VT 95 - Parkovi, slika 2

Centralni park u Omišu i spomenik autoru hrvatske himne Antunu pl. Mihanoviću.

Antun Mihanović je rođen u Zagrebu, 1796. Godine, a preminuo u Novim Dvorima kraj Klanjca, 1861. godine. Hrvatski je domoljub, slavist, teoretičar, pjesnik, filozof, diplomat i političar. Temeljna Mihanovićeva misao glasi: nema napretka narodu koji se u javnim poslovima ne služi vlastitim jezikom te je hrvatski jezik temelj općeg narodnog napretka. „Hrvatski jezik treba uvesti u naše škole da se u njemu mladi naraštaji odgajaju, treba ga uvesti u javne i državne poslove što će mu uvećati ugled i pomoći da se izgrađuje kao ostali  europski jezici“. Uz to valja istaći da je u slavistici Mihanović poznat po otkriću i sakupljanju pisanih spomenika rane slavenske pismenosti, izuzetno značajnih za proučavanje staroslavenske pismenosti. To su rukopisi: glagoljički zapisi Zografsko evanđelje iz kraja 10. st. i Mihanovićev odlomak Apostola iz 12 st., te Zbirke ćiriličnih rukopisa. U Veneciji je 1818. godine pronašao jedan od rukopisa Gundulićeva Osmana te je objavio proglas u kojemu nastoji javnost potaknuti na izdavanje toga djela shvačajući važnost temelja hrvatskog književnog jezika u bogatoj dzbrovačkoj književnosti. Iako je pisao i ljubavne pjesme, Mihanoić je neprolaznu slavu stekao pjesmom „Hrvatska domovina“ objavljenom 1983…, koja je krajem 19. Stoljeća postala hrvatska himna. Godine 1846. ju je uglazbio Josip Runjanin. U uporabu je kao nacionalna himna ušla 1860-ih i od tada se počela javno izvoditi u svečanim prigodama. Iako se gotovo neprekidno doživljavala kao nacionalna himna i izvodila u svečanim prigodama, služeni status državne himne dobila je istom u Ustavu iz 1974., a to je potvrđeno i Ustavom Republike Hrvatske 1990. godine.