Alergije na hranu u dječjoj dobi

Alergijske reakcije na proteinske frakcije iz hrane dosta su česta pojava kako u nas tako i u svijetu. Dok kod odraslih osoba alergeni dolaze iz račića (škampa), školjkaša, kikirikija i nekih grahorica, kod djece alergeni dolaze iz jajeta, mlijeka, soje, kikirikija i jagoda. Blaži oblik alergije može se prepoznati po koprivnjači, osipu koji u pravilu nestaje prestankom korištenja dotične hrane. Nažalost, katkad može doći i do anafilaktičkog šoka praćenog naglim padom tlaka i drugim teškim znakovima, pa čak i smrću.
Temeljno je pravilo za prevenciju alergija da dojenče što dulje bude na prsima jer je majčino mlijeko uvijek najbolja prevencija.

Dok odrasli dugo mogu nositi alergije, kod djece one mogu trajati nekoliko godina da bi se potom potpuno ili djelomično izgubile. Primijećeno je također da one namirnice koje se često konzumiraju češće izazivaju probleme. Tako, primjerice, kod Japanaca susrećemo alergiju na rižu, a u Skandinaviji (gdje se mnogo konzumira bakalar) na riblje proteine. Takve alergije u nas su gotovo nepoznate.

Mlijeko i soja

Alergije na proteine mlijeka i soje najčešće su alergije u dojenčadi i male djece. One se uglavnom "liječe" tako da se jela na bazi mlijeka i soje izbjegavaju. Ako je dojenče osjetljivo na proteine mlijeka, daje se formula na bazi sojina mlijeka i obratno. U rijetkim slučajevima kada postoji alergija i na proteine mlijeka i na proteine soje, daje se treća varijanta na bazi kokosova mlijeka.

Naslijeđe ima veliku ulogu u alergija kod djece pa ako je jedan od roditelja bio alergičan, vrlo je vjerojatno da će i dijete biti alergično. Ocjena je pedijatara da je alergija na pojedine vrste namirnica u djece rezultat nedozrelog imunološkog sustava, koji pojačano reagira na svaki strani protein. Nevjerojatno je kako mala količina nekog proteina (primjerice, kazeina) može izazvati kompletnu alergijsku reakciju (radi se o 500 – 1000 daltona).

Alergijske reakcije izazivaju u pravilu velike molekule, a svrha davanja tzv. hipoalergenih formula jest smanjenje te velike proteinske molekule na daleko manje frakcije koje će imunološki sustav prihvatiti bez reakcije.

Aditivi i konzervansi

Osim tih tipičnih alergija iz hrane, može biti i onih koje su uzrokovane drugim tvarima, kao primjerice aditivima (konzervansima i bojama). Poznata je jaka alergijska reakcija na žutu boju tartrazin, koja je upravo zbog toga i povučena iz upotrebe (bomboni, lizalice).
Sulfiti su posebno opasni kod djece astmatičara pa je zbog toga FDA zabranila prskanje voća i povrća sulfitima.

Zatim, poznata je alergijska reakcija djece na konzervanse – sulfite koji se mogu naći kako u alkoholnim tako i u bezalkoholnim pićima, napitcima, džemovima, kolačima. Sulfiti su posebno opasni kod djece astmatičara jer sumporni dioksid oslobođen tijekom konzumiranja iritira grkljan i može izazvati opasni bronhijalni spazam. Upravo je zbog toga FDA zabranila prskanje voća i povrća sulfitima.

Temeljno je pravilo za prevenciju alergija da dojenče što dulje bude na prsima jer je majčino mlijeko uvijek najbolje. Kada se neka alergija otkrije, onda treba uz konzultaciju s liječnikom poduzimati i određene mjere, između ostaloga svakako izbjegavanje onih namirnica koje alergiju izazivaju.

Životinje, biljke i ostali alergeni

Česte su i dječje alergije na dlake kućnih ljubimaca (mačke i pse), žohare, prašinu, grinje, pelud i mnoge druge tvari i sasvim je jasno da u takvim slučajevima treba ukloniti "izazivača" problema. Ako se radi o kućnom ljubimcu, treba ga udaljiti sve dok se problem (vremenom) ne izgubi. Ako se radi o alergiji na žohare, problem će riješiti služba za dezinfekciju, dezinsekciju i deratizaciju, a kod alergije na prašinu i grinje potrebno je ukloniti stare tepihe.

Ako se kod djeteta pojavi alergija u proljeće kada cvate trava ili drugo bilje, potrebno je otkriti koja biljka izaziva alergiju, i to serijom testova koji se rutinski rade na svakoj alergološkoj klinici u svim većim mjestima širom Hrvatske. Kada se to utvrdi, poduzimaju se preventivne mjere kako bi se ti alergeni izbjegli, primjerice zatvaranjem prozora noću, izbjegavanjem odlaska na travnjake i u šumu itd. Za najteže slučajeve postoje i odgovarajući lijekovi, o kojima, naravno, odlučuje liječnik.

Autor: Ignac Kulier, dr. sc.

Nutricionist te specijalist za dojenačku i dječju hranu dugogodišnjim djelovanjem pokriva područje na relaciji hrana-zdravlje. Objavio je preko 50 stručnih i znanstvenih radova i desetke knjiga o prehrani.