Naši preci sladokusci su sve do polovine 19. stoljeća mogli uživati samo u čokoladnom napitku. Za razliku od njih mi čokoladu možemo i jesti, u njoj se možemo i kupati, s njome možemo namirisati i oslikati svoje tijelo, pa čak je i odjenuti.
Prvi čokoholičari na svijetu bili su prastari narodi Omleci, Maje i Asteci koji su živjeli u Južnoj i Srednjoj Americi. Oni su još prije 3.000 godina uživali u xocolatlu, gorkom napitku koji je bio dostupan samo vladarima i najvišim slojevima društva. Spremali su ga od praha prženih i mljevenih plodova biljke kakaovac, pomiješanog s malo kukuruznog brašna i začina, čilija, papra ili cimeta, pjenasto razmućenog u vreloj vodi. Zahvaljujući svojim istraživačima, osvajačima i misionarima, Španjolska se u 16. stoljeću prva u Europi domogla zrna kakaovca i recepta za čokonapitak. Iako su Španjolci prvotno bili jako razočarani njegovim okusom, na sreću nisu odustali, već su mu dodali šećer, med i vaniliju te ga tako učinili slatkim i ukusnijim. Osim što su uživali u njegovom okusu, na španjolskom su dvoru njime liječili vrućicu, bolove i grčeve u želucu te tegobe uzrokovane ljetnim vrućinama.
Nakon monopola od stotinjak godina, čokolada je iz Španjolske najprije stigla u južnu Italiju gdje se dodavala jelima od divljači te aromatizirala jasminom i ambrom. U drugom desetljeću 17. stoljeća dospjela je i na francuski dvor u kojem su je oduševljeno prihvatili. Osim što se pila u svim svečanim prilikama (dvorski kuhari su napitku dodali mlijeko!), kraljevi i plemstvo njome su liječili melankoliju.
Danas možemo uživati u čokoladnim proizvodima i slasticama nebrojenih okusa, tekstura i oblika.
Nakon francuskog, čokolada je osvojila i ostalo europsko plemstvo i visoke crkvene krugove. S vremenom, ponajprije u Engleskoj u kojoj nije bilo trgovačkog monopola, čokolada postaje sve dostupnija pa se s dvorova seli i u kuće bogatijih građana i lokale. Tako je već 1657. godine u Bristolu u Engleskoj otvoren prvi u nizu lokala u kojem se moglo uživati u slasnoj vrućoj čokoladi koja je bila skuplja od kave i čaja. U 18. stoljeću cijela je Europa bila zaluđena čokoladom koja je "tekla u potocima". No iako se čokolada sve vrijeme konzumirala samo kao napitak, već 1684. godine pekari u Engleskoj počeli su je dodavati u torte i kolače pa se mogla okusiti i u nešto tvrđem, ali ne baš ukusnom i ustima topljivom obliku.
Čokolada za jelo
Konačno, nakon gotovo dvjesto godina, sredinom 19. stoljeća čokolada se konačno mogla jesti, a ne samo piti. Godine 1849. Englez Joseph Fry, vlasnik tvornice čokolade, nakon višegodišnjeg eksperimentiranja proizveo je prvu jestivu krutu čokoladu. Naravno, to mu je uspjelo zahvaljujući još jednom proizvođaču čokolade Nizozemcu Conradu J. von Houtenu koji je prethodno patentirao hidrauličku prešu koja je omogućila bolje miješanje sastojka čokolade te tako i finiju, manje zrnatu i u ustima više topljivu strukturu. Nakon što je metodom pokušaja i pogrešaka 1876. godine Švicarac Daniel Peter smiješao prvu mliječnu čokoladu, novi čokoproizvodi nicali su kao gljive poslije kiše, da bi konačno 1930. godine Amerikanka Ruth Wakefield čokoladi dala oblik pločice kakav mi poznajemo.
Iako se tehnologija proizvodnje čokolade neprestano usavršava i danas se ona dobiva na sličan način kao i nekad. Sve počinje od zrelih mliječnobijelih zrna, plodova biljke kakaovac koja se skrivaju u kruškastoj drvenastoj mahuni koja se otklanja odmah nakon berbe. Zrna koja na zraku potamne i postanu ljubičasta ostavljaju se da fermentiraju nekoliko dana kako bi se neutralizirao njihov prirodno gorak okus. Fermentirana zrna koja postaju smeđa potom se suše na zraku, a zatim mehanički čiste i prže kako bi dobila odgovarajuću aromu. Ohlađena zrna se melju uslijed čega se razvija toplina i otapa kakao maslac te nastaje čokoladna melasa, odnosno gorka čokolada. U daljnjem procesu dobivena gorka čokolada se ponovo melje i topi. Toj se smjesi dodaje kakao maslac koji se dobiva zasebno u posebnom procesu proizvodnje kakaa te šećer i aroma vanilije, ako se radi o običnoj, odnosno mlijeko u prahu ako se proizvodi mliječna čokolada.
Čokoladna odjeća
Iako bi se današnji obožavatelji čokolade sasvim dobro snašli i u prošlim vremenima, suvremeno čokoladno doba se s pravom može nazvati čokoladnim Eldoradom. Kako mašta proizvođača ne poznaje granice, danas možemo uživati u čokoladnim proizvodima i slasticama nebrojenih okusa, tekstura i oblika.
Tko želi, može probati čokoladu s kozjim mlijekom, nugatom od badema i čvaraka, maslinovim uljem i mariniranim maslinama, ananasom, kremom od paprike i čilijem, bijelim makom, cimetom i likerom od marelica, cvjetovima bazge, šljivama, kavom i krokantom od slanine te primjerice indijske konoplje i kave.
Prvi u nizu parfema s mirisom čokolade je bio
Obožavatelji se mogu počastiti i najskupljim čokoladnim pralinama na svijetu La Madeline au Truffe koje se prodaju po 250 dolara komad ili trenutnim hitom svjetskih partijanera, kuglicama kavijara umotanima u najfiniju čokoladu.
No, kako nas ne usrećuje samo njen okus, nego i miris, možemo se razmaziti i brojnim mirisnim kreacijama koje se baziraju na čokoladi. Prvi u nizu parfema s mirisom čokolade Angel koji je još prije dvadesetak godina osmislio modni kreator Thierry Mugler. No, kako čokolada osim na naše nepce ima čaroban učinak i na našu kožu, možemo se počastiti i relaksirajućim i učinkovitim slatkim kozmetičkim tretmanima, čokoladnim kupkama, pilinzima, pakunzima i maskama. Tu je naravno i body painting, oslikavanje tijela rastopljenom čokoladom koji se zahvaljujući prodaji u bočicama može iz umjetničkih galerija preseliti i u intimu vlastitog doma.
Oni koji podjednako vole čokoladu i modu mogu uživati i u najslađim modnim revijama na svijetu koje su dio sajma svjetskih proizvođača i ljubitelja čokolade koji se pod nazivom Salon du chocolat, svake godine odvija u nekom od velegrada, Parizu, New Yorku, Tokiju, Pekingu, Moskvi ili Šangaju. Tako će modeli u kreacijama načinjenima isključivo od čokolade i njenih proizvoda od 27. siječnja do 21. veljače 2010. šetati pistom u Tokiju.
:(Još nema komentara