Iza tako važnog, egzotičnog i melodioznog imena, moralo je stajati neko jednako važno jelo, nešto što se teško zaboravlja, uvijek ponovo traži i uspoređuje.
Njegov nastanak možemo zahvaliti Talijanima, mada ne znamo točno ime i prezime genijalca koji je sa četiri obična sastojka stvorio jednu od najomiljenijih slastica na svijetu. Tri talijanske pokrajine (Lombardija, Toskana i Veneto) tvrde da je tiramisu djelo njihovih slastičara.
Najuvjerljivija priča kaže da je tiramisu prvi puta pripremljen u 17. stoljeću, u toskanskom gradu Sieni, prilikom posjete vojvode Cosima III dei Medici.
Poznati sladokusac i bonvivan, Cosimo je odmah zavolio novu slasticu, koja je u njegovu čast prozvana zuppa del duca (vojvodina supa ili kolač) te je počeo redovito pripremati u svojim firentinskim kuhinjama. Iz Firenze su slava i recept zuppe prešli u Treviso, pa u Veneciju.
Ako Toskana ima autorsko ili stvaralačko pravo na tiramisu, Venecija ima marketinško. Mletačka Republika u to je doba već politički i gospodarski slabila, ali je još uvijek bila domovinom nevjerojatnih umjetnika i "slobodnih umova" poput Vivaldija, Goldonija, Tiepola, Canaletta i Casanove. Energetska bomba sastavljena od jaja, kave, šećera i kakaa zaludila je Venecijance, koji su joj počeli pridavati afrodizijačka svojstva te ga konzumirali prije svakog ljubavničkog susreta. I upravo su mu oni dali novo ime te ga iz zuppe pretvorili u, više nego dvosmisleni (i danas bi rekli, marketinško savršeni), tira mi su, tj. "podigni me".
Jedno jaje, 100 g i žlica šećera po osobi, malo kave i kakao recept kojeg mogu savladati osmoškolci.
Sigurna sam da većina pamti svoj prvu žlicu tiramisua. Meni se to dogodilo prije dvadesetak godina, kod moje rimske prijateljice Marcelle, koja je na kraju jedne večere iznijela na stol nisku staklenu zdjelu. Kada sam ugledala savršeno glatku površinu posutu kakaom, koja se činila prekrivena nekom mirisnom mahovinom, tamnim pijeskom ili puderom, zastao mi je dah. Marcella je bez oklijevanja zaronila žlicom u mekani kolač. Sjećam se da sam je pitala što je to i kako se priprema, jer ga nisam uspijevala smjestiti ni u jednu od poznatih kategorija, torti, pudinga, musseva, sladoleda. Ona je odmahnula rukom i rekla da se ne radi o nikakvoj filozofiji. Jedno jaje, 100 g mascarponea i žlica šećera po osobi, malo kave i kakao, zaključila je. Recept kojeg mogu savladati osmoškolci.
Slažem se da je tajna tiramisua u njegovoj jednostavnosti i kombinaciji sastojaka. Miris i okus kave, kremasta struktura mascarponea i hrskavost piškota. Pripremaju ga u hotelima s pet zvjezdica i Michellinovim restoranima, kao i u jednostavnim obiteljskim kuhinjama. Ne zahtijeva specijalno znanje, ni stroj, ni kalup.
Od tada do danas pojela sam stvarno puno tiramisua, različitih po sastojcima i obliku. Od onih u čaši, do onih rezanih na kocke, kako bi se bolje vidjeli slojevi i boje. Neko vrijeme, prije otprilike desetak godina, u modi je bio tiramisu s ananasom te onaj s jagodama. Svatko tko ima duže iskustvo u njegovoj pripremi pronašao je neki svoj omjer i tajnu. Tako netko piškote zamijeni jednostavnim biskvitom ili nekom drugom vrstom keksa, netko pak umjesto mascarponea upotrebljava ricottu ili šlag. U posljednje vrijeme, vjerojatno zbog čestih slučajeva salmonele, brojni recepti podrazumijevaju pasterizaciju jaja, kuhajući ih u vodenoj kupelji ili im dodaju zagrijani šećerni sirup (120 °C).
Tiramisu je slastica bez granica i jede se u Aziji, kao i Americi ili Australiji. Poznanica koja je nekoliko godina živjela u Kini tvrdi da su Kinezi ludi za njim. Koliko god bi ga pripremila, uvijek bi ga bilo malo.
Već se neko vrijeme pripremam na reprodukciju neobične varijante tiramisua, koju sam negdje probala, ali se ne sjećam gdje. Umjesto piškota bio je upotrijebljen ginger bread s bananama, uz dodatak tropskog voća i tradicionalne kreme od mascarponea i jaja.
Ima jedna jedina stvar koja me može iznervirati pred zdjelom tiramisua, kada na dnu ostane kave, jer su piškote bile prevlažne. Zato mali savjet početnicima. Kada močite piškote u kavu, koju po želji pošećerite ili ojačate likerom, neka to traje najviše 3 do 4 sekunde. Piškote ne smiju biti prevlažne, jer će izgubiti oblik i pretvoriti se u kašicu, koja će kasnije, nakon dodatka kreme, jednostavno ostaviti višak tekućine u zdjeli. "Oznojit će se", kako volim objasniti svojoj djeci.
:(Još nema komentara