam frustrirana, ali zam cvrsto stisnula zube, otrpjela "ponizenja" kako sam tada mislila i nastavila dalje..

Sad se smijem sama sebi i tim "ponizenjima" jer sam tako tada mislila, mlada i nadobudna., i tek sam nakon prve place shvatila da je to sve posao za koji me posteno placaju. Naravno kad sam osjetila pare koje suskaju u dzepu od tog dana mi je bilo svejedno uz vjecite dvojbe i neprestana pitanja same sebi "Should I stay, or should I go !!!! 

To je ono sto nasem narodu ne daje motivaciju. Budu u najvecem slucaju neplaceni u Hrvatskoj za svoj rad ili slabo placeni pa se i ne trude previse.

Kad sam se nakon nekoliko godina krvnickog rada i ucenja odlijepila konacno od svojih tava i tanjura, opet su me zapali, ali na moj vlastiti izbor ;) 

Jednom sam imala posjetu moje najbolje prijateljice koja se cudom cudila zasto ja odlazim u 8 sati oprati 14 zahoda i da li je to meni bas tolika sila kraj toliko drugih radnika ?? Normalno da mi je sila!!! Jer sam taj dan sigurna da je sve kako treba i sebe sam postedila bespotrebnog prigovaranja, objasnjavanja i rasprava

Zena se nije mogla nacuditi kako ja peglam svoj ves, cistim parkiraliste, otcepljujem zastopane skoljke i radim najteze poslove bas ja  Meni je to bilo vrlo smijesno. Nije se mogla iscuditi sto danima obilazim trgovine kao hijena i cekam rasprodaje i snizenja pa da uletim s kolicima u nabavu Ja sam se tih deset dana koliko je ona bila kod mene dobro zabavila s njom i nasmijala, jer sam vidjela toliko cudjenja u njenim ocima i svaki dan mi je pripremala iznenadjenja

E, to je ta prica. !!!

Dodju oni u nabrijanim BEMVEJIMA, kucerine izgradjene nebu pod oblake, naravno, sto vece, sa sto vise balkona u sto ludjim bojama, namanikirani, napedikirani, s debelim novcanicima i svom godisnjom ustedjevinom, pa prodaju domacoj raji pamet, lazu kako su oni ovdje ovo,ili ono...Misle da ih raja ne kuzi??

Ako ovako nastavim, to ce biti moj esej ili oda gastarbajterima, ali nadam se da vam necu dosaditi

Matematika je tu jasna!!! Njih recimo, dvoje ne mogu zaraditi vise od 2 i pol hiljade eura mjesecno.To je granica !!! I to sam puno rekla. Racunajte da na stan odlazi skoro 1000 eura, a ako imaju sva osiguranja, koja je ovdje recimo normalno imati ta suma se penje i do hiljadu i pol. Naravno, tu je i kredit za BEMVEJA, koji iznosi cca 350 do 400 eura,. Ako jos placaju i kredit za MERCEDESA sina jedinca, oci majkine, onda je to dodatnih 300-tinjak eura... Pa sad ti zbroji i oduzmi. Ne treba Pitagorin teorem za ovakvu matematiku ( Pitagora??? Taj nije iz naseg sela, oprostite, ali ne bih znala )

O Pitagori pojma nemaju, ali ako pitate tko je GUCCI ili Armani, zdusno ce u glas povikati kad je sta na trziste "IzbaciJo"  i COCO CHANNEL..on je izbaciJo nabolje suncanice ever !!!( Tuke, nije izbacio, nego izbacila!!!!)

E sad skupovi, proslave, krstenja i redoviti sastanci na "Banofu" uz jutarnju nedjeljnju kavicu. Tu se prica ko je koliko cigle kupiJo, ko je koliko oplata narucio  tko je ugrabio najbolji "plac" u Makarskoj, Rovinju, na "Viru" Sibeniku... Tko je koliko platio majstora za ekskluzivni jacuzzi, stepeniste s poliranim mramornim lavovima, tko ima granitnu radnu plocu u kuJini,

Tu se pregledavaju slike sa svadbi u domovini, nadmecu se cijene vjencanica po deset iljada....!!! Tu se velicaju prije i prijani, takodjer dobrostojeci u Njemackoj Tu se razmece stednim knjizicama za unucad, sinove, snaje...Presuti se ponekad da je sin ili snaja bez posla, da se daje sakom i kapom nemilice...Tu se ne kaze svaki puta da je sin jedinac kupio "mecku" koju ne moze otplacivati, pa tata i mama sa suzama u ocima prekidaju zivotna osiguranja da izvade pare i namire sinove dugove....To se ponekad i presuti, ali vraga!!!! Zna selo!! Ali u slucaju da selo i sazna uvijek postoji izgovor da su oni kao stranci prevareni, jer drzava je bijesna na sve sto nije Njemacko, pa su im iz tog i tog razloga uzeli pare Smijesno ali istinito

I da zaboravila sam reci !! Kad su svadbe i proslave u pitanju, kupuju se nonsalantno haljine i haljinice u ekskluzivnim buticima, koji se obicno ponedjeljkom vracaju nazad u trgovinu, pod izgovorom, da je otisao zatvarac, da je materijal nekvalitetan s obzirom na cijenu.. Uvijek neki razlog postoji. A trgovac, kao trgovac radije ce uzeti haljinu nazad nego da si kvari dobar ugled ;( ;(

Sretnem tako proslog ponedjeljka svoju priju...

- Ej, bona, kud si tako napela ????

- Eto, zurim u prodavnicu, da vratim haljinu. Zamisli koje sam pare dala, a oni mi smece podvalili !!!!!

- Sigurno joj otis´o rajsveslus????

- Jes vala, sigurno je neko kinesko smece. Ma toliko sam ljuta i nervozna radi toga. Dobro sam se nasekirala, a jos pored toga sam slabo spavala ovaj vikend. Rodica mi imala svadbu u hotelu, skupilo nas se sa svih strana odavde i od dolje, ma sta da ti pricam. Bilo veselo, kao da sam kod kuce...

 - Ajd, nemoj se ljutiti, ali drugi cu ti put opricati, jer moram i do druge prodavnice da vratim sako  od                muza...Ma bas sam se razocarala u BOSS-a mislis da si dao pare za kvalitetu, a ono sipak

- Aj, reko , do drugog ponedjeljka...Valjda imas jos neku svadbu...

Ne govori se nikome u domovini da se spava u polupljesnivim stanovima,koji su odnedavno stanovalista nakon limenih baraka i kontejnera, da se kupuje kruh od jucer, jer je on duplo jeftiniji, ne govori se da se najcesce jedu stvari iz samoposluge, kojem je rok trajanja na isteku...Ne govori se da se cisti po tudjim kucama i da se dobiva roba od starih dobrostojecih gospodja. Ne govori se takodjer, da ponekad u frizideru ima samo "Rama" margarin...

Ne govori se da su sinovi i kceri u zavadi radi kuca i imanja koje isto tako pljesnive neprovjetrene i nenaseljene u domovini....To se vise ne spominje...

Ne spominju se ni silne pare koje se u starosti trose na doktore i lijekove..Ne spominju se ni crne rezerve od par hiljada za vlastiti ukop, jer naravno..."Djeca su prokleta, sve smo im dali..Radili za njih 40 krvavih godina i sad sami sebi moramo sparati za sprovod..Nezahvalni su!! Bezobrazni i misle samo na sebe. Na sebi smo stedjeli samo da bi njima napravili kucu i kupili aute, da bi ih skolovali i stvorili ljude od njih !!! Sve je to kostalo zdravlja i novaca !!!

Halo!! Niste vi pravili kuce radi djece, nego radi komsija..! Niste vi mislili na njihovu dobrobit, kad ste ih ostavljali u pelenama, babama, tetkama, stricevima i ujacima.Vi ste mislili samo na sebe i inatili se da vam kuce budu najvece u selu. Omilila vam se lova, tako da niste znali prestati. Djeca vam vise vole babe i djedove, jer su s njima odrasli, jer su im pruzili ljubav...Tu ste crncili i dirincili na svoju inicijativu, gladovali i naradili se, razboljeli se i ostarili. To vam djeca nisu kriva. Samo ste medju njima stvorili netrpeljivost i zavist: Bratoubilastvo radi pisljivih kuca i imetaka, koje danas ne sluze nicemu, jer ih treba odrzavati...

Ne krivite djecu...!!

I ne govorite da su svi dolje nezahvalni i nezadovoljni s cokoladom  i par svilenih carapa iz Aldija....

Nosili ste sakom i kapom poklone familiji, prijateljima komsijama i poznanicima. Cijelo selo se nekad sjatilo kad je komso dolazio na godisnji. U svilenoj kosulji s kragnama u spic, kupljenoj na rasprodaji. A komsinica se iskobeljavala iz niskog natrpanog mercedesa sva okovana u jeftino tursko zlati i unakaradjena sarenim sirokim njemackim haljinama

To su bili prizori Moram se smijati na glas

A ostale seoske babe su virile iza firange nadajuci se kakvom stranjskom pokloncicu i psujuci svoju familiju redom, sto su se latili knjiga umjesto Njemacke !!!! Eto sad bi i ona docekivala svog sina s poklonima...Pa jos nije kasno da ga komsija povuce sa sobom u fabriku

Danasnja vec treca generacija gastarbajterskih dusa, zivi potpuno drugaciji zivot. Imaju zavrsene srednje skole, nerijetki i fakultete, ali ipak moram priznati da se na neki nacin stide svojih korjena, svojih majki cistacica, oceva baustelaca.

Odabiru djeci, nerijetko stranjska imena, pa ako je jos i moguce da preuzmu zenino prezime !!! Zasto bi se moj sin zvao recimo Stjepan Kovacevic ili Sreten Obradovic. ili nedajboze Omer Pasalic ???? Jednostavno zvat ce se Dominik, Leon, Lucas... I jos kad mu dodamo zenino prezime koja je naravno Svabica....Potpun pogodak.

Eto nemam ja nista protiv naseg naroda i nasih imena, nego samo mislim da ce dijete bolje proci sa njemackim imenom ????

Ma dajte, koje su to nebuloze!!!

Vrijeme rata u ex YU:

Tu se svasta izdesavalo Kako svaka ptica, svome jatu leti, tako su se silom nasi Ivani, Jovani, i Safeti, razdvojili od maticnih Jugoslavenskih klubova tipa "Bratstvo i jedinstvo", "Sloga" ili "Nikola Tesla", pripojivsi se tako svako svom klubu pod nazivom npr "Trenk", pa "Karadjordjevo" ili "Bosna" 

Da pri tome komedija bude veca nije im bila dovoljna podjela na hrvat, srbin, musliman, cijepkali su ta takozvana drustva na sitne podruznice jel opcepoznata stvar je da se hrvati iz hrvatske ne mirisu bas sa bosanskim hrvatima, da se krajisnici ne trpe s gedzama i papricarima te da se Sarajlije ne druze sa sandzaklijama koji osim sto su ima zauzeli mjesta po baustelama okupirali su Sarajevo kao da je njihovo !!!

Ajme meni da nije bilo rata na prostorima bivse Yu nikada se ne bi upoznala s toliko vaznih i "presudnih" cinjenica u zivotu, tko je odakle dosao i ciji je babo udario u selu prvi kamen temeljac... ;))

Bila su to teska vremena, kako na nasim prostorima, tako i u pecalbi, ljudi su okretali glave jedan od drugoga bez ikakvog razloga, podizala se zadnja marka s tekucih racuna i slalo se za pomoc svojim vojskama. Placalo se po stotine maraka po torbi samo da ti ju netko uzme i odnese u rodni kraj...Sati i dani neizvjesnosti, straha i patnji za svoje najmilije koji nikako nisu uspijevali probiti ratne obruce i spakovati se na zapad...

I umjesto podrske jedni drugima, mi smo se jos vise razdjeljivali, slikavali se po gradu u maskirnim uniformama, nataknjivajuci na glave silne kape, beretke i subare s odgovarajucim znakovljem, pustali glasno ustanicke pjesme, tako da komsija s treceg kata jasno i glasno cuje, koje je nase misljenje... Bilo je vrlo tesko, mucno, naporno i neljudski. Ne samo prema ostaloj dvojici brace koji nesu slucajno nase vjere, nego prema svima onima koji nisu uspjeli pronaci utociste na sigurnom..Strava i zalost..

Komsija je susjeda volio da ujeda......

Zamrzili smo odjedamput bez ikakvog razloga Lepu Brenu, pjevacicu koja je bila simbol Jugoslavije i Gastarbajterstva uopste. Podrapali smo sve njene postere, pokidali kasete i ploce... I nikom nikada vise priznali da smo dali pola place i trazili slobodan dan u fabrici kad je ona gostovala tamo negdje u susjednom gradu.. Nismo vise priznali da nam se kaseta izlizala bas tamo na mjestu gdje je pjesma "Zivjela Jugoslavija" a izlizala se svaki put, pocetkom augusta kad bi zenu, djecu i kofere spakovali u auto, pa pravac Salzburga, Karavanki, prema autoputu "Bratstva i jedinstva" Otvorili bi prozore i pojacali do daske !!! Domovino, u srcu te nosim !!!! "

Koji smo mi to zaboravan narod !!!!!!

Nakon rata, nakon dobra i zla koje smo prosli vratili smo se svi uobicajenom gasarbajterskom zivotu, ali nekako se uvijek do prije svega nekoliko godina postavljalo pitanje  " Đes ti biJo devedestprve!!!!??????

Ma gdje sam bio ????? Umalo ti ne rekoh !!!!! 

Situacija se mijenja vrijeme prolazi, rane su zacijelile, oziljci su tu.....

Ponovo se osnivaju zajednicki klubovi, pozivaju jedni druge na pomirenje, slave se Vaskrsi, Uskrsi i Bajrami zajednicki..

Jer svima nam je sudbina ista...zajednicka. Svi smo mi ljudi od krvi i mesa pogodjeni zajednickom nafakom.

Udri radi od jutra do sutra i gledaj kako ces othraniti sebe i familiju i kako ces danas sutra otici u zasluzenu penziju, pa i vratiti se rodnoj grudi...

Ista nam je sudbina, rekoh, jer svi ostavljamo suze, znoj, zdravlje i ponos u toj prokletoj tudjinskoj zemlji.....

I jedva cekamo subotu, svilene kravate i cevape s kajmakom