Stoljetni kontrasti i različiti vjerski, ekonomski i politički utjecaji rezultirali su bogatom bosanskom kuhinjom.
- Objavljeno:
- 26.04.2007.
Geografski položaj
Bosna i Hercegovina smještena je na Balkanskom poluotoku, površine 51.129 km² koja na zapadu i sjeveru graniči s Hrvatskom, na istoku sa Srbijom, jugoistoku i jugozapadu s Crnom Gorom, a na jugu s Jadranskim morem. Prijevoj Ivan Sedlo (959 m) koji se nalazi između planina Bitovnje i Bjelašnice povezuje dvije velike geografske cjeline države, naseljeniju šumama i obradivim zemljištem na sjeveru i manju, krševitu Hercegovinu na jugu. Klima je pretežno kontinentalna.
Povijesni utjecaj
Kulturna, religijska i prirodna raznolikost na relativno malom prostoru Bosne i Hercegovine od samih početaka rezultira previranjima, ali i bogatstvom te tvori specifičan politički, ekonomski i kulturni prostor. Država Bosna naseljena je još u doba neolita. Tijekom svoje burne povijesti je pod utjecajem Bizanta, Mađarske te susjeda Hrvatske i Srbije. 1463. g. Bosna pada pod tursku vlast, a 1878. pod Austro-Ugarsku. Dana 28. lipnja 1914. u Sarajevu je ubijen prijestolonasljednik Franjo Ferdinand, nakon čega započinje 1. svjetski rat.
Posebno zadovoljstvo predstavljaju meze sa suhim domaćim mesom, kobasicama, sirom, kajmakom, ukiseljenim povrćem, domaćim pogačama...Po završetku rata, a od 1918-1941. Bosna i Hercegovina se nalazi u sastavu Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, kasnije Kraljevine Jugoslavije, a od 1943. g. u sklopu SFRJ. Bosna i Hercegovina je proglasila suverenost u listopadu 1991. godine, a 1992. je uslijedio referendum za razdruživanje od Jugoslavije. Nova ratna previranja započinju 1993., a završavaju 1995. Daytonskim sporazumom. Danas Bosnu i Hercegovinu sastavljaju dva entiteta: Federacija Bosne i Hercegovine i Republika Srpska. Federacija BiH se nadalje dijeli na 10 kantona.
Karakteristike kuhinje
U Bosni i Hercegovini se pripremi hrani, pića i uživanju u njima posvećuju vrlo ozbiljno. Fast food gotovo ne postoji izuzevši ćevabdžinice i "burek-salone", a i oni bi se mogli tumačiti kao svojevrsna slow food okupljališta. Sva hrana se u Bosni priprema polagano i isto tako u njoj uživa uz obavezno dobro društvo i razgovor. Obroci su obilni, najčešće se sastoje od mesa, povrća i mliječnih prerađevina, a začini se koriste u umjerenim količinama. Jela se uglavnom pirjaju i kuhaju, a deserti, kava i žestica nezaobilazan su dio rituala jedenja.
Posebno zadovoljstvo za goste predstavljaju meze sa suhim domaćim mesom, kobasicama, sirom, kajmakom, ukiseljenim povrćem, domaćim kruhom, pogačama i drugim namirnicama.
Tipične namirnice
- Povrće: kupus, patlidžani, rajčice, tikvice, luk, mahune, poriluk, paprike, krumpir, krastavci...
- Mliječni proizvodi: kajmak, kiselo mlijeko, pavlaka i vrhnje...
- Meso: janjetina, teletina/govedina/junetina, ovčetina, svinjetina
- Ribe: pastrve, šaran, som i druge riječne ribe
- Voće: šljive, jabuke, kruške, dunje, razno slatko, džemovi, domaći pekmez od drena i dr.
Bosanski specijaliteti:
- Predjela: cicvare, popare, hladne plate - meze
- Čorbe: begova, sarajevska, tarhana čorba, višegradska, starigradska, povrtna čorba, bosanski đuveč
- Ćevapi: hadžijski ćevapi, šiš ćevapi, pileći, teleći ćevapi te pljeskavice
- Suhomesnati proizvodi: Dimljeno meso, slanina, kobasice
- Burek i pite - zeljanica, sirnica, kljukuša, maslenica, krumpiruša
- Sarma, sarma japrak (s listovima vinove loze)
- Sataraš, paprika punjena krumpirom, buranija
- Musaka (tikvica, plavih patlidžana) i kvrguša
- Pogače: bosanska pogača, somun, đevrek, kukuruza
- Baklave, hurmašice, tufahije, lokum, uštipci, krempite i šampite
- Kafa - u bosni se pije "kafa" u pravilu u fildžanu s kockom šećera odnosno rahatlokumom
- Domaća piva: Sarajevsko, Tuzlansko i Nektar
- Žestoka pića: šljivovica, kruškovača, dunjevača i loza, dok je vinarska tradicija karakteristična za hercegovačko područje.
Bosanska kava odraz je bosanskog gurmanskog mentaliteta. Priprema kave počinje prženjem i mljevenjem. Tek potom se u blago zagrijanu metalnu posudu ili džezvu stavlja fino samljevena kava, na koju se dodaje zavrela voda. Džezva se potom stavlja na vruću ploču, promiješa i čeka da se digne do vrha džezve, odnosno napravi finu pjenicu. Kako bi talog (toz) pao na dno, dodaje se i nekoliko kapi hladne vode. Dno džezve mora biti šire, odnosno džezva se treba sužavati prema vrhu. Treba sačekati da se kava malo slegne i onda nam preostaje još samo kavu ili kako Bosanci kažu kafu/kahvu natočiti u fildžan i poslužiti na posebno kovanim poslužavnicima uz lokume s ružom ili orasima i čašom hladne izvorske vode. Naravno, mislili smo i na onaj "fildžan viška".
Zanimljivosti
- Sarajevska Baščaršija
- Stari most u Mostaru
- Neum na Jadranu
- Manastir Tvrdoš, Međugorje
- Blagaj, izvor rijeke Bune i Derviška tekija iz 16. st.
- Nacionalni Park Sutjeska
- Skijaške destinacije - Jahorina i Bjelašnica
- Travnik - rodno mjesto nobelovca Ive Andrića
Autor slike: Andrew Curran
Tagovi ( Što su tagovi? )
Tagiranje sadržaja jedna je od mnogih privilegija registriranih korisnika coolinarika kluba. Registrirajte se, pa da počnemo!
39 komentara
Komentiranje je jedna od mnogih privilegija registriranih posjetioca. Registrirajte se, besplatno je!

![[REGISTRIRAJ SE]](/css/cssimg/buttons/registriraj_se.gif)


Samo bih dodala da mjesto gdje se prodaje pita ne zove se burek salon nego buregđinica.
Ima tu jos puno vrsta jela i zanimljivosti ali naravno nista sve ni mogli spomenuti.Tu smo mi Bosanci na stranici da vas jos vise uputimo i pokazemo sta imamo :)
u svakom slucaju clanak za pohvalu
Ja sam onako pisala sto se kaze u jednom dahu jer sam bila iznenadjena clankom.
Uredništvo se slaže s Vagom, ako imate želju, možete nas počastiti člankom o ukusnim hercegovačkim specijalitetima.
Ovo sto Performita spominje zaista nije nacionalizam . Jedna od izuzetnih osobenosti BiH je u tome da se i ljudi iste nacionalnosti dobrano razlikuju od regije do regije. Pouzdano znam da ljudi ispod Vlasica, bez obzira na nacionalnost u svojim tradicionalnim kuhinjama nemaju jegulju, zablje batake, japrak sa hrastikom, koji se spominje na ovoj stranici, ne piju vino i lozu. Pogotovo u Bosni ne znaju sta su smokvare . Kolac koji se uglavnom spravlja u Hercegovini. Ali zato su majstori za ovciji sir i kajmak, maslenicu slatko i dzemove od sljiva.
Na Plavim Vodama u Travniku se moze popiti posebna “Lutvina kahva” koju je kusao cak i austrougarski prestolonasljednik”, a voda sa ovoga izvora je neponovljiva okusa i svjezine. Te osobenosti mogu biti znacajne i zbog toga ih treba istaknuti. Nisu te razlike samo u gastronomiji, iako se one mozda najprije uoce. Razlika ima u jeziku, folkloru, obicajima. Te razlike su izuzetna vrijednost i osobenost Bosne i Hercegovine. Mnogi od nas smo ponosni i veoma senzibilni na te nase osobenosti.
Performitine osvrte shvatam vise kao nadopune a manje kao kritiku onoga sto autorica nije pomenula.
Članak može biti malo manje zanimljiv, ali nikada malo manje istinit ili objektivan. No, ljudi griješe…
al’ ne smije kroz Sarajevo proći,
nisu age medene baklave,
a junaci pita zeljanica,
a neferi sitni hurmadžici,
bazerdžani na medu đulnari,
mladi bezi keške u kazanu,
a terzije sitne rešedije,
a bakali bijeli pilavi,
krevetari biber po pilavu,
biber pali, biber pilav kvari,
kazandžije zlaćani sahani,
čizmedžije zerde u sahanu,
saračići sitni kolačići,
a kazazi bamja u sahanu,
borov čorba kahvedžije mlade,
a aščije hošaf kaisije… (uzeto iz Bosanksog kuhara – Alije Lakšića)
zašto mi je selma povod. rođena bosanka, koja i sada živi u sarajevu. od nje bi se očekivalo da pravi samo pite , musake, tulumbe i još neka klasična bosanska jela. dala sam si truda i prije pisanja ovoga komentara prelistala sam njene recepte. čega tu nema. kolača , samo ne bosanskih /souffle, muffini,, francuskih jela/juha od luka/, povrća karakterističnog za dalmatinsku, istarsku kuhinju/šparoge, leća, heljda/ nema ni kajmaka ali zato je tu mozzarela, tu je i tunjevina, pa razna tijesta/ uštipci, kroasani, žemlje, somuni/, pa torta ova , torta ona, pa kada se tu ubace i ratni recepti, na pamet mi pada pjesma đorđa balaševića o jelima. i baš mi odgovara ova pjesma, jer mi bosanci volima guštati -uživati u jelu i to je ono po čemu smo karakteristični.
što hoću reći, mnogi imaju predrasude . predrasude se teško razbijaju , ali vjerujem da je selma, mediha a malkice i ja i još neke pokazale da se u bosni svašta i dobro jede i da se na našoj trpezi nađu jela iz mnogih kuhinja….hvala sa ovu temu….
iskreni pozdrav miroslava
Hvala i Perfotmiti koja je objavila izvrstan članak o Hercegovini i hercegovačkoj kuhinji sa kojom nisam bila upoznata u dovoljnoj mjeri, jer kroz Hercegovinu prođem na putu do mora. Tada se zaustavimo kod Gojka na janjetini, a to sigurno nije nikakav poseban lokalni specijalitet. Idući put ću proći gojka, zaustaviti se u dolini donje Neretve i probati prstace.