Nekad se kod nas,u ono,po meni, srećno vrijeme,vrijeme bezbrižnosti i djetinjstva, cvijet lipe brao i otkupljivao.
Tako su mi počinjali prvi dani raspusta te prvi zarađeni novac kojim će se kupiti neka haljinica ili patikice ili pak nešto što želimo.Tata je išao u šumu, penjao se visoko u krošnju lipe i odsijecao grane,a sestra i ja smo ih izvlačili (ili možda on,e tog se baš i ne sjećam?.....
...ali čega se dobro sjećam ,to je taj divni,opojni miris kojim me prosto opijala dok sam kidala jedan po jedan cvjetić....i skupljala ih u vreću zajedno sa sestrom,koju sutradan nosimo u otkupnu stanicu-"zadrugu" da unovčimo svoj trud.....
..nešto malo se ostavi za čaj, za kuću,kako kaže mama, da se u dugim zimskim večerima zgrijemo uz šoljicu toplog mirisnog napitka.....
eee...lipe opet snažno mirišu i bude lijepa sjećanja...
:(Još nema komentara