zinia
Za nju nisam imala vremena , bile su vaznije druge strvari . Za nju sam imala isprike , odlaganja , ona je mogla da ceka . Bila sam zaokupljena sama sobom , buducnoscu , nisam se ni osvrnula na proslost , na ono sto je od mene napravilo osobu koja sam postala . Nisam razmisljala koliko mi je dala , koliko se zrtvovala , koliko je sebe poklonila meni . Nisam razmisljala koliko je mira kojega sam mogla pronaci u sebi da budem majka i zena bio njezina zasluga ili sam mozda o tome i razmilsljala ali je sve ostalo samo na tome , na mojim sterilnim mislima . Pricala sam , istina , govorila sam drugima kako mi je zao , kako je razumijem , kako bi trebalo nesto poduzeti , kako se mora trgnuti , kako je nemoguce tako ici naprijed . Nisam rekla tko ju je trebao razumjeti , tko je trebao nesto poduzeti . Ono malo rijeci mi je bilo dovoljno da zacutim moju savjest , da nastavim mirno svoj zivot koji je gledao na sutra , onaj isti sutra kojega ona nije vise vidjela . Ona je trebala nesto sasvim drugo , trebala je ljubav , onu bezuvjetnu , onu sto ne sudi nego dode , uzme te ispod ruke i odvede sa sobom . Ja je nisam odvela , nitko je nije odveo ... Nitko joj nije niti obecao da ce je odvesti , nije rekao cekaj , strpi se ja cu doci ....Ostala je sama sa svojim jucer i svojim bolnim danas , bez nade za sutra , bez cekaj ja cu doci ....Ona vise nikome nije trebala , niti sama sebi .
A jucer je bila potrebna jer je bila zena , jer je bila majka , jer je bila bice koje zna davati , koje zna nesebicno voljeti . Bila je zena kao malo zena koje sam srela u zivotu . Bila je postena , njezna , snazna . Bila je sve ono sto samo zene znaju biti . Odrasla u obitelji bez oca u svijetu zena , mama i baka su od nje napravile posteno i ljubazno bice ali u isto vrijeme krhko kao malene njezne figurice od stakla . Dugo godina je uspjela da sacuva svoju figuricu jer je znala da ne smije pasti jer je znala da je trebala . Onda odjednom vise nije trebala , njezine djevojcice vise nisu bile djevojcice , onaj koji je trebao da je zastiti nije bio u stanju da razumije njezinu prirodu , njezinu posebnost , njezinu krhkost . Trazila je razumjevanje u bicima za koje je vjerovala da su joj slicila , u bicima kojima je dala toliko puno sebe ali je nije nasla . One koje je trazila nisu bile dostojne njezinog sjaja stakla .
Kad je nestajala zvala je buncajuci nasa zenska imena ali nitko nije odgovorio....
-
Tagovi
-
Još od istog autora
-
Cool faktor
-
Uvjeti korištenja i autorska prava
© Podravka d.d. 2003.—2012.
40 komentara do sada…
Ispade smjesno a zapravo je zalosno..
Lijepe pises
kad sam procitala tvoj komentar prva misao je bila nije plexiglas sve ono sto se u prvi tren cini tako , a onda plexiglas je na sigurnom ne mora se cijeli zivot braniti da ga netko ne razbije . na kraju sam mislila da postoji i plexiglas i da je vazan ali ne za sve upotrebe i da vjerovatno nije pogodan za raditi sa njeznim osjetljivim stvarima . vjerovatno te je tvoj plexiglas naucio da budes jaka osoba ali u isto vrijeme i osjetljiva jer da to nisi moj clanak bi ti se cinio glupost :-)
zacaklile mi se oci
..ovu osjetljivost je komotno mogao izostaviti (moj plexiglas)
nitko od nas nije na samo jedan nacin ...svi smo mi malo staklo i malo plexiglas... biti samo na jedan nacin je opasno ...
tekst me baš duboko dirnuo u dušu...sjetila sam se tate...
Moj otac je otišao potpuno sam, u stranoj zemlji, među nepoznatim ljudima. Bila sam dijete kad je otišao, ali kako sam odrastala, sve češće sam ga zamišljala kako nas doziva i treba, a nas nije bilo. Zbog toga čuvam ono što mi je ostalo i pazim na nju, moju figuricu od stakla. Naravno da ne mogu uvijek onoliko koliko želim, niti trebam onoliko koliko bih htjela jer život nam ipak nametne nove priče, nove puteve, nove osobe koje također nesebično volimo i kojima smo potrebne. Kao što je netko već rekao, svatko u određenom trenutku radi onako kako misli da je najbolje. Svaku bol treba prihvatiti kao lekciju. Pozdrav tebi Zinia i havla ti na divnom članku
draga deeanna dobro znam kako je zivjeti u stranoj zemlji iako covjek odluci da tamo ostane zauvijek ...nisi nikada svoj u svojem ...ja sam sigurna da se rado zrtvovao za vas i da mu nije bilo tesko trpiti samocu i ljude tako razlicite od sebe jer je znao za koga ....cuvaj svoju figuricu jer je dio tebe kad se jedamput slomi slomi se nesto i u tebi i ako je nisi zastitila znas da si ti sljedeca ...hvala tebi na citanju
Vidim da si i ti nesebična i rado daruješ cvijet svakome tko ti se obrati. Ove tvoje riječi što si mi ih rekla danas mi posebno gode srcu... Hvala još jednom, pusa
ne svakome ...onome tko je u dobroj namjeri ....