Fini domaći slatkač

Neki vole mliječni sladoled, neki voćni, a nekima je sasvim svejedno kojeg je okusa. Neki ga vole na štapiću, neki u kornetu, a neki u šalici. Neki ga vole grickati, neki lizati, a neki jesti žličicom. No, bez sumnje, svi, baš svi, i djeca i odrasli, vole sladoled.Zahvaljujući Talijanu Procopiju, koji je u svojem pariškom cafeu 1686. godine počeo nuditi sladoled, kraljevska je slastica postala dostupna svima.
O nastanku omiljenog slatkača postoje mnoge priče. Jedna od njih govori da se prvi sladoled spremao još u antičko doba na dvoru rimskog cara Nerona, velikog obožavatelja te ledene slastice. Na njegovom je dvoru postojala čak i posebna prostorija u koju su robovi s obližnjih planina donosili snijeg od kojeg se, uz voće i med, pripremao njegov omiljeni desert. Po drugoj priči prvi je sladoled nastao još u drevnoj Kini, a u Europu ga je s jednog od svojih putovanja donio slavni moreplovac i istraživač Marco Polo. U sladoledu spremljenom po receptu iz daleke Kine najprije su uživali na kraljevskim dvorovima Italije, a kasnije i Francuske. Naime, kada se talijanska plemkinja Catherine de Medici udala za francuskog kralja, sa sobom je na njegov dvor u Francusku dovela i svojeg talijanskog kuhara, koji je sladoledom oduševio i tamošnje plemstvo.

No, neki će reći da se u tim pričama ne radi o sladoledu, nego samo o hladnim desertima, te da je pravi slatkač nastao tek sredinom 17. stoljeća u Engleskoj. Dakle, po jednoj verziji, izumitelj sladoleda bio je francuski kuhar koji je radio na dvoru engleskog kralja Charlesa I, za kojeg je jednom prilikom pripremio dotad popuno nepoznatu slasticu, neobično ukusnu, te hladnu i meku poput prvog snijega. Već nakon prvog slatkog zalogaja sladoled se kralju toliko svidio da je svom kuharu odlučio isplaćivati godišnje određenu svotu novca kako ne bi drugima otkrio recept i kako bi ga pripremao samo za njega, njegovu obitelj i uzvanike. Nažalost, nakon nekoliko godina kralju je odrubljena glava, pa je kuhar, na sreću i radost svih tadašnjih i budućih sladokusaca, pogazio svoje obećanje i svima otkrio tajnu pripremanja sladoleda.

Iako je sladoled zaista imao kraljevski početak, pa su ga najprije jeli samo na kraljevskim dvorovima, zahvaljujući Talijanu Procopiju, koji je u svojem pariškom cafeu 1686. godine počeo nuditi sladoled, kraljevska je slastica tada konačno postala dostupna svima.

Iako se danas ukusan sladoled, koji prija u svako doba dana i godine, može kupiti na svakom koraku, domaći slatkač spremljen kod kuće zaista je nešto posebno.

Dakle, vrući ljetni dan je kao stvoren da u hladu mamine kuhinje još jednom isprobaš svoje kulinarsko umijeće i prema Coolinarikinom receptu pripremiš slasticu kraljevskog okusa, za kojom su mnoga stoljeća uzdisali kraljevi i kraljice, princeze i prinčevi. Domaći slatkač pripremi dan ranije, pa ukoliko ne podlegneš iskušenju da ga probaš prije nego se do kraja zamrzne, drugi dan posebnom grabilicom ili žlicom izvadi svoj fini domaći sladoled (količine su ovdje važne) i posluži ga s voćnim preljevom koji najviše voliš.

Autor: Valerija Rodek, diplomirani pedagog

Piše tekstove s područja pedagogije, psihologije, poslovnih vještina, zdravog života, gastronomije…