Božićna radost i na stolu

Iako je najveći kršćanski blagdan Uskrs, jer sadrži samu suštinu vjere, Božić je najradosniji. Ne samo kao rođendan maloga Isusa, okuplja krug mnogo širi od vjerničkoga. U kalendaru stoji gotovo na prijelomnici godina te je zadržao mnogo drevnih običaja iz poganskih vremena, koji su uglavnom poprimili nova značenja, od panja badnjaka do božićnog drvca.

Kao skromna betlehemska štalica, Božić svečanim blagdanskim objedom okuplja cijelu obitelj, koja sudjeluje i u njegovoj prethodnoj dugoj pripremi.

U romantične zime, kada su poslovi minuli, a bilo je obilje svih plodova cjelogodišnjeg rada, svi se ti običaji iznose i na stol - počevši već sjeseni sa Svim svetima ili Malim Božićem, a napose Adventom. U Adventu su zgusnute pripreme za doček novorođenog Boga, a od davnina odiše, primjerice, pečenjem brojnih vrsta kolača u tradicionalnim oblicima (kao u najstarija vremena kada se njima čaralo).

Suhe i slatke zvjezdice, mjeseci i polumjeseci, kružići poput sunca začinjeni mirisnim začinima te raznovrsni dizani kolači nadjeveni čudesnim nadjevima od oraha, badema, sušenog voća (koji često još nose ime kruhova, a zapravo su delicije jedna maštovitija od druge što se prenose stoljećima s koljena na koljeno, s bake na majku, s majke na kćerku) - sladak su Božić pun dobrih želja za obiljem u novoj godini i vremenu što predstoji.

Badnjak

Iako se stol počinje puniti tradicionalno iza ponoćke, čar je toga vremena i post koji tome prethodi kao svojevrsno čišćenje duha i tijela, a od kojega su ostale uglavnom badnje delicije, navodna posna jela, poput ribe. Riba je, prema svome grčkom imenu inače kratici za Krista, bila drevni simbol, tajni znak kršćana.

Bakalar u južnim hrvatskim krajevima nekad je bio uistinu sirotinjska hrana i brodovima je dovožen sa sjevernih mora osušen i vrlo jeftin. Danas je postao stvar prestiža i na stolovima se nadmeće ne samo cijenom nego i recepturama. Od brojnih, što se predstavljaju i tjednima bakalara, najomiljeniji je kuhan s krumpirom te "na bijelo". Sjeverni naši krajevi iz zaborava izvlače slatkovodnu ribu, salate s bučinim uljem od graha i drugih grahorica, a, među ostalim, ponovo je sve popularnija i prigorska perica, pera, loparka, mlinac od bijeloga brašna nadjeven kravljim sirom, kukuruznim brašnom i vrhnjem, koja se blagovala topla uz popijevke i mladu kraljevinu. Jugu je miliji, naizgled također skroman soparnik, deblji mlinac umiješen od bijeloga brašna i nadjeven blitvom ili drugim zeljem i zamašćen posno, preljeven maslinovim uljem kao što su sjeverne salate prelijevane bučinim. Nekoć je strogi post glad zaustavljao točanjem kruha u maslinovu ulju…

No, odricanje se nadoknadi za Božića i uopće božićnih dana, sve dok ne prođe blagoslov kuća, Nova godina i Tri kralja, odnosno dok se blagoslovljeno božićno drvce ne iznese iz kuće. Stol je svih tih dana neprestano, kao i cijela kuća, bio najsvečanije ukrašen i - pun.

Božićni običaji

Slastice jedna maštovitija od druge što se prenose stoljećima s koljena na koljeno - sladak su Božić pun dobrih želja za obiljem u novoj godini.

Mnogi se sjećaju ne samo darova koje jednima donosi sveti Nikola, drugima sveta Lucija, Isusek, Djed Božićnjak ili Djed Mraz, nego i crvenih jabuka božićnica te pozlaćenih oraha i drugog orašastog i sušenog voća ovješenog po granama crnogorice ili složenog po stolu, na kojem je u seoskim kućama ispod svečanog stolnjaka, kao i na podu, nerijetko bilo mnogo slame, zelene pšenice posijane na Sv. Luciju, pšeničnog zrnja u koje su poslagani novčići, svečano ukrašenih kruhova i peciva te kolača.

Kao skromna betlehemska štalica, Božić svečanim blagdanskim objedom okuplja cijelu obitelj, koja katkad, ponajprije djeca, sudjeluje i u njegovoj prethodnoj dugoj pripremi, primjerice pečenju i ukrašavanju kolača. Uvelike se - ne samo od kraja do kraja, nego od obitelji do obitelji - razlikuje počinje li se doručkom ili nakon duga spavanje tek ručkom ili se jednostavno ne prestaje sve dok se ne nastavi večerom.

Svečani objed svakako mora imati više sljedova, a među njima juhu, naravno bistru s domaćom tjesteninom, zatim pečenku, sarmu, mnogo raznovrsnih kolača. Kada je riječ o kolačima, neki će zastati na raznovrsnosti sitnih kolača, nekoliko vrsta dizanih, a svakako orahnjači i makovnjači. Neki će, međutim, stići i do najraskošnije torte.

Ali, pečenka će neizostavno biti perad. Najčešće je po cijelome svijetu i danas to purica, ali u krajevima koji je uzgajaju, omiljene su primjerice guska i patka, ili pak pečenka od svinjetine, janjetine, divljači. Odojak, koji ruje prema naprijed - za razliku od ptice koja leti - obično je tradicija rezervirala za Novu godinu, ali sarma, inače zapovijeđena na dočeku, dobrodošla je i na božićnome stolu. Uz to, podrazumijeva se obilje priloga i salata uz pečenku, a neizostavni su mlinci. Kako bi za veći broj osoba bila izdašnija, božićna se pečenka i danas često raskošno nadijeva: kestenom, bogato začinjenim kruhom, palentom, povrćem…

Naravno, za takvu se jestvenu raskoš izvlače i najbolji obiteljski stolnjaci i ubrusi, porculan i kristal te ponajbolja pića, najbolje da svako prati “svoje” jelo.
O Božiću i u urbanim sredinama mnogi iz zaborava izvlače danas pomalo neuobičajena jela kao što su specijaliteti poslije tradicionalnoga seoskog kolinja - hladetina, razne domaće kobasice kuhane i pečene. Štoviše, u čestitanju, nizanju dobrih želja, darivanju i uzdarju vrlo je često i hrana dar, posebice od srca ako je riječ o domaćim proizvodima: lijepo ukrašenom kolaču, salati, bočici pekmeza, likera i sl.

Autor: Božica Brkan, književnica i novinarka

Književnica i novinarka, koja je objavila knjige feljtona Enciklopedija špeceraja, kajkavskih pjesama Vetrenica ili obiteljska arheologija i roman Lift ili politička melodrama, a koautorica je i mnogih kuharica.