Valika članak 28.03.2005.

Mlijeko kroz povijest

Azijska ratnička plemena, uz mlijeko i sir, poznavala su i osvježavajući napitak kefir, ali i pravo - mlijeko u prahu.

Mlijeko je jedna od najstarijih namirnica na svijetu. No, iako su se životinje iz porodice sisavaca, koje su svoje mladunce hranile mlijekom, kroz razdoblje starijeg kamenog doba, pa i ranije, lovile zbog mesa i kože, povijest upotrebe mlijeka za prehranu ljudi započela je tek u mlađe kameno doba.

Mlijeko je namirnica, bez koje bi mnogima život bio nezamisliv. Bez njega ne bi postojali ni: mliječni sladoled, čokoladno mlijeko i mliječna čokolada.

Naime, u tom se razdoblju čovjek, osim ratarstvom, počeo baviti i uzgojem životnja, ne samo zbog vuče, kože i mesa, već i zbog mlijeka. Vjerojatno ubrzo nakon što je počeo koristiti mlijeko preteča današnjih domaćih životinja, goveda, ovaca i koza, pukim je slučajem otkrio način na koji se dobiva sir. U glinenoj posudi ostavio je mlijeko, koje se ukiselilo i postalo gušće, da bi na kraju postalo sir.

Temeljem povijesnih dokaza, već su ljudi u području Mezopotamije uzgajali krave i bavili se mužnjom i preradom mlijeka. O tome svjedoče ostaci glinenih posuda, te slikarije na zidovima hramova, na kojima su prikazane scene mužnje i dobivanja mlijeka i sira, a potječu iz razdoblja oko 5000. godine prije nove ere. Nekoliko stoljeća kasnije, već su i Egipćani koristili mlijeko u prehrani, ali i u svrhu održavanja ljepote, što je prikazano na brojnim reljefima i svicima papirusa.

Prastara azijska ratnička plemena, uz mlijeko i sir, poznavala su i osvježavajući napitak kefir, te što je posebno zanimljivo - mlijeko u prahu. Da bi ga dobili, vrhnje koje su obirali s mlijeka stavljali su u plitke posude i sušili na suncu. Dobiveni prah nosili su sa sobom na osvajačkim i pljačkaškim pohodima, a po potrebi bi ga miješali s vodom i krijepili se.

Antičko doba i srednji vijek

Mlijekom, ali i njegovim prerađevinama, sladili su i svi antički narodi. Grci su već 2000 godina prije nove ere koristili mlijeko i sir ne samo za prehranu, već su ih prinosili u čast bogova. Uz to, osim što se sirom i mlijekom trgovalo, mlijeko se, a posebno sirutka, koristilo i kao sredstvo za pospješivanje zdravlja, te njegu i očuvanje ljepote kože i kose. O mlijeku i životinjama koje ga daje pisao je Aristotel, a o siru primjerice Homer.

Mlijeko i sir bili su udomaćeni i u antičkom Rimu. Rimljani su poznavali različite vrste mekih, tvrdih, te slanih i slatkih sireva. Primjerice, oko 300. godine prije nove ere car Dioklecijan donio je pravilnik koji je regulirao kvalitetu i cijenu sira. Sirom su se na svojim osvajačkim pohodima krijepili i rimski vojnici, koji su narode u mnogobrojnim rimskim provincijama upoznali s tehnologijom dobivanja sira.

U razdoblju ranog srednjeg vijeka, u kojem je zbog povijesnih okolnosti zamrlo ratarstvo, barbarski su narodi (Huni, Goti, Germani i Franci) uglavnom živjeli od mlijeka, sira i mesa.

U kasnijim razdobljima srednjeg vijeka, centri mljekarstva i proizvodnje sira postali su mnogobrojni samostani, koji su sirom opskrbljivali plemićke dvorove i gradove. Mlijeko i sir bili su i baza samostanske prehrane, pa je iz starih izvora vidljivo da je tjedno svaki redovnik imao pravo oko kilogram sira.

Na sajmovima, koji su se održavali u vrijeme različitih kršćanskih blagdana oko samostana i crkava, uz ostalo trgovalo se i mlijekom i njegovim prerađevinama. Naravno, i u ovo doba kao i ranije, pa sve do razdoblja industrijalizacije, svježe mlijeko bilo je rezervirano za pastire i seosku populaciju, te plemenitaše i ljude iz gradova, koji su si mogli priuštiti brzu dostavu.

Suvremeno doba

Prastara azijska ratnička plemena, uz mlijeko i sir, poznavala su i osvježavajući napitak kefir, te što je posebno zanimljivo - mlijeko u prahu.

Uvjeti za novo razdoblje u povijesti mlijeka stvoreni su kada je 1822. godine Louis Pasteur otkrio proces pasterizacije, koji je jako kvarljivom mlijeku osigurao trajnost i učinio ga pogodnim za industrijsku proizvodnju, nakon čega je mlijeko postalo dostupno svim društvenim slojevima.

Nakon dugotrajne vladavine mlijeka u bocama, slijedeći važan događaj u povijesti mlijeka i njegove opskrbe zbio se u SAD- u 1915. godine. Te je godine dovitljivi vlasnik tvornice igračaka iz Ohia prijavio novi patent, kartonsku kutiju za mlijeko Pure-Pak. Ipak, prvo mlijeko u tetrapaku zbog tehničkih se problema u proizvodnom procesu, kao i zbog otpora prema novom, pojavilo tek desetak godina kasnije, nakon čega je nova ambalaža polako ali sigurno osvojila cijeli svijet.

Mlijeko je bez sumnje hranjiva i zdrava namirnica, bez koje bi mnogima, a posebno gurmanima, život bio nezamisliv. Osim što se od mlijeka dobivaju različite prerađevine, među kojima prednjače razne vrste sira (Francuzi poznaju oko 750 vrsta sira), vrhnja, maslaca i mliječnih napitaka, kefira, jogurta, kiselog mlijeka, bez mlijeka ne bi postojale ni tri najomiljenije namirnice: mliječni sladoled, čokoladno mlijeko i mliječna čokolada.

Iako se poslastica nezamisliva bez mlijeka - mliječni sladoled pojavio mnogo ranije, sve do 1660. godine bio je rezerviran samo za trpeze okrunjenih glava i plemića. Na radost svih ostalih, te je godine dvorski kuhar, Talijan Francesco Procopio u Parizu otvorio kavanu u kojoj su se prvi put u povijesti prodavale različite vrste mliječnih sladoleda i sorbeta.

Čokoladno mlijeko izmislio je 1689. godine sir Hans Sloane, koji se za vrijeme svog boravka na Jamajci zainteresirao za gorki, te po vjerovanju domorodaca i ljekoviti napitak, koji se dobivao od prženih zrna kakaa kuhanih u uzavreloj vodi. Po povratku u Englesku, on je, umjesto u vodi, pržena zrna kakaa kuhao u mlijeku i dodao im šećer, čime je dobio prvo čokoladno mlijeko u povijesti. Čokoladno se mlijeko ubrzo našlo i na tržištu pod nazivom ''Sir Hans Sloane’s chocolate milk''.

Dvjestotinjak godina kasnije, 1875. godine, u Švicarskoj je rođena mliječna čokolada. U tu je svrhu proizvođač čokolade Daniel Peter u svoju čokoladu umiješao kondenzirano mlijeko proizvođača Henrija Nestlea.