Recepti su najslasniji kada uz kušanje hrane zajedno uživamo i usvajamo nova znanja skupa ;)
- Objavljeno:
- 29.04.2008.
Već dulje vrijeme željeli smo uvesti CC licence i evo ih. Povodom ove sretne vijesti, napravili smo mali razgovor s Tomislavom Medakom, dragim članom Coolinarika zajednice te voditeljom CC Hrvatska.
Goodcoolmood: Haj Tomo, napravili smo Creative Commons licence, Njava s ekipom nije spavao i sad stvar radi. Kako ti izgleda?
Tomislavmedak: Creative Commons licence odlično su "legle" na Coolinariku - i na Coolinariku kao servis i u čitavu priču oko kulinarstva, razmjene recepata i uživanja u hrani. Znanja o pripremi hrane su nešto što nam prenose naše majke, naše bake, naši frendovi, znanje koje nastaje kroz kulinarsku vještinu kreativnog nadovezivanja na već postojeće - ukratko, znanje koje je proizvod kolektivnog stvaralaštva - poput jezika. Stoga je gotovo prirodno za društvance poput ovog na Coolinarici, koje nastoji s drugima podijeliti kako postići najukusniju hranu, da može koristiti licence za slobodne sadržaje ne bi li sa svima podijelili i prepustili svoje nove uvide "u kruhu i mesu", sve doživljene podražaje u riječima i slikama i pretvarajući to javno dobro kulinarskog znanja u užitke sabrane u receptima. Recepti su najslasniji kada uz kušanje hrane zajedno uživamo i usvajamo nova saznanja skupa ;)
Goodcoolmood: Nekako mi se čini da naši korisnici intuitivno shvaćaju da recepti ne mogu nastajati iz čistog zraka i da moraju biti oslonjeni na prethodne majstore. To je veoma opća stvar, ali u našim lokalnim kulturama još uvijek pomalo nerazumljiva. Kako ti objašnjavaš svojim sugovornicima logiku prior arta i naravno njenu vezu sa CC?
Tomislavmedak: Recepti, strogo gledano, ne smatraju se intelektualnim vlasništvom. Osnovni načini pripremanja hrane oslanjaju se na prethodnu praksu i prethodno znanje, prenošena umijeća znanih i neznanih velikih i malih majstora kuhinje. Načini pripreme često su proizašli iz materijalnih zadatosti nekog prostora i vremena, ušli u primjenu iz promatranja međudjelovanja pojedinih namirnica, a ne potezom genija nekog grand chefa. Primjerice, konzerviranje sardina u soli, sušenje lososa nad dimom, usirenje mlijeka. Stoga nad receptima kao popisima namirnica i postupaka ne postoji autorsko pravo. Ali, autorsko pravo postoji nad svakim izričajem koji je nastao iz tih recepata - opisima, pričama, slikama, zvukovima koje pripremljena hrana mami u nama. Creative Commons licence stoga omogućuju da se sve ono sagrađeno nad tim receptima, a to su u slučaju Coolinarike opisi, zapažanja, članci i fotografije, dalje može dijeliti i nadopisivati kao što se recepti dijele i nadopisuju. Creative Commons licence upotpunjavaju javna dobra kulinarskih recepata oslobađajući za dijeljenje i prerađivanje izraze autorstva koji nastaju iz tih recepata.
Goodcoolmood: Još od početaka planiranja Coolinarike znamo da je čin dijeljenja recepata između prijatelja nešto jako privatno i toplo. Kultura dijeljenja je na webu implicitna i sve se nekako poklopilo. S druge strane imamo oko sebe stotine čimbenika koji raznim sredstvima žele spriječiti dijeljenje sadržaja. Kako misliš da će se rasplesti taj ping pong između web sloboda i nesloboda?
Tomislavmedak: U Creative Commons licence ugrađen je dobar duh dijeljenja koji poznajemo iz toga kako stvari nezaustavljivo kolaju webom, ali koji odavno zapravo poznajemo iz kulinarstva. Dobra ilustracija tog duha dijeljenja su nagrađivani animirani filmovi Ane Hušman "Meršpajz" i "Plac". Ana tim filmovima, licenciranim pod Creative Commons licencom Imenovanje - Dijeli pod istim uvjetima koje stvara najviše sloboda za daljnje stvaranje, pokazuje kako javno dobro kulinarskog umijeća može tvoriti polazište za "slobodno" stvaralaštvo dijeljenja i zajedničkog stvaranja. Slušajući tu njenu poruku, beogradska glazbena skupina MistakeMistake preuzela je dijelove filma "Plac" za svoj spot "Produži". Ana, također, pokazuje tezu da su kuhanje i hranjenje proizvod društvenih i kulturnih okolnosti: implicitnih rodnih uloga u sferi pripreme hrane, odvajanje čistog od nečistog, isključivanje i uključivanje stranog.
Taj duh dijeljenja kreativnih zajednica na internetu, međutim, kolidira s interesima velikih nositelja autorskih prava - medijskih i kulturnih industrija - industrija čiji se ekonomski model zasniva na oskudnosti kulturnih dobara i kontroliranom pristupu informacijama. No, telekomunikacijskim mrežama i digitalizacijom sadržaja doba tog ekonomskog modela, temeljenog na autorskom pravu nastalom u doba analogne tiskarske tehnologije reprodukcije kulturnih dobara je isteklo. Budućnost pripada onima koji će sadržaje otvarati, nuditi više sadržaja i stvarati više sloboda za korisnike. Budućnost pripada nama. Kao što je jedan glazbeni futurolog primijetio: glazba dostupna kao voda. Osim ako interesi tih velikih industrija ne uspiju promijeniti tehnološko ustrojstvo interneta, tako da će posredstvom ponuđača internetskih usluga moći kontrolirati koja vrsta informacije može proći, a koja ne smije proći. No, time će nestati nešto više od kulture dijeljenja - nestat će internet kakvog poznajemo, internet koji je donio do tada neviđene slobode izražavanja, okupljanja i medija. To je ulog borbe industrije protiv "piratstva". Moja je procjena - nema šanse!
Tagovi ( Što su tagovi? )
Tagiranje sadržaja jedna je od mnogih privilegija registriranih korisnika coolinarika kluba. Registrirajte se, pa da počnemo!
21 komentar
Komentiranje je jedna od mnogih privilegija registriranih posjetioca. Registrirajte se, besplatno je!

![[REGISTRIRAJ SE]](/css/cssimg/buttons/registriraj_se.gif)

Re: CCoolinarika
| #1lijepo je kad mi s coolinarike između sebe dijelimo recepte, i u svojima malim kuhinjama ih koristimo, serviramo obitelji il gostima. al mene plaše oni koji ih mogu iskoristiti za svoje materijalno dobro pritom nerekavši da isti nije njihovog uma djelo.
Broj korisnika kojima je ovaj
komentar koristan: 9 od 12
Re: CCoolinarika
| #2osobno, imala sam iskustvo da su za jednu web stranicu tražili dozvolu za neke moje recepte, koju sam i dala. to je ferplej.
novine koje skidaju recepte s neta su fuj, jer to je dio njihove naklade i zarade, dobivene bez pristanka autora. mada, to nekako mogu istolerirati jer sam dojma da je taj recept i dalje namijenjen internoj uporabi.
al najviše bi me zabolilo da neki moj recept vidim na meniju nekog restorana, uopće ne mogu zamisliti kako bih reagirala. iz tog razloga neke svoje (bez lažne skromnosti) odista inovativne recepte nisam ni stavila na net.
Broj korisnika kojima je ovaj
komentar koristan: 8 od 10
Re: CCoolinarika
| #3Re: CCoolinarika
| #4Ono što baš nije najjasnije to je zadnji odlomak, jer piratstvo je ekspanziralo pojavom interneta, ali u zapadnim zemljama mu lagano “dolaze glave”, ovdje su zakoni itekako jaki i skidanje muzike, filmova, fotografija, pa čak i za stavljanje googlovih zemljopisnih karata na vlastitu web stranicu (a bez izričitog odobrenja) košta do 3000 € kazne.
Kao muzika i filmovi i recepti su nečije kreativno djelo, ali njih ne možemo nikako staviti u isti koš.
Autoriziranje recepata jest jednostavno, ali samo u isključivim slučajevima.
Ako 82 časopisa objave isti recept bez navoda čiji je, čiji je onda?
Ako taj isti recept ja izmjenim po svom “ćefu” on isto nije moj, kao ni onih nekoliko tisuća u mojoj datoteci kojima ne znam više porijeklo jer ih skupljam od svoje 10-te godine. Knjige poznatih kuhara i kulinarskih majstora najčešće sadrže vlastite kreacije (koje su autorizirane i njihov navod nije samo stvar zakona već i etike), ali i recepte preuzete iz “naroda”, pa iako variraju u pripremi i spremanju, nazivaju se “zagorski štrukli”, “polpi alla napoletana” ili “berliner frikasee”, ali navod pravih autora ne postoji.
Zato je CC odlična stvar na internetu, jer se lako može odvojiti “moje” od “svačijeg”, ali nisam sigurna kako stvar zakonski stoji (kod nas) ako npr. Murtila nadje neki svoj recept u nekom restoranu a da nigdje ne stoji njeno ime ili nije pitana za dozvolu.
Svejedno je Murtila u prednosti jer njen recept ako ga ovdje objavi nosi znak “sva prava zadržana” i to joj daje potpuno autorsko pravo.
Ono što mene veseli na ovim stranicama jest da dijelimo i učimo, a to u svakom slučaju zbližava. Pa i kad su pravila i zakoni u pitanju.
Jesam li napomenula kako je članak odličan? :D
Broj korisnika kojima je ovaj
komentar koristan: 12 od 14
Re: CCoolinarika
| #5Svejedno je Murtila u prednosti jer njen recept ako ga ovdje objavi nosi znak “sva prava zadržana” i to joj daje potpuno autorsko pravo.”
i tu mene vata paranoja da će recept osvanut na nekom jelovniku i da ja to neću znati, pa neću moći ni tužiti. a ako i saznam (ja, dakako, u mom načinu izražavanja obilježava bilo koga od nas ovdje), hoću li imati mogućnosti boriti se za svoja autorska prava.
u glazbi je dozvoljeno prepisati 4 takta a da se pjesma drži autorskom, više od toga je plagijat i podliježe sankcijama. što je s receptima?
Broj korisnika kojima je ovaj
komentar koristan: 2 od 2
Re: CCoolinarika
| #6Broj korisnika kojima je ovaj
komentar koristan: 1 od 1
Re: CCoolinarika
| #7Re: CCoolinarika
| #8Broj korisnika kojima je ovaj
komentar koristan: 0 od 2
Re: CCoolinarika
| #9radi se o tome da bil te zabolilo da svoj recept (pri tom ne mislim na onaj kojem si dodala jedan vanilin šećer više ili smanjila količinu kapule i umjesto toga ubacila mrkvu, ili ga jednostavno prepisala od bake) bude na jelovniku kojeg će potpisati netko drugi.
bit je u tome, a tu “paranoju” donosi net i zadnji pasus ovoga članka, jer “dijeljenje” u materijalne svrhe nije isto što i “dijeljenje” osobe drugim sličnim osobama.
slike su sada (uglavnom) zaštićene od objavljivanja u raznim Avazima, al problem i dalje ostaje: što ćeš poduzeti kad netko iskoristi tvoje autorsko pravo?
Broj korisnika kojima je ovaj
komentar koristan: 3 od 3
Re: CCoolinarika
| #10Re: CCoolinarika
| #11stoga sam i rekla u jednom od predhodnih komentara da neke stvari nisam ni objavila (a ni neću). mada i u ovim objavljenim ima dosta moga, a neke sam baš sama smislila, ipak to nije toliko “ozbiljno” kao ovo što ne dam.
Re: CCoolinarika
| #12Re: CCoolinarika
| #13samo što mi je još uvijek mala enigma koju licencu gdje odabrati, ali sredit ćemo to kroz neko vrijeme :)
Njavi i timu sve pohvale, ovo nam je trebalo!
Re: CCoolinarika
| #14Re: CCoolinarika
| #15Broj korisnika kojima je ovaj
komentar koristan: 2 od 2
Re: CCoolinarika
| #16Nakon 2-3 mjeseca dragi i ja smo večerali u jednom finom restoranu u našem kraju i nakon večere konobar nas je ljubazno ponudio desertom. Predložio nam je odličan kolač, pazite sad ovo, PO ORIGINALNOJ RECEPTURI GAZDARICE RESTORANA, OD NEDAVNO U PONUDI, PRAVA POSLASTICA… Naravno, naručili smo to čudo do kolača. Nakon par minuta, pred nas je donešen MOJ KOLAČ, samo nešto većih dimenzija nego što ga ja režem. Dragi i ja smo ostali kao da nas je netko mokrom krpom opalio…Probali smo čisto da se uvjerimo da je to TO i pozvali konobara (dragi ga je pozvao, ja nisam bila raspoložena za natezanje oko toga) i pitali ga da li je gazdarica trenutno u restoranu. Nakon par trenutaka vratio se s njom, nasmiješenom i očito u iščekivanju pohvala, no smiješak joj je ubrzo splasnuo kad me prepoznala. Dragi joj je samo uvrijeđeno rekao da taj kolač može pojesti kad god poželi kod kuće i to od one osobe koja je njoj recept prenijela i neka ne očekuje da ćemo desert platiti. Digli smo se od stola, platili ostatak računa i izašli.
Nije mene i dragoga povrijedilo to što smo dobili taj kolač, već to što je rečeno da je PO GAZDARIČINOJ ORIGINALNOJ RECEPTURI. Ja ne mogu reći za sebe da je to originalno moj kolač jer bi to bila laž, i ja sam početnu verziju tog kolača dobila prije puno godina, s vremenon sam ponešto izmijenila i takvog ga predstavila na toj degustaciji.
Nije meni do toga da se spominje moje ime, ali mislim da je gazdarica tog restorana trebala taj kolač predstaviti barem kao kolač koji je na toj degustaciji osvojio prvu nagradu pa ga je zato uvrstila u meni svog restorana, a ne onako kako ga je ona predstavila – kao svoj originalni kolač. Pa bilo je tamo puno ljudi koji znaju…
Broj korisnika kojima je ovaj
komentar koristan: 3 od 4
Re: CCoolinarika
| #17Re: CCoolinarika
| #18Re: CCoolinarika
| #19Re: CCoolinarika
| #20za sada sam samo u fazi narudžbi za kakve rođendanske i ine fešte i feštice, onako da popunim malo kućni budžet
još ko klinka sam maštala o tome da imam neki makar mali restoran ili slastičarnu, ali nikako se nisam mogla odlučiti koje od tog dvoje jer jednako volim i uživam u pripremi (i u eksperimentiranju – moja 3 muška su glavni pokusni kunići) baš svakakvih jela i slastica
imala sam neko vrijeme fast food koji je po obimu ponude bio sve prije nego fast food, ali me financijska kriza dotukla pa eto sad radim ono što sam davno rekla da nikad u životu neću raditi, ali od nečega se živjeti mora
no ja i dalje nadu ne gubim i možda ipak jednog dana pošaljem pozivnice da navratite negdje “Kod Sandrine” (za sada vas mogu pozvati jedino na moj blog, to je sve što trenutno imam!) :D
Re: CCoolinarika
| #21