sandrine
Priroda je htjela da imam sinove. Još od najranijih dana učim ih da budu
samostalni, da jednoga dana ne moraju ovisiti o nikome, o ničijoj milosti. Učim
ih kako nemati predrasude u bilo kojem pogledu. Učim ih kako smo svi na ovome
svijetu jednaki i kako imamo iste osnovne potrebe. Učim ih kako da odrastu u
pametne, sposobne i snalažljive ljude. Baš kao što se i svi roditelji to isto
trude, svatko na svoj način i prema onome što smatraju ispravnim.
Počeci u kuhinji
Kad sam prvi puta primijetila da se moj stariji sin zanima za ono što radim u
kuhinji, nisam ga potjerala. Naprotiv, svezala sam pregaču oko njega i dala mu
lončić i kuhaču. Skuhao je - Medolino! Imao je tada nepune 4 godine.
Dvije godine kasnije dobio je brata, pa je ubrzo "kuhao" dvostruku porciju
sličnih dječjih kašica, za što je već postao pravi stručnjak. No vrijeme je
teklo neumoljivo. Porodiljni je dopust završio i moj je školarac ostao sam u
kući. Gladan? Niti slučajno! Iako mene nije bilo gotovo čitav dan, jer sam
odlazila rano ujutro, a dolazila najčešće predvečer, znala sam da ne
moram brinuti. Ako nisam stigla navečer pripremiti ručak za drugi dan, on je
već bio naučio skuhati neka jednostavnija jela i to je svoje znanje rado
koristio i kada nije bilo potrebno. 
Danas taj dvanaestipolgodišnjak kuha
savršena variva od raznog povrća, poneki jednostavniji rižoto, tjestenine, a
naći će se tu i pečeni odrezak iz grill-tavice. Okus njegove savršeno glatke
salse od rajčica već neko vrijeme nadmašuje okus one koju ja skuham, pa je zato
ja sada rijetko kuham - on rado prihvaća ulogu šefa kuhinje kad je salsa na
jelovniku. Ja sam sada zadužena za salse s raznim povrtnim dodacima.
Moj mlađi sin pokazuje jednaki interes za kuhinjskim igrama kao i stariji.
Niti njega ne sputavam u njegovoj želji. Naprotiv, mislim da su mi sve više
odlična pomoć u kuhinji, pogotovo u blagdansko vrijeme kad se pripremaju kolači
i jela u povećanoj količini. Kolači bez pečenja idealni su za njihove vrijedne
ručice.
Ženski posao ili...?
Kako je okolina reagirala na sve ovo? Dugo sam slušala optužbe jednog dijela
obitelji da svoje dječake pretvaram u mekušce učeći ih onome što se još
uvijek, u glavama mnogih muškaraca naziva ženski i isključivo ženski posao. Na
početku je čak i moj muškarac negodovao, iako njemu kuhinja, u svakom pogledu
osim kuhanja, nije nimalo strani teritorij - on je svojedobno odslušao dobru
jezikovu juhu svoga oca kad ga je otac uhvatio u strašnome zločinu - pranju
suđa nakon ručka. Drugi je dio obitelji istovremeno odobravao ideju o dječacima u kuhinji,
shvaćajući da će im jednoga dana to znanje biti od velike koristi. Danas, nakon
niza degustacija raznih jela i kolača koje su pripremili moji mali kuhari,
nitko se više tome ne podruguje ili negoduje. Obje bake, iako nekad suprotnoga
mišljenja, danas s istim ponosom kao i ja, uživaju u delicijama svojih unuka, u
roladicama od oblatni, sitnim kolačićima, ukusnim varivima i tjesteninama
i mirisnome toplome kruhu kojeg smo baš prošloga vikenda imali prilike jesti.
Kao majka sam sretna što moje sinove ne odbija pomisao na pregaču i kuhaču u
ruci jer znam da jednoga dana, kad više ne budu za mojim stolom, neće biti
gladni. Kao žena, voljela bih da i mene koji put dočeka ručak na stolu kojeg je
skuhao moj dragi, no on je davno rekao da me želi živu, a ne na ispumpavanju
želuca zbog trovanja hranom. Znam da će jednoga dana odabranice srca mojih
sinova uživati u divnim večerama, baš kao što je i moja nona znala uživati.
Ne želim da ikada
moji dječaci osjete glad uz obilje namirnica koje samo treba znati pripremiti.
Ne želim da ih ikada u životu zakoče razne predrasude kojih će, nažalost,
uvijek biti. Razmišljam o svemu tome i vidim u svojim dječacima vedri duh svoga
dragog nonića kojem je kuhanje bilo jedna od njegovih ljubavi.
-
Tagovi
-
Iz Prehrambenog rječnika
-
Uvjeti korištenja i autorska prava
© Podravka d.d. 2003.—2012.
72 komentara do sada…
Moram priznati da njegovo zanimanje u kuhanji nisam bas ni isticala, jer sam smatrala to normalnim od samog pocetka.Sad kad je odrasla osoba on je savrsen u pripremi raznih jela, kruha i kolaca, tako da izabranica njegovog srca je odusevljena, jer dobije i rodjendansku toru..:)) Pozdrav
I meni moji sinovi pomazu u kuhinji, stariji je i upisao ugostiteljsku skolu, zeli biti kuhar :) a bez luke ne moze proc ni jedno pravljenje kolaca.Ja sam isto misljenja da kuhinja nije samo zenski teritorij, i muski bi trebali znati bar ono najosnovnije.Jer nikad se nezna kad ce im zatrebat.
Prosle godine zavrsila sam u bolnici i moj dragi je morao preuzeti kuhanje u svoje ruke :) uz instukcije preko telefona i naucio je da spremi par jela, i od tad se malo vise zainteresirao za kuhinju :)
zato ponovljam da i nasi decki moraju znati nesto o kuhanju
topli pozdrav :)) a delicije tvojih deckica cu probat ovo ljeto :)))))))))))
To doista zavisi od samog deteta i nisu sva deca jednako zainteresovana, ali mislim da dosta zavisi i od roditelja. Moj sin ima 8 godina i pomaže mi u kuhinji često i dosta rado. Sa 4 ili 5 godina je to bilo više u svojstvu igre – dozvoliti mu da našara sendviče majonezom i kečapom ili da melje keks ili orahe na ručnom mlinu. Često tu treba imati dosta strpljenja, jer se može nešto prosuti, razbiti i neki roditelji (uglavnom majke ili bake) ne dozvoljavaju deci pristup u kuhinju da im ne bi smetala. Međutim, vremenom ta dečija “zanimacija” postaje značajna pomoć, a deca su srećna jer su pomagala, osećaju se velikim.
Ja ljuštim jabuke, na primer, a moj sin ih nariba na rende. Ponekad se malo igra, pa jednu jabuku renda na različitim stranama renda – različite krupnoće, ali ostatak narenda kako treba. Sad želi i da pomogne u pranju suđa i tu postoji rizik da se i ponešto razbije, ali to je deo učenja, a i još ništa nije razbio.
Prosto ne vidim podelu u kuhinji na muške i ženske poslove. Među prijateljima imam i žene koje ne vole da kuvaju i uglavnom isprže meso i krompir kao obrok, a znam i muškarce koji odlično kuvaju (što opet nema veze sa urednošću, posle nekih bude “bomba” u kuhinji).
Jednostavno želim da kažem da mislim da je dobro biti samostalan i znati neke stvari u životu, a da li ćemo ih raditi ili ne to će zavisiti od okolnosti.
Nadam se da ce i moja dvojica ovako. Bravo za tebe i tvoje momke.