Vec dugo mi ovaj receptic u mislima, otkako si ga s nama podjelila, zapravo. I jucer mi padne na pamet da je krajnje vrijeme da ga isprobam. Odlucila sam - krenem. Vagnem ono krompirica sto mi je ostalo - 870 g - knap,?maslaca ostao komadic- 48 g -knap, ?moj muz voli punjene pekmezom od sljiva, pekmeza bilo tam taman ? I onda, kako je sve krenulo nategnuto, postalo je i rastegnuto. ? Pa kuhaj krompir- trci za djecom, pa susi krompir, hrani djecu, malo valjaj, malo tjesi ... Svaki segment pripreme trajao po sat vremena? Krenula sa kuhanjem u 1, zavrsila oko 6 ?Na koncu, dok sam przila mrvice, vec izgubila strpljenje, pa mi one i nisu dobile bas naj boju. Ali sve u svemu, ono najbitnije od svega je to da ovo zaista jesu najbolje knedle ikada ? A znala sam da ce to biti jos dok sam gnjecila onaj prosuseni krompir i mjesala ga sa ostalim sastojcima u predivno tijesto... Nesto predivno, mirisno, otockano prekrasnim crnim sjemenkama vanilije... Obozavam ga!!
I tako ti se ja unijela sva u pripremu, citavim svojim bicem sam uzivala u svakom segmentu te kulinarske avanture, sva ponosna,na koncu( kao da sam upravo izvukla pobjedu u nekoj bitci ), iznosim ih pred mog dragog, gledam ga kako jede i cekam... On me zbunjeno pogleda. I? -pitam ja. Ok su, mrtav hladan on...Samo ok? - pitam ja pomalo ljuto,pomalo razocarano. Ne, ne,ne,ne...Super su! -na to ce on. Dovrsi tri komada : Moze jos ?
Zakljucak; ja bi rijecima mogla ispisati citav roman samo o ljepoti ovog tjesta, ali on je ipak sve rekao u samo dvije rijeci :"Moze jos ?"?
:(Još nema komentara