Donedavno nisam znala raste li na stablu (nekoj vrsti palme), grmu, ili se izležava po goloj zemlji. Sada znam da je riječ o biljkama visine do 1 metra s uskim bodljikavim listovima, nalik agavi, koje u središtu imaju cvijet ili plod. Ukratko - ananas.
Ispod hrpe krumpira, listova duhana, vreća kukuruza i kruškolikog kakaovca, Kolumbo je iz Novog svijeta ponio i neobičnu jajoliku biljku okrunjenu lišćem u obliku palme. Vanjska joj je kora bila bodljikava, žuto-zelene boje, nalik ribljim ljuskicama ili zmijskoj koži. I najvjerojatnije tadašnjim je Europljanima ananas izgledao stvarno smiješno.
Prvi ananasi zabilježeni su u Južnoj Americi, točnije na području današnjeg Paragvaja. Tu se i danas uzgaja, mada je svoju novu, pravu domovinu pronašao na Havajima, gdje se nalaze najveće plantaže na svijetu.
Ananas treba pojesti što prije, jer, držeći ga na sobnoj temperaturi, neće postati slađim i sočnijim, već će jedino omekšati venući.
Od Kolumba je prošlo više stoljeća i ananas je izgubio na egzotičnosti, pa ipak, ja ga još uvijek ne kupujem nonšalantno kao kad u košaru stavljam jabuke ili kruške. Uvijek sam imala problema oko sazrijevanja, zatim oko daske, noža, guljenja, rezanja, sve do tanjura i recepata. Potpuno politički neispravno i izvan svakog osviještenog prehrambenog lanca birala sam onaj prstenasti iz konzervi, koji se raspadao na prvi dodir vilicom, i kojeg je trebalo dokrajčiti žlicom, jer bismo se oko onog slatkog, sirupastog soka svi posvađali.
E, sad, kako prijelaz sa svakog simulatora na original rijetko prolazi bezbolno, isto se dogodilo i s ananasom. Donedavno nisam znala raste li na stablu (nekoj vrsti palme), grmu, ili se izležava po goloj zemlji. Krajnju opciju - ispod zemlje - nisam uzimala u obzir jer mi nekako nije bila u skladu s oblikom i mirisom.
Kad smo ovog Uskrsa prelazili autom havajski otok O'ahu, trebalo mi je više minuta da shvatim da je žbunje, točnije kaktusi, s lijeve i desne strane, zapravo ogromna plantaža ananasa. Bila je riječ o biljkama visine do 1 metra s uskim bodljikavim listovima, nalik agavi, koje su u središtu imale cvijet ili plod, kako vam drago. Ukratko - ananas.
Na plantaži Dole (najveći proizvođači ananasa na svijetu), koja se može posjetiti, pokazali su nam kako se ananas ručno sadi, te objasnili da treba proći oko 18 mjeseci do izrastanja prvog ploda. Sezone sadnje i berbe ne postoje, budući da temperatura minimalno varira tijekom godišnjih doba. Dakle, dok se na jednoj strani sadi, na drugoj se bere, savršena organizacija za zadovoljavanje potreba globaliziranog tržišta.
Kad su početkom 20-tog stoljeća nastale prve velike plantaže, radna je snaga stizala uglavnom iz, tada vrlo siromašnog, Japana. Radnici su nosili, kao što je to slučaj i danas, hlače i rukavice od debele gume, kako ih bodljikavi i tvrdi listovi ne bi ozlijedili. U svakom slučaju, teško zarađeni kruh svagdašnji!
Kod Dolea su nas također naučili kako treba izgledati savršen ananas. Prvo, ne smije biti premekan, drugo, mora imati čvrste i svježe listove, dok boja ovisi o vrsti. Treba ga pojesti što prije, jer suprotno uvriježenom mišljenju, držeći ga na sobnoj temperaturi, neće postati slađim i sočnijim, već će jedino omekšati venući.
Na licu mjesta probala sam svježe iscijeđen sok od svježe ubranog ananasa, kao i voćnu salatu, sladoled i sorbet. Something completely different od uobičajnih kolutića!
:(Još nema komentara