Uvijek sam mislila da su cinke najbolje bas one koje su nam pravile nase mame, bake, tete itd. Ne jedemo ih cesto, zapravo ih jedemo samo kad smo svi skupa... a ni tada nisu one glavni razlog - razlog je sasvim nesto drugo :) Razlog smo MI svi na okupu i zato su one nama najbolje i bez da mjerimo sastojke i bez da uopce razmisljamo o rcp. Cinke, calapinke ili palacinke su nama ono nesto kad se nasa mala obitelj skupi ovdje na kraju svijeta, i kad ja i moja seka, i nas podmladak nismo sigurni hocemo li i dogodine svi mi biti ovdje, za istim stolom jesti neku novu turu cinki ili calapinki kako je moj tata naucio moju djecu zvati cinke dok su jos bili malisani :) Eto bas iz tog razloga ja stavljam i ovaj moj rcp za nase cinke za koje moj Ivan sam napravi smjesu ako ja nisam od volje. A kad me upita "mama a koliko ovoga i onoga"... pa "sine, vidi dok mijesas jel ti fina smjesa"... nasmijemo se oboje jer moje "fino" i njegovo "fino"... nisu bas uvijek isto fine smjese za cinke :)
Uvijek sam mislila da su cinke najbolje bas one koje su nam pravile nase mame, bake, tete itd. Ne jedemo ih cesto, zapravo ih jedemo samo kad smo svi skupa... a ni tada nisu one glavni razlog - razlog je sasvim nesto drugo :) Razlog smo MI svi na okupu i zato su one nama najbolje i bez da mjerimo sastojke i bez da uopce razmisljamo o rcp. Cinke, calapinke ili palacinke su nama ono nesto kad se nasa mala obitelj skupi ovdje na kraju svijeta, i kad ja i moja seka, i nas podmladak nismo sigurni hocemo li i dogodine svi mi biti ovdje, za istim stolom jesti neku novu turu cinki ili calapinki kako je moj tata naucio moju djecu zvati cinke dok su jos bili malisani :) Eto bas iz tog razloga ja stavljam i ovaj moj rcp za nase cinke za koje moj Ivan sam napravi smjesu ako ja nisam od volje. A kad me upita "mama a koliko ovoga i onoga"... pa "sine, vidi dok mijesas jel ti fina smjesa"... nasmijemo se oboje jer moje "fino" i njegovo "fino"... nisu bas uvijek isto fine smjese za cinke :)
Sastojci
Priprema
Nakon dobrog rucka, pica i ica do mile volje i kad nitko od ukucana i gostiju (uglavnom rodbina) ne zna vise sto bi... i kad sam vec umorna od kuhanja i razgovaranja itd... Uglavnom svi vec negdje pa skoro i zakunjali u foteljama, neki su na kaucu u dnevnoj sobi... neki odmah uzmu laptop i pokazuju mi gdje su bili i sto su vidjeli u toku tjedna... A meni bas i nije do price jer sam umorna... No njima, njima je odjedanput bas do svega!
Moji ukucani a i gosti isto tako, jos bi nesto... ako nista drugo ondaK neki eto razlog da se taj nas susret otegne i da traje i traje tako u nedogled... jer tko zna kada i dali cemo se jopet bas svi sresti ovdje u nasem domu, na ovom istome mjestu... Moj tata i njegova zena poprilicno su stari i nekako im tesko padaju ta putovanja svake godine... no ipak vole doci ovamo svaku godinu cim tamo pocne zima... Ja se uvijek pitam - hoce li doci iducu godinu? :(
U isto vrijeme dok mi svi skupa tako sjedimo i cavrljamo o kojecemu uhvati me tako jaka tuga, jer moja mama je sama... ali, boze moj zivot i prica idu dalje pa tako i nasi susreti... I tako dok sam ja mislima negdje s mamom u Splitu cujem u daljini...
... "Mama a moze li sad calapinke"? Hajde... tko ce pravit cinke?
E te, te su cinke nama najdraze i naraFski mojima najbolje, najbolje mamine calapinke... a tada ih jedino i pravimo :) Nije ni sto ih nesto volimo... nego bas stoga sto volimo da smo svi tu :)
Ja uglavnom napravim smjesu (bez vage) :)
Omladinci peku cinke pa stanu i pricaju, traje to dugo... izvade se kojekakvi namazi i voce - i opet su svi za stolom i prica se i prica u nedogled... I tako uglavnom pravimo cinke dvaput godisnje... i pitamo se hoce li stariji clanovi nase obitelji biti ovdje i drugu godinu s nama za stolom, hoce li se vratiti? :)
Netko od nas (najcesce ja) lagano izmiksam jaja, dodam brasno i mlijeko, promijesam sve pa dodam mineralnu i obicnu vodu. Potom dodam malo soli, koricu limuna/narance i malo secera i to je to. Ponekad, se stavi i malo cimeta u smjesu.
Ivan to sve dobro izmijesa; dobro zagrije onu moju staru "cigansku" tavu koju inace nikada ne perem a koja je jedini dio sudja kojeg sam donijela od doma prije 20-tak godina...
DakleM, u tako zagrijanu tavu receno mu da se stavi kap-dvije ulja koje papirom razmaze po tavi, potom uzme kacijolu onu manju... i njome smjesu nalije u dobro zagrijanu tavu te brzim okretanjem tave ravnomjerno rasporedi istu tako da pokrije dno tave. Nakon sto je gornja strana pocela praviti "mjehurice" i dobila bojicu... Ivan se pravi vazan pa baci cinku "nako u zraK" i pece je s kratko s druge strane, pritom svaki put kad "frkne cinku u zrak" al' bas svaki put kaze "dida, vidi vidi kako leti"... Dida na to vec godinama odgovara "dobro Risto vidio sam"... a zasto Risto kad mi je sinu ime Ivan... e to vam je neka druga prica o motorima :) :)
I naraFski nama su nase cinke najbolje! :)
Mazemo ih svim mogucim namazima :)
ovako
i ovako
a moze i ovako
a ni ovo nije lose :)
Priča koju si nam ispričala (kroz recept o palačinkama) mi je lepša i ''jača'' od hiljadu drugih koje lebde ovde negde, na blogu (a naravno, neke od njih dobiše i cool zastavicu, zamisli)... 👍
Priča o porodici, o daljini, ljubavi koja vas spaja, brizi i strepnji koju imate jedni za druge, naravno da mi je izmamila suze.... 👍
Volela bih da čujem nastavak (o Ivanu - Risti)... 😀
25