Drago Gervais, tobože biografija

Neobično je kako nas neki događaji u djetinjstvu obilježe, neprimjetno! Ucrtaju nam neki put bez našeg znanja ili htjenja. Tako se i meni desila ljubav prema stihovima Drage Gervaisa. Za sve je "kriva" moja mama. Danas kad mi mama dođe u misli još mi uvijek šapne ...kaneta, jaketa, garoful, šćapić, i koračić kot vrapčić...gotov je stari mladić.

Odrasla sam u čakavskoj obitelji, na Sušaku, kao jedina kćer i unuka. Svi su oko mene govorili trdo domaći...osim mene! ja sam govorila "književno hrvatski". Moja mama je bila očajna! Stalno se pitala pa kako je to moguće, pa si oko te male govore po domaću...Ne znam ni sama kako je to moguće, ali desilo se. Mama je jako voljela Gervaisa i ne bi li me nekako navela da povedam po domaću u svakoj prilici bi mi recitirala koji stih ili pročitala neku njegovu pjesmu.

Tako je , a da ni sama to nisam znala, u mene duboko usadila Dragu Gervaisa.

Malo je ljudi iz našeg kraja koji ne znaju bar nekoliko redaka pjesme "Pod Učkun".....kućice bele, miće kot suzice vele, beli zidići, črjeni krovići, na keh vrapčići kantaju....

Zbog svega toga , zbog moje mame i zbog moje djece reći ću samo nekoliko riječi, tobože biografiju, o tom čakavskom pjesniku. Možda ga još netko zavoli ovako kao ja, možda će netko pročitati neke njegove pjesme, a možda ih je netko i pročitao pa nije znao da su njegove.

Drago Gervais rodio se u Opatiji 1904. godine. Nije se rodio u aristokratskom djelu grada, nego na "gornjoj cesti" na "Vrutkima". Otac mu je bio "muzikant", mama šilica, nono mornar, a nona Marijanka, o kojoj je i pjesmu napisao, najbolja žena na svijetu, kako je sam rekao. Imao je sretno djetinjstvo u velikoj obitelji, ali vremena su bila nesretna....prvi svjetski rat, obitelj se seli iz mjesta u mjesto, čas su na okupu, čas nisu. Međutim ipak uspijeva upisati studij prava i završiti ga, a usput pisati divne čakavske stihove .Putovao je po zemlji i mjenjao zanimanja , kako je sam jednom napisao, više nego zimskih kaputa. Bio je i intendant HNK u Rijeci, koje se tada zvalo Narodno kazalište. Životni i stvaralački put D. Gervaisa završava 1957. godine u Sežani.

Više od ovih nekoliko crtica iz njegovog života, o njemu govore njegovi stihovi koji se svakom ko je odrastao u Primorju, na Kvarneru, u Rijeci, na Sušaku, pod Učkun, na Učke, zada Učke, va Istre, moraju zavuć pod kožu...

      MORČIĆ

Mačak je z vetrini meso ukral.

Po vrte je nona za njin tekla

i puno mu lepih besed rekla:

-Morčić, nazad mi meso daj,

te lepo prosin me ne šekaj

kako ću brižna obed storit

i ča će mi vnuk za jist dobit?

Ma morčić šegavi meso je jil

i vavek korak pred nonun bil.

A kad je meso do sleda pojil,

je plot preskočil,

se j polizal,

počešljal

i sit na fraj susedinoj mačke šal.

Drago Gervais