Coolinarika kao naša Knjiga mogućnosti, ali i ostvarenja

U jedan poslije ponoći ostala sam zatečena samom sobom pišući o vrlo lakom i ne baš izazovnom "štivu" za filmofile. Nešto što ni sama ne bih izabrala kao prioritet za filmsku večer i s čime sam se pomirila kao svojim vikend-provodom u nedostatku kvalitetnijeg TV i inog repertoara, na kraju se je, osim pusti-mozak-na-pašu - učinkom, ovaj uradak s Queen Latifah u glavnoj ulozi remakea istoimene britanske komedije iz 1950., iskazao i kao savršeni chick & chef lit u filmskom ruhu.

Ova nas priča podsjeća koliko zaboravljamo ili točnije rečeno, vječito odgađamo svoje želje i razlog zašto smo zapravo tu, nauštrb ziheraške i rutinske svakodnevice, štedeći sredstva, ali i gušte za ionako neizvjesnu budućnost (u našem rječniku - sigurniju).

Čim sam vidjela kako punašna protagonistica fotka svoje delicije i lijepi ih u album zvan Knjiga mogućnosti, već sam u prvim scenama znala da ću pisati članak za Coolinariku o ovome. Međutim, vidjevši da je, nakon što je slastan pripravak poslužila malom susjedu, pred sebe stavila gotovu podgrijanu večeru iz mikrovalne pećnice...bilo je jasno da tu nešto ne štima. Naravno, u silnoj štedljivosti, kažnjavamo sebe danas kako bismo si sutra mogli priuštiti sve o čemu sanjamo, dok lijepimo izrezuckane i montirane fotografije i brošure naših snova u knjigu mogućnosti i za to vrijeme kupujemo hranu za bonove i na akcijama, u nedostatku hrabrosti promatramo objekt svojih želja iz prikrajka, zapuštamo sebe i svoj izgled danas misleći kako ćemo sutra bolje izgledati, dok nas "sutra" ne zatekne i dok ne shvatimo da smo štedjeli samo zato da bismo dobro izgledali u skupom lijesu i počivali na dobrom grobnom mjestu s najraskošnijim spomenikom.

To je shvatila i naša protagonistica Georgia kada je čula neobećavajuću liječničku dijagnozu...onaj chef gore koji je zakuhao juhu naših života dao joj otkazni rok od tri tjedna, koji ju je razbudio i potaknuo da svoju Knjigu mogućnosti baci u smeće, a mogućnosti pretvori u stvarnost.
I naravno, od svih stvari koje čovjek može staviti na svoj spisak, uz putovanja i ekstremne sportove, pored kojih se i sama trudim što češće stavljati kvačicu, a ne držati ih samo kao mrtvo slovo na papiru... svijet užitaka koji se prije smrti treba osvojiti je i HRANA!

Georgia se na svom posljednjem odmoru, u Češkoj, nije libila iskušati sve specijalitete glavnog kuhara, kojega svršeno upriličuje uvijek šarmantan Gerard Depardieu, već isfrustiranog posebnim prohtjevima snobovskih gostiju da se iz njegovih specijaliteta izostave bilo kakvi izvori masnoća, bez kojih jelo zapravo gubi onu posebnu notu. No, svojom ga je smjelošću, jednostavnošću i iskusnim nepcem osvojila upravo tamnoputa buca, koja je postala njegovom omiljenom gošćom, pa čak i suradnicom u jednom trenutku.
I razmislite sada, treba li nam uistinu tako zloguk okidač da ostvarimo svoje snove iii...otvorimo restoran na primjer? Zahvaljujući svom "okidaču" osuđenica na smrt, upoznala je svoje kuharske uzore i otkrila božanstveni svijet okusa i...ma nećemo vam baš sve otkriti, ali recite - ako je naša novopečena hedonistica i umrla na kraju, nije li to sretan kraj?!

I za kraj, od koga bi čula najmudrije misli o životu nego od dobrog kuhara, kao npr.:"Nije važno kako nešto započneš, već kako završiš!"... radilo se o hrani ili o životu, te "Svi misle da će si magično produžiti život svakom kapi maslinova ulja, a tajni sastojak uživanja u životu zapravo je maslac i psst... malo svinjske masti!"
Zato budite hrabri i namažite kruh života svoga dobrim slojem maslaca ili još bolje, svinjskom masti kao nekada dok smo bili djeca. Na kraju se sve svodi na to da je hrana esencija našeg života... stoga uživajmo u njoj!

I tako, možda ne baš visoko kvalitetno "štivo" za filmofile, ovo ipak svrstavam pod obvezno "štivo" za ljubitelje dobre spize kao podsjetnik na one "male stvari", a zapravo tako važne... pravom hranofilu to je, naravno, božanski podražaj za njegovo nepce.

Izvor fotografije: AllMoviePhoto.com