glavni sadržaj ove stranice | glavna navigacija
Bjelančevine (proteini)

Bjelančevine (proteini)

Kuću gradi opeka, a naše tijelo izgrađuju bjelančevine.

Objavljeno:
25.12.2003.

Bjelančevine su tvari koje najbolje označavaju sve oblike živih organizama.

Bjelančevine su vrlo karakteristične i njihove značajke određene su brojem i slijedom aminokiselina u lancu.

Osnovni su građevni elementi svakoga, pa i najsitnijega djelića našega tijela, ulaze u sastav protoplazme svake žive stanice (nositelja svih životnih funkcija) i uključene su u važne biokemijske procese u stanicama.

Izgradnju i obnovu organizma ne mogu vršiti niti ugljikohidrati niti masti, nego samo bjelančevine koje je neophodno svakodnevno unositi prehranom.

Najvažnije uloge koje imaju u organizmu su:

  • izgradnja i obnova mišićnog tkiva i stanica organizma,
  • rast kose, noktiju, kože,
  • izgradnja hormona koji "dirigiraju" svim tjelesnim funkcijama,
  • izgradnja enzima bez kojih nema nikakve aktivnosti (razgradnja organske tvari),
  • poboljšanje imunološkog sustava, tj. stvaranje antitijela koja štite tijelo od bolesti,
  • obnova hemoglobina koji prenosi kisik,
  • transport nutrijenata (hranjivih tvari) putem krvi u stanicu,
  • održavanje acido–bazne ravnoteže u krvi i normalne raspodjele vode u tijelu,
  • izvor su energije kada u organizmu nema dovoljno drugih energenata (ugljikohidrata i masti).

Podsjetnik za one koji vole brojčane podatke

  • 1 g bjelančevina iz hrane oslobađa energiju od 4 kcal (17 kJ) - preporučuje se energiju namiriti iz ugljikohidrata i masti, a bjelančevine nadoknaditi koliko je potrebno organizmu za izgradnju.
  • Bjelančevine čine oko 15% - 20% ukupne tjelesne mase odraslog čovjeka.

Iako vam možda zvuči komplicirano, struka će reći da su bjelančevine…

  • Po svom kemijskom sastavu složeni su organski spojevi koji sadrže ugljik, vodik, kisik i dušik, a mnoge i sumpor i fosfor, a neke i željezo, jod, bakar, cink.
  • Sastavljene su od različitih aminokiselina, koje su međusobno povezane peptidnom vezom.
  • Bjelančevine biljnog i životinjskog podrijetla vrlo su složene i imaju raznovrsnu strukturu zbog mnogih kombinacija koje nastaju spajanjem dvadesetak različitih aminokiselina u lance raznih dužina.
  • Vrlo su karakteristične, i značajke bilo koje bjelančevine određene su brojem i slijedom aminokiselina u lancu.

Zašto je važna ravnoteža dušika?

Kako bi mogao sintetizirati vlastite bjelančevine, organizam treba dušik koji se ne može dobiti ni iz masti niti iz ugljikohidrata, nego samo iz bjelančevina. Stanje ravnoteže može se odrediti mjerenjem unesenog i izlučenog dušika.

  • Zdrava osoba ima ravnotežu dušika – izlučeno je onoliko dušika koliko je uneseno, tj. bjelančevine unesene hranom podmiruju sve potrebe pa tijelo gradi nove stanice i tkiva.
  • Kada je bilanca dušika negativna - udio izlučenog dušika veći je od unesenog, tj. u organizam se ne unosi dovoljno bjelančevina, tijelo mršavi i dolazi do smanjenja snage i radne sposobnosti. Mogućnost korištenja vlastitog tkiva važna je za preživljavanje u uvjetima kada hrana ne osigurava dovoljno bjelančevina, ali ako takvo stanje potraje duže vrijeme, postaje opasno po život.
  • Ljudi ne mogu višak bjelančevina pohraniti kao bjelančevine, nego one sagorijevaju i pretvaraju se u energiju ili pohranjuju u obliku glikogena ili masti, pa ih treba uzimati svakodnevno. Kada je bilanca dušika pozitivna – udio izlučenog dušika manji je od unesenog, tj. hranom se unosi količina bjelančevina koja je veća od dnevnih potreba – višak bjelančevina organizam mora metabolizirati...

U prehrani je važna podjela bjelančevina prema njihovu aminokiselinskom sastavu

U obrocima treba planirati kombinacije - biljnih i životinjskih bjelančevina ili mahunarki i žitarica.

Esencijalnim aminokiselinama nazivamo aminokiseline koje organizam nije u mogućnosti sintetizirati (sam stvoriti) niti iz jedne tvari, nego ih mora unijeti hranom. Svaki nedostatak esencijalnih aminokiselina znači da se bjelančevine ne mogu u potpunosti izgraditi u količinama potrebnim za izgradnju organizma. Od 21 aminokiseline, osam (za djecu deset) je esencijalno.

Ostale organizam može sam proizvesti ako dobiva dovoljno hranjivih tvari, pa ih zovemo neesencijalnima aminokiselinama.

Esencijalne amino kiseline Neesencijalne amino kiseline
Izoleucin Alanin
Leucin Asparagin
Lizin Asparaginska kiselina
Metionin Cistein*
Fenilalanin Glutaminska kiselina
Treonin Glutamin
Triptofan Glicin
Valin Prolin
Arginin ** Serin
Histidin ** Tirozin *


*uvjetno esencijalna aminokiselina
**esencijalne aminokiseline za djecu

Namirnice životinjskoga podrijetla - mlijeko i mliječni proizvodi, sve vrste mesa, peradi i ribe te jaja sadrže sve esencijalne aminokiseline pa zato govorimo o potpunim bjelančevinama ili kvalitetnim visokovrijednim bjelančevinama.

Namirnice biljnog podrijetla prema sastavu su nepotpune bjelančevine i ne sadrže sve esencijalne aminokiseline, pa ih je potrebno međusobno pravilno kombinirati. Najvažniji izvor biljnih bjelančevina su mahunarke (soja, grah, leća, grašak), žitarice (riža, pšenica) i orašasti plodovi: lješnjaci, bademi i orasi, dok je zeleno povrće i voće siromašno bjelančevinama.
Obroke planirajte tako da kombinirate namirnice biljnog i životinjskog podrijetla, npr. mlijeko i žitarice, meso i rižu, jaja i mahunarke, tjesteninu i sir…ili namirnice biljnog podrijetla – žitarice s mahunarkama, npr. rižu i grašak, orašaste plodove i mahunarke, kukuruz i grah, tjesteninu i grah, soju i sjemenke, slanutak i sezam - kako biste postigli optimalan sastav aminokiselina.

Što znači oznaka BV - biološka vrijednost bjelančevina?

  • BV - predstavlja mjeru iskoristivosti bjelančevina, tj. sposobnost unesene bjelančevine da se nakon što se probavi, u potpunosti prevede u tkivne bjelančevine.
  • BV- ovisi o sadržaju esencijalnih aminokiselina – što su bjelančevine po sastavu aminokiselina sličnije bjelančevinama ljudskog organizma, biološka vrijednost im je veća.
  • BV 100% - znači da se takve bjelančevine nakon probave gotovo u potpunosti iskorištavaju u organizmu.
  • Maksimalnu BV - (BV blizu 100%), imaju proteini sirutke i majčina mlijeka, proteini jaja (BV blizu100%) i proteini govedine (BV 80%), a zatim slijedi kazeinat (BV oko 80%), sojin protein (BV 70%), protein pšeničnog brašna (BV 50%).
  • BV biljnih bjelančevina niže su vrijednosti jer su biljne bjelančevine deficitarne s ponekom esencijalnom aminokiselinom ili je imaju u nedovoljnim količinama.

Smjernice za zdravu prehranu pokazuju da…

  • Energetski udio bjelančevina u strukturi obroka odraslih osoba treba biti oko 12%, a za djecu i sportaše oko 15% do 20% sveukupno unesene energije.
  • Dnevne potrebe za bjelančevinama za odraslu osobu iznose oko 0,8 grama bjelančevina/kg tjelesne mase.
  • Količina bjelančevina ne smije prelaziti 30 grama u jednom obroku jer više organizam ne može iskoristiti.Dnevne potrebe za djecu i mlade u vrijeme intenzivnog rasta iznose oko 1 - 1,5 grama bjelančevina/kg tjelesne mase, a za dojenčad oko 2 grama bjelančevina/kg tjelesne mase.

  • Količina bjelančevina ne prelazi 30 grama u jednom obroku jer više organizam ne može iskoristiti. To znači da se dnevno potrebna količina bjelančevina mora podijeliti na više obroka bogatih bjelančevinama.
  • Treba povećati unos bjelančevina biljnoga podrijetla, i to u odnosu 2/3 biljnih prema 1/3 bjelančevina životinjskog podrijetla jer suviše životinjskih bjelančevina u tijelo unosi i neželjene tvari, kao kolesterol i masnoće.
  • Pri izboru mesa prednost treba dati mesu peradi (piletina, puretina) zbog kvalitete bjelančevina, niske energetske vrijednosti i nižeg sadržaja kolesterola, a samo povremeno konzumirati svinjetinu, teletinu, junetinu, govedinu.
  • U obrocima treba planirati kombinacije - biljnih i životinjskih bjelančevina ili mahunarki i žitarica. Piletina, puretina, tunjevina, svinjetina, govedina, sardine, šunka, kobasice, hrenovke, jaja, sir, sjemenke suncokreta i sezama, lješnjak, soja, suhe mahunarke imaju sadržaj bjelančevina između 8 i 32%.
  • Treba pripaziti da se bjelančevine ne unište nepravilnom toplinskom obradom i time smanji njihova iskoristivost u organizmu. Pretjerano visoka temperatura kroz duže vrijeme smanjuje iskoristivost bjelančevina i do 80%.

Bjelančevine nisu statične - one se u svakom trenutku razgrađuju i ponovno izgrađuju u svakoj našoj stanici. Važno je znati unijeti dovoljno bjelančevina svakodnevnom prehranom – ni previše ni premalo – da se održi ravnoteža između razgradnje i izgradnje, što možemo nazvati i pravom umjetnošću.

 

Autor: Andreja Strelec Dučak
Andreja Strelec Dučak avatar

Bavim se sadržajima koji su vezani uz hranu, prehranu i zdravlje s naglaskom na dječje teme. Pitanja i prijedlozi Coolinaričara uvijek me iznova inspiriraju u radu.

Tagovi ( Što su tagovi? )

Tagiranje sadržaja jedna je od mnogih privilegija registriranih korisnika coolinarika kluba. Registrirajte se, pa da počnemo!

4 komentara

  1. 04.02.2007., MademoiselleM
    Na portalu plivazdravlje.hr sam procitala da je soja JEDINA biljna namirnica koja ima sve esencijalne aminokiseline te da ju je uputno uvrstiti u svakodnevnu prehranu stanovništva jer predstavlja jednu od rijetkih namirnica koje osiguravaju proteinski balans a djeluju u našem organizmu blagotvorno na održavanje kiselo-bazne ravnoteže…. što se malo kosi s vašim navodima da niti soja nema sve esencijalne aminokiseline. Različiti izvori tvrde različite stvari, no u više sam navrata iz više izvora čula da upravo soja ima sve esenc. aminok… I dalje me zanima je li to zaista tako… Lijep pozdrav, M.
  2. andreja 05.02.2007., andreja
    Cijenjena, pretpostavljam da Vas je tvrdnja da se općenito bjelančevine biljnog podrijetla smatraju nepotpunim bjelančevinama te ih se stoga preporuča kombinirati s drugim namirnicama, dovela u nedoumicu, jer se u članku nigdje ne navodi da soja ne sadrži sve esencijalne aminokiseline.
    Istina je, da je soja jedina mahunarka (jedina biljna namirnica) koja sadrži sve esencijalne aminokiseline ali je, kao i kod drugih mahunarka, i u zrnu soje prisutna nešto manja količina aminokiselina koje u svom sastavu imaju sumpor (npr. metionin) te ju je zbog toga dobro kombinirati sa žitaricama.
    Isto tako, iako su bjelančevine odlične kvalitete, u sojinom je zrnu prisutno nekoliko antinutritivnih faktora (tvari koje nisu probavljive u ljudskom organizmu ili koje narušavaju normalnu apsorpciju hranjivih tvari) pa, osim što se sirova soja mora namakati preko noći i dugotrajno kuhati, ona kao i većina žitarica i mahunarki, ima relativno nižu biološku vrijednost (iskoristivost, BV=58-70%) pa ju se preporuča (kao i ostale mahunarke) kombinirati sa žitaricama ili bjelančevinama životinjskog podrijetla, jer ćemo na taj način poboljšati njezinu iskoristivost.
    Također gledajući s kulinarske strane, teško da ćemo npr. za ručak jesti samo zrna soje, kombinacija više različitih vrsta namirnica, pruža jelu sklad i bogatstvo okusa i mirisa.

    Broj korisnika kojima je ovaj
    komentar koristan: 2 od 2

     

  3. kalipso 28.02.2008., kalipso
    Ja soju kombiniram s mesom, ljuspice s mljevenim mesom, komadiće dodam gulašu od junetine i sl. Jako je volim i dosta često koristim. Istina je da soja doista ne može nadoknaditi sve bjelančevine. Otuda pitanje je li vegetarijanska prehrana nutricionistički zadovoljavajuća?
  4. andreja 29.02.2008., andreja
    Mnogi stručnjaci smatraju da je vegetarijanska prehrana zdravstveno prihvatljiva i može osigurati sve potrebne nutrijente ali samo ako su ljudi koji je prakticiraju dovoljno educirani (znaju uočiti i izbjeći deficite pojedinih nutrijenata) i imaju dovoljno vremena za pravilno planiranje, nabavku i priređivanje hrane te dovoljno sredstava da osiguraju raznolikost namirnica u prehrani. Najrizičnija je svakako veganska i stroga makrobiotička prehrana koja potpuno isključuje hranu životinjskoga podrijetla ili uključuje samo žitarice te može dovesti do nedostatka esencijalnih aminokiselina, kalcija, željeza, cinka, vitamina B skupine, riboflavina i vitamina B12. Semivegetarijanska prehrana i prehrane tipa lakto i laktoovo mogu lagano podmiriti potrebe za bjelančevinama.
    Ako želite prehranu bogatu bjelančevinama, nije potrebno uvijek jesti meso, nego treba dobro naučiti kombinirati namirnice kako bi se dobila njihova maksimalna vrijednost. Općenito, kada se mahunarke i žitarice konzumiraju zajedno, postiže se sklad aminokiselinskog sastava jer su u tim kombinacijama zastupljene sve esencijalne aminokiseline.

povratak na vrh

Komentiranje je jedna od mnogih privilegija registriranih posjetioca. Registrirajte se, besplatno je!

glavni sadržaj ove stranice | glavna navigacija