Bamija se teško probija, ali i ona će se početi pojavljivati. Treba samo malo više o njoj govoriti, pisati i već će se naći neki interes za sadnju.
Ugodno sam se iznenadio kad je u Kavadarcima, u restoranu Vinarske vizbe "Tikveš", na red stigla bamija. Savršena junetina s bamijom. Od silnog sam oduševljenja zaboravio pitati kuhara kako je se jelo zove. Sad mi se čini da se radilo o "turli tavi" - raznom povrću s bamijom i junetinom.
Volim bamiju, ali tako ju je teško pronaći. Nekoliko mi se puta dogodilo na Dolcu da sam naletio na svježu bamiju i naivno sam mislio da će se bamija ustaliti na našim tržnicama ali - "jok"! Suha se može pronaći, ali toliko je mala i jadna da onako nanizana na koncu više sliči nekoj orijentalnoj ogrlici nego jestivoj biljci. Naručivao sam ja suhu bamiju i iz Istanbula pa znam da može biti i mnogo, mnogo veća. A ova je stvarno mala. Svježu sam posljednji put kupio u Beču. Baš bez veze.
Bamija se teško probija, ali i ona će se početi pojavljivati. Treba samo malo više o njoj govoriti, pisati i već će se naći neki interes za sadnju. Prije desetak godina nije bilo na tržnicama ni rikule ni žižule pa ih sada ima u izobilju. I zato sutra svi na tržnice i glasno - "Imate li možda svježu bamiju?" Možda upali. 🙂
:(Još nema komentara