Književnost i kulinarstvo, kao dvije različite umjetnosti, ujedinile su se u knjizi "Priče o nedjeljnom kolaču" spisateljice Milane Vlaović. Uz kavicu i kolač otkrila nam je još neke pojedinosti o sebi i novoj knjizi.
U povodu objave njezine knjige "Priče o nedjeljnom kolaču" u kojima Milana uz slatke zalogaje slavi male trenutke u našim životima, Milana nam se rado odazvala na razgovor kako bi nam otkrila još nekoliko detalja o sebi i svom pisanju.
Što mislite koliko je danas zaista očuvan običaj/svetkovina okupljanja obitelji oko nedjeljnog ručka i kolača? Odakle ste crpili inspiraciju za pisanje priča o nedjeljnom kolaču?
Mislim da je diljem Hrvatske taj običaj još uvijek sačuvan, ali po manjim mjestima, dok se u velikim gradovima polako gubi. Tome je kriv užurbani gradski tempo života. Inspiraciju sam crpila iz svojih sjećanja, pa je ukomponirala u suvremeni način života i sve njegove pojavnosti. Odrasla sam u Metkoviću i sjećam se dobro svoje majke koja je nedjeljnim ručkom i kolačem nastojala nadoknaditi ono propušteno tijekom tjedna. Moja je mati radila i obitelj nije svaki dan ručala zajedno. Nedjelja je zbog toga bila jako važna.
Sigurni smo da je svaka priča iz knjige posebna na svoj način, no možete li ipak izdvojiti neke najdraže?
To je teško, jer u pitanju su 52 priče. Progovarala sam o temama koje se tiču svih žena, u većoj ili manjoj mjeri negdje su nas dotakle. Glavna inspiracija bio je kolač i to mi je pružilo mogućnost da uspoređujem život, pa čak i junakinje s kolačima. To sam učinila u priči o kolaču koji se zove Trostruki užitak, gdje je svaka junakinja, a imam ih tri, karakterno opisana kao dio tog kolača.
Za koju vam je slasticu bilo najlakše napisati priču i zašto?
Neke su bile posebno inspirativne baš zbog svog imena, kao što je "Ledena fantazija" ili "Neobična torta sa sirom i malinama". Onda možete doista raspisati priču, jedna riječ je okidač. No, odmah sam znala da ću više pisati o onoj koja pravi kolače, nego o samim kolačima. Kroz ritual pravljenja kolača, žene imaju vremena razmišljati o koječemu. Taj proces sam raslojavala i ogoljavala pred čitateljima.
Koju slasticu iz knjige volite najviše?
Hm, ovo je teško pitanje, jer neke sam imala kao omiljene, kao što je "Ledeni vjetar", a onda mi se dogodilo da sam napravila "Roladu od bundeve" i oduševila se iznad svih očekivanja.
Jeste li kao dijete voljeli provoditi vrijeme u kuhinji kad bi se pripremali kolači?
Prva priča govori o tome. Kao djevojčica, identificirala sam se sa svojom majkom kroz pravljenje kolača i osjećala se sposobnom i odraslom kad bi mi dopustila da joj pomognem. A još kad bih za nagradu dobila pravo da probam šlag ili kremu...
I to miksanje, na primjer. Ono što su djeci današnjice mobiteli i kompjuteri, nama su bili mikseri, fenovi i pegle. Strašno, zar ne?
Koji je vaš najdraži "nedjeljni kolač", odnosno koja vam je slastica bila omiljena kad ste bili dijete, a koja je to danas? Vežu li vas uz neke slastice posebne uspomene?
Voljela sam kolač koji je moja mati zvala "Londoner", zatim sam obožavala štrudlu od jabuke u svim varijantama. Imala je neke kolače kao Torta s 12 jaja koju su neki zvali i "Najlon torta" i "Bijela pita". Pravila je kokosov kolač, vanilijine kiflice i bajamine, kao tradicionalni dalmatinski kolač. Sve te kolače volim i danas, baš kao i "Tortu od sira", na primjer.
Da li i vama vaša djeca pomažu pri pripremi nedjeljnog kolača, kao što ste pomagali vi i/ili junakinja vaše knjige u svom djetinjstvu?
Moja kćer, koja je vrlo kreativna i koja me u velikoj mjeri inspirirala, sve doživljava kao igru, a pravljenje kolača joj je jedna od omiljenih.
:(Još nema komentara