Za stolom u Kini

Druge zemlje, drugi ljudi, drugi običaji. Dobijete li u Kini, zemlji poznatoj po velikoj gostoljubivosti, poziv na ručak ili večeru, znajte da vas osim obilja hrane i pića očekuju i ponešto drugačija pravila ophođenja i ponašanja u domu domaćina, u restoranu i za stolom. Stoga u Kini:

Domaćici ne nosite cvijeće!

Ako u Kini dobijete poziv na ručak ili večeru, očekujte poseban tretman, ali i obavezu da prvom prilikom uzvratite na isti način. Na večeru ili ručak dođite točno na vrijeme, jer je kašnjenje krajnje nepristojno. Domaćinu obavezno donesite poklon, a u izboru se vodite činjenicom da se posebno cijene parfemi, bombonjere, fini napici, markirani modni dodaci, ali i kvalitetni suveniri. Nakon što uručite poklon, nemojte se iznenaditi ako ostane neodmotan, jer je uobičajeno da se pogleda nakon što gosti odu ili tek sutradan. Poklon zamotajte u crveni papir jer crvena boja u Kini donosi sreću (svoj poziv na večeru možete poslati u crvenoj kuverti, ali nipošto napisan crvenom bojom koja se koristi za pisma kojom se najavljuje prekid međusobnih odnosa). Domaćici pak nipošto nemojte donijeti cvijeće jer je ono u Kini uobičajeno samo ako je u obitelji netko preminuo.

Nikad nemojte isprazniti tanjur!

Bez obzira jeste li pozvani u dom ili u restoran, na stolu očekujte pravo "brdo hrane" u kojoj možete po želji uživati umjereno ili neumjereno. No, uvijek pazite da svoj tanjur ni u jednom trenutku ne ispraznite do kraja, jer polizan tanjur u Kini nije kompliment, već razlog za ozbiljnu glavobolju. Prazan tanjur je velika blamaža i znak je da domaćin nije ispunio svoje poslanstvo jer nije ponudio ni dovoljnu količinu ni dovoljno različitih jela. Ako ste pozvani u restoran, svakako naučite jesti štapićima jer u mnogima nema pribora za jelo. U restoranima se ne naručuje samostalno, te je k tome nezamislivo da svatko jede samo ono što je izabrao kao kod nas. Hranu, i to vrlo raznovrsnu jer Kinezi vole isprobavati, i u količinama koje je teško pojesti, naručuje onaj tko je pozvao. Iako u Kini ne postoji riječ dobar tek, slično značenje ima izraz Man Man Chi što u prijevodu znači "jedite polako", koji se ne koristi baš često, ali ga svi razumiju.

Ne sjedajte za stol prije ostalih!

U Kini je u restoranima baš kao i u trgovinama i na ulicama, neobično bučno. Glasno izražavanje zadovoljstva hranom te glasni razgovori i glasno smijanje, nisu samo uobičajeni, već su i poželjni. Ako nema buke, to je jasan znak da gosti ne uživaju i da im hrana ne prija, pa vlasnik ima razloga za zabrinutost. Kako u takvim uvjetima razgovor, posebno poslovni, često i nije moguć, uobičajeno je da se za jelo rezervira zasebna prostorija s velikim stolom, ali i foteljama i počivaljkama koja nalikuje na dnevni boravak. Važno je znati da se za stol u restoranu ili u separeu, baš kao i u domovima, sjeda tek kad se okupe svi uzvanici. Do tada se stoji ili sjedi za posebnim malim stolom i razgovara. Inače s Kinezima nikad ne raspravljajte o njihovoj unutarnjoj i vanjskoj politici, ali jednako tako pred njima ne govorite negativno ni o vlastitoj zemlji i njenoj politici.

Ne brišite nos za stolom!

Osim glasnih razgovora i smijanja, u Kini je uobičajeno govoriti punim ustima te pušiti za vrijeme jela. Štoviše, dozvoljeno je i raditi sve troje, dakle istovremeno govoriti, jesti i pušiti. Da stvar bude još gora, u Kini nije nepristojno ni glasno mljackanje, srkanje i podrigivanje. No, kako je to samo dozvoljeno, a ne i poželjno, u tome ipak ne treba pretjerivati. K tome, za stolom možete čačkati i zube do mile volje, ali obavezno s rukom preko usta. No, u Kini nikad, baš nikad ne brišite nos za stolom, već to radite isključivo u toaletu. K tome, za stolom nakon što se poslužite, štapiće nikad ne ostavljajte okomito zabodene u zdjeli s rižom, jer oni u tom položaju simboliziraju preminule, ali i zlu kob te prizivlju zle duhove. Štapiće za posluživanje, baš kao i svoje uvijek ostavljajte pokraj zdjela i tanjura ili na posebnim stalcima.

Ne naručujte jela koja ne poznajete!

Ako u restoran odlazite u vlastitom aranžmanu u južnom dijelu Kine, posebno u pokrajini Guangdong, ne naručujte ako niste stopostotno sigurni da znate što se krije iza imena pojedinih jela. Ako ne želite proširiti svoje kulinarske vidike neobičnim jelima, zbog vlastite sigurnosti ne pouzdajte se ni u engleski jezik vlasnika ili konobara, jer iako u Kini svatko misli da zna engleski, govore ga samo malobrojni. Naime, moglo bi vam se dogoditi da vam serviraju jelo od mesa psa, mačke, ptice ili zmije, koje je u restoranima u tom dijelu Kine uobičajeno baš kao i meso svinje, koze ili zeca. U tom se podneblju smatra da se može jesti sve što hoda "leđima okrenutima prema suncu", dok u ostalim dijelovima Kine ljudima baš kao i nama ne padaju na pamet specijaliteti od mesa psa i mačaka.

Ne točite piće sami sebi!

U Kini, posebno u sjevernom dijelu, budite spremni i na učestalo nazdravljanje, najčešće omiljenom rakijom Maotai, koje vrlo brzo prerasta u natjecanje tko će više popiti i dulje ostati na nogama. Najčešće zdravice su Gam bei, Yahm sing i Yahm pai koje uglavnom znače "Ispraznite svoje čaše". Za nesudjelovanje u nazdravljanju morate imati dobar razlog, primjerice zdravstveni, a kako prilikom važnog događaja kao što je potpisivanje ugovora isprika nije moguća, u dogovoru s konobarom može se nazdravljati i bezalkoholnim pićem ili zelenim čajem. Inače u Kini, čaše baš kao i tanjur uvijek moraju biti pune do vrha, piće se dotače čak i nakon što se ispije jedan gutljaj. Natakanje pića u restoranima je obaveza konobara, a u domu domaćina koji sam sebi natače tek nakon što je svima dotočio makar i kap. U južnom dijelu Kine alkohol nije tako omiljen, jer ljudima nedostaje enzim koji u organizmu sudjeluju u njegovom razgrađivanju pa ga vrlo teško podnose.