Berba maslina

Otporna i nezahtjevna, maslina je simbol ustrajnosti i strpljivosti. U jednoj berbi svako stablo doprinosi s oko 20 kilograma, od čega nastaje 3 do 5 litara ulja. Stablo poživi oko 200 godina, a ni tada se njegov život ne prekida, već ga nastavljaju mladice koje izbijaju iz debla. Prve plodove daje tek u osmoj godini.

Postoje turistički aranžmani koji uključuju branje maslina, ljekovitog bilja, piknik u prirodi, gradnju suhozida, zdravu hranu i vinske degustacije.

Za jelo se beru zeleni plodovi, a za ulje se biraju samo oni sasvim dozreli, tamnoljubičasti. Važno je plodove što prije i u što cjelovitijem izdanju dopremiti na prešanje, jer stajanjem gube na kvaliteti. Nakon berbe (u studenom i prosincu) stabla se orezuju, skidaju se stare i suhe grane kako bi na godinu bolje rodile.

Uzgajanje maslina bilo je poznato već od 4. tisućljeća prije Krista. Stoljećima su se masline prerađivale manualno, bez pomoći strojeva i preša. Gnječile bi se rukama i nogama, a zatim bi se, uz dolijevanje vruće vode, propuštale kroz tkanenu vreću. Ulje se čuvalo u tzv. kamenicama. Kasnije je dio posla preuzela ručna preša, pa tzv. toševi (sklop od tanjura, kola, jedra i vesala, koji su pokretali konji ili magarci), da bi nakon hidraulične, motorne i električne preše na red došlo i hladno prešanje, kojim se i danas dobiva najkvalitetnije extra virgine ulje.

Kvalitetu maslina i maslinova ulja određuju prije svega vremenski uvjeti. Jaka kiša i vjetar najljući su im neprijatelji, a treba i pogoditi trenutak savršene zrelosti za berbu, plodove pažljivo ubrati te kruto stanje što prije pretvoriti u tekuće.

Masline u tradiciji naroda s mora

Kao dar s neba – skromnost i velikodušnost masline dopuštale su maslinarima da ih tako okarakteriziraju. Zovu ih još i ''zlatom''. Zanimljivo je da su stari maslinici nastajali neplanski i kao usput: masline se nisu sadile samostalno, već uz vinograde, a kada bi oni usahnuli, ostajali bi maslinici.

Ulje se u plodu, po narodnom vjerovanju, skuplja od Velike Gospe (15. kolovoza) do berbe, početkom studenog. Nekad su se u rujnu brale nezrele masline koje su se na tradicionalan način istukle ili narezale i, da bi se odgorčile, prelijevale octom ili pak morskom vodom u koju je dodan komorač. Čuvale su se i pečene ili sušene na suncu, a crne su se masline čuvale posoljene i stavljene u porozne posude ili košare.

Mediterancima je maslina bila gotovo sveta: hranila ih je, liječila, ali i svijetlila im put, jer su je stavljali u uljanice, a svojim je odsjajem mamila i ribu. Lišće je služilo i za hranjenje stoke, a rijetko posječeno drvo iskoristilo bi se za ogrjev i izradu namještaja.

Manifestacije

Na otoku Rabu već se tradicionalno održavaju Dani maslina. Na predavanjima se okupljaju stručnjaci, uzgajivači maslina, ugostitelji i kuhari, a u mjestu se mogu razgledati izložbe na temu maslina, degustirati jela s maslinom i maslinovim uljem, a posjetitelji mogu sudjelovati u pučkoj fešti.

Važno je plodove što prije i u što cjelovitijem izdanju dopremiti na prešanje, jer stajanjem gube na kvaliteti.

Maslinarstvo i proizvodnja maslinova ulja dio je i krčke tradicije, pa ćete na Dane masline, koji su već postali prava turistička senzacija, naići i u Puntu. U sklopu Dana održava se i natjecanje kuhara pod nazivom ''Zlatna maslina'', a među kandidatima za nagradu do sada su bili i specijaliteti maštovitih naziva, poput ''Kvarnerskog bisera'', ''Maslina u kaktusu'', ''Jadranskog blaga u zagorskim njedrima'', ''Ptice ljubavi''... Prošlogodišnji pobjednik nagradu je zaslužio pripremom rolade od orade i maslina s pjenicom od lososa i egzotičnom avokado pjenom. U Splitu se održala i prva međunarodna manifestacija, Maslina 2005., koja je velikim interesom iznenadila i same organizatore.

U Istri već postoje i ceste maslinova ulja (nešto kao vinske ceste), na kojima se bar jedna obitelj bavi maslinarstvom.

Za one koji si s vremena na vrijeme žele dokazati da ne daju da ih pregazi gradski život, postoji mogućnost sudjelovanja u berbi. Za otprilike 150 eura po osobi nude se 5-dnevni aranžmani, u koje je uključeno vlastoručno branje maslina, ljekovitog bilja, piknik u prirodi, gradnja suhozida, upoznavanje s lokalnom zdravom hranom, vinske degustacije... Uglavnom, sav je program usklađen s prirodom i osobitostima mjesta. Na odlasku, ponesite litru ulja, koji kozmetički proizvod, dobre fotke i uspomene na mir i opušteno stanje koje ste tamo iskusili. Kažu da je doživljaj gotovo mističan!

Autor: Irena Zrinski, novinarka

Završila je studij modnog dizajna u Zagrebu, talijansku modnu školu Callegari, te kolegij filmske i kazališne kostimografije u Londonu. Piše za ženske magazine, časopise o unutarnjem uređenju i Coolinariku!