Valika članak 08.08.2005.

Ronjenje

Sve je više onih koji spas od stresne svakodnevice traže u morskim dubinama. Stoga je ronjenje danas popularnije no ikad.

Ljude je od davnina opsjedala želja da zarone u morske dubine kako bi upoznali svijet sasvim drugačiji od onog u kojem žive, ali i da bi došli do hrane, istražili potopljene ostatke, ili pak da bi se neprimjetno približili i potopili neprijateljske brodove.

Najveća dubina ronjenja u sportsko-rekreacijskom ronjenju iznosi 40 metara, ali se preporučuje samo iskusnijim roniocima.

Povijest ronjenja duga je kao i povijest ljudskog roda. Slike ronioca na dah nalaze se na mnogim arheološkim ostacima, a, primjerice, u antičkoj Grčkoj ronioci nisu samo izranjali spužve, već su sudjelovali i u pomorskim bitkama onoga vremena. No, ronjenje na dah bilo je kratkotrajno i opasno za ronioca, pa se vrlo brzo počelo razmišljati o pomagalima koja bi omogućila duži, plodonosniji i sigurniji boravak pod vodom. Prva pomagala, šuplje trske i vreće, odnosno mjehuri sa zrakom, nisu bila od velike pomoći. Naime, cjevčice duže od tridesetak centimetara bile su nespretne, a u vreće se prilikom udisanja vraćao ugljični dioksid, pa su razmišljanja krenula u novom smjeru.

U 16. stoljeću ljudi su izmislili, a potom i počeli upotrebljavati, ronilačko zvono otvorenog dna, koje se napunilo vodom kada se potopilo, ali, u skladu sa zakonima fizike, ne u potpunosti, pa se u njegovom gornjem dijelu zadržao zrak s površine. Ronioc se, kada mu je ponestalo zraka, uvukao u zvono i napunio pluća za još jednu šetnju podmorjem. Iako se i taj zrak ubrzo istrošio, vrijeme boravka se ipak znatno produžilo. U kasnijem razdoblju, ronilačka su zvona usavršena na način da im se dodalo crijevo za dovod svježeg zraka s površine. Istovremeno se u 16. stoljeću u Engleskoj i Francuskoj eksperimentiralo i s ronilačkim odijelima načinjenima od kože, te crijevom kroz koje se s površine, pomoću ručne pumpe, pumpao zrak.

Kada se za izradu počeo upotrebljavati metal, ronilačka su odijela sa skafanderom postajala sve savršenija, pa su sredinom 19. stoljeća omogućavala ronjenje i do 200 metara dubine. Krajem 19. stoljeća izumljen je aparat s komprimiranim kisikom, a pedesetak godina kasnije načinjen je aparat za ronjenje na komprimirani zrak sa stalnom opskrbom. Istovremeno su se odvijala znanstvena istraživanja pritiska koje voda ima na tijelo prilikom ronjenja, te utjecaja komprimiranog zraka, pa je ronjenje postalo ne samo dugotrajnije i dublje, nego i mnogo sigurnije.

Sportsko-rekreacijsko ronjenje

Kao što i sam naziv sugerira, sportsko-rekreacijsko ronjenje podrazumijeva boravak pod vodom u svrhu sporta, rekreacije i zabave. Ono se, kao i ostale vrste ronjenja, može odvijati bez osiguranja ili uz osiguranje fizioloških uvjeta disanja.

Sportsko-rekreacijsko ronjenje bez osiguranja fizioloških uvjeta disanja je ronjenje na dah ili apnea ronjenje koje je, zbog činjenice da čovjek bez disanja pod vodom može provesti prosječno dvije minute, po zdravlje i život opasan sport, koji spada u kategoriju ekstremnih sportova.

Nasuprot tome, sportsko rekreacijsko ronjenje uz osiguranje fizioloških uvjeta disanja pomoću aparata za ronjenje, odnosno autonomnom ronilačkom opremom, uz usvajanje neophodnih znanja i vještina te strogo poštivanje pravila i režima, vrlo je sigurno i predstavlja jednu od najljepših, najzanimljivijih i najzabavnijih rekreativnih aktivnosti.
Svako ronjenje pažljivo isplanirajte, a potom zabilježite u dnevnik ronjenja te, po mogućnosti, dokumentirajte podvodnim fotografijama.

Uvjeti za rekreacijsko ronjenje, koje posljednjih desetak godina postaje sve popularnije i masovnije, stvoreni su 1943. godine, kada su legendarni istraživač podmorja i pionir ovoga sporta J. Y. Cousteau i inženjer E. Gangan konstruirali autonomni ronilački uređaj s komprimiranim zrakom. U tom su razdoblju stvoreni temelji za dugotrajan i siguran boravak čovjeka ispod površine vode, u uvjetima koji nisu prilagođeni biološkim i fiziološkim osobinama čovjeka. Ispod površine vode disanje je nemoguće, vid je vrlo slab, gubi se sposobnost razlikovanja boja, a sluh je uglavnom neučinkovit. Nadalje, kretanje u vodi i pod vodom otežano je i sporo, a toplina tijela se ne može normalno održavati. Da bi se izbjegle ove prepreke i omogućilo uživanje u svim ljepotama i tajnama podvodnog svijeta, sportsko-rekreacijsko ronjenje odvija se uz pomoć autonomne ronilačke opreme.

Diše se uz pomoć autonomnog ronilačkog aparata s komprimiranim zrakom stlačenim u boci, posebnom maskom za ronjenje korigira se oštrina vida, dok peraje omogućuju brže i lakše kretanje pod vodom. Kako je zbog gustoće morske vode gubitak tjelesne temperature 25 puta brži nego na zraku, ronjenje je nezamislivo i bez ronilačkog odijela, koje roniocu pruža toplinsku zaštitu, a uz to ga i štiti od mogućih ozljeda. Kako ronioc zbog vlastite sigurnosti mora stalno mjeriti dubinu i vrijeme, tj. pratiti režim ronjenja, neizostavni dio opreme je i ronilački kompjuter, koji služi za praćenje vremena, dubine, temperature, brzine te količine zraka u boci. Najveća dubina ronjenja u sportsko-rekreacijskom ronjenju iznosi 40 metara, ali se preporučuje samo iskusnijim roniocima. Iako je ronjenje vrlo naporno, uz adekvatnu opremu, obuku i strogo poštivanje mjera sigurnosti, ono se preporuča svima koji su dobrog zdravlja i u dobroj tjelesnoj kondiciji, od desete godine života nadalje.

Ljepote i zamke ronjenja

Bez sumnje, sportsko-rekreacijsko ronjenje jedan je od najljepših i najučinkovitijih oblika rekreacije. Kako ronjenje predstavlja veliko psihičko, fizičko i fiziološko opterećenje, ono podrazumijeva i permanentnu brigu za vlastito zdravlje i tjelesnu kondiciju, koja uključuje i stalni liječnički nadzor i cjelogodišnji trening kao pripremu za sezonu ronjenja. Iako ne postoje istraživanja, liječnici smatraju da je ronjenje zdrav sport koji omogućuje dugotrajno očuvanje zdravlja i kondicije. Nadalje, boravak pod vodom, u sasvim drugačijem svijetu, u podmorju, ne mobilizira samo fizičke potencijale, nego naglašeno i psihički i fizički smiruje, opušta i relaksira. Ono pruža i neobično uživanje u tjelesnoj aktivnosti i kretanju u uvjetima u kojima nema sile gravitacije, u bestežinskom stanju. Ronjenje je i naglašeno zabavno, uzbudljivo i avanturističko.

Svakim se uranjanjem u morski svijet tišine otkriva neki novi segment života toliko različitog od onog na koji smo navikli. Uživanje u ljepotama podmorja, posebno našega, je bezgranično. Ronioce očekuje bliski susret sa stotinama vrsta riba i nekoliko desetaka različitih glavonožaca, koji obitavaju u Jadranskom moru. Tu su i bezbrojne alge, nepregledne livade morskih trava, te čitavi zidovi i grebeni načinjeni od vapnenačkih algi, staništa stotina različitih biljaka i životinja. K tome, naše je podmorje bogato i podvodnim hridima, rtovima i spiljama u kojima sve vrvi od podmorskog života. Jadran je neobično bogat i ronilačkim lokacijama s arheološkim ostacima, nalazištima amfora te ostacima potopljenih brodova, čak iz rimskog doba. Tu je i jedna od najljepših olupina, olupina broda "Baron Gautsch", uz koji se veže i početak sportsko-rekreacijskog i turističkog ronjenja u našem podmorju.
Nikad ne precjenjujte svoje mogućnosti i ronite isključivo u skladu sa svojom ronilačkom kategorijom te mogućnostima ronilačke opreme koju posjedujete.

No, kako je ronjenje, uz sve svoje ljepote i prednosti, i vrlo zahtjevan sport, koji traži puno truda i odricanja, ono krije i mnoge zamke i opasnosti. Štoviše, rekreacijsko ronjenje i uz najmanji neoprez može postati i po život opasno. Primjerice, ronjenje može izazvati pojavu dušikovog pijanstva, koje se događa uslijed narkotičkog djelovanja dušika pod tlakom na dubini od 40 metara naviše, a rezultira potpunim gubitkom sposobnosti normalnog rasuđivanja i ponašanja. Tu je i dekompresijska bolest, koja nastaje uslijed prebrzog izranjanja zbog oslobađanja mjehurića zraka u krvi, a uzrokuje velika, pa i trajna, oštećenja organizma. Zbog dugotrajnog zadržavanja daha i promjena dubine, dolazi do promjene tlaka, što uzrokuje oštećenje pluća, a ukoliko se tlak u uhu ne izjednači, može doći i do pucanja bubnjića. No, stručnjaci smatraju da se sve ovo može izbjeći strogim i bezuvjetnim pridržavanjem režima ronjenja, kao i pravilnom procjenom vlastitih snaga i mogućnosti.

Savjeti za sigurno ronjenje